| 1. Mojsijeva 37,1 | A Jakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Hananskoj. |
| 1. Mojsijeva 37,2 | Ovo su događaji Jakovljevi. Josif kad bješe momak od sedamnaest godina, pasijaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegova; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svojemu. |
| 1. Mojsijeva 37,3 | A Izrailj ljubljaše Josifa najvećma izmeću svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu. |
| 1. Mojsijeva 37,4 | A braća videći gdje ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lijepe riječi progovoriti. |
| 1. Mojsijeva 37,5 | Uz to usni Josif san i pripovjedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj. |
| 1. Mojsijeva 37,6 | Jer im reče: da čujete san što sam snio: |
| 1. Mojsijeva 37,7 | Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. |
| 1. Mojsijeva 37,8 | Tada mu braća rekoše: da nećeš još biti car nad nama i zapovjedati nam? Stoga još većma stadoše mrziti na nj radi sanova njegovijeh i radi riječi njegovijeh. |
| 1. Mojsijeva 37,9 | Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. |
| 1. Mojsijeva 37,10 | A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: kakav je to san što si snio? eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? |
| 1. Mojsijeva 37,11 | I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi. |
| 1. Mojsijeva 37,12 | A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svojega kod Sihema, |
| 1. Mojsijeva 37,13 | Reče Izrailj Josifu: ne pasu li braća tvoja stoku kod Sihema? hajde da te pošaljem k njima. A on reče: evo me. |
| 1. Mojsijeva 37,14 | A on mu reče: idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline Hevronske, i on otide put Sihema. |
| 1. Mojsijeva 37,15 | I čovjek jedan nađe ga a on luta po polju, te ga zapita govoreći: šta tražiš? |
| 1. Mojsijeva 37,16 | A on reče: tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom? |
| 1. Mojsijeva 37,17 | A čovjek reče: otišli su odavde, jer čuh gdje rekoše: hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braćom svojom, i nađe ih u Dotaimu. |
| 1. Mojsijeva 37,18 | A oni ga ugledaše izdaleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju, |
| 1. Mojsijeva 37,19 | I rekoše među sobom: gle, evo onoga što sne sanja. |
| 1. Mojsijeva 37,20 | Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa ćemo kazati: ljuta ga je zvjerka izjela. Onda ćemo vidjeti šta će biti od njegovijeh sanova. |
| 1. Mojsijeva 37,21 | Ali Ruvim kad ču to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: nemojte da ga ubijemo. |
| 1. Mojsijeva 37,22 | I još im reče Ruvim: nemojte krvi proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga šćaše izbaviti iz ruku njihovijeh i odvesti k ocu. |
| 1. Mojsijeva 37,23 | I kad Josif dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. |
| 1. Mojsijeva 37,24 | I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj. |
| 1. Mojsijeva 37,25 | Poslije sjedoše da jedu. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavoga korijenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir. |
| 1. Mojsijeva 37,26 | I reče Juda braći svojoj: kaka će biti korist što ćemo ubiti brata svojega i zatajiti krv njegovu? |
| 1. Mojsijeva 37,27 | Hajde da ga prodamo ovijem Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braća njegova. |
| 1. Mojsijeva 37,28 | Pa kad trgovci Madijamski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir. |
| 1. Mojsijeva 37,29 | A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje, |
| 1. Mojsijeva 37,30 | Pa se vrati k braći svojoj, i reče: nema djeteta; a ja kuda ću? |
| 1. Mojsijeva 37,31 | Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv, |
| 1. Mojsijeva 37,32 | Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovu poručivši: nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvojega ili nije. |
| 1. Mojsijeva 37,33 | A on je pozna i reče: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut. |
| 1. Mojsijeva 37,34 | I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe; i tužaše za sinom svojim dugo vremena. |
| 1. Mojsijeva 37,35 | I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: s tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim. |
| 1. Mojsijeva 37,36 | A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom. |
