Tražilica


Job 23. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 23,1Nato reče Job:
Job 23,2Tako je i danas tužba moja kao prkos: teško tišti ruka njegova uzdisanje moje.
Job 23,3O kad bih znao, gdje bih ga našao, da stupim pred njegov sud!
Job 23,4Iznio bih pred njega stvar svoju, puna dokaza bila bi mi usta.
Job 23,5Želio bih znati riječi, što bi mi ih odgovorio; htio bih saznati, što bi mi rekao.
Job 23,6Bi li se u veliko; moći svojoj prepirao s menom? Ne, on bi pripazio na me.
Job 23,7Tamo bi se pravednik mogao prepirati s njim, pred sucem svojim oslobodio bih se zauvijek.
Job 23,8Ali pođem li prema istoku: "nema ga tamo; pođem li prema zapadu, ne vidim ga.
Job 23,9Radi li na sjeveru, ne nahodim ga; okrene li prema jugu, ne mogu za voljeti.
Job 23,10Ali on zna put moj; kad bi me prokušao, izašao bih kao zlato.
Job 23,11Koraka se njegova držala čvrsto noga moja; puta sam se njegova držao i nijesam skrenuo nikada.
Job 23,12Od zapovijedi usta njegovih nijesam odstupao nikada; riječi usta njegovih čuvao sam u grudima svojim.
Job 23,13Uvijek je sebi jednak, tko će ga odvratiti; što duša njegova zaželi, ono učini!
Job 23,14On će dovršiti i moju sudbinu, i toga još ima u njega mnogo.
Job 23,15Zato se ustrašim pred licem njegovim; i kad pomislim na to, strah me je od njega.
Job 23,16Bog je srce moje plašljivim učinio; Svemoćni me je u strah utjerao.
Job 23,17Zbog tmine ne osjećam se uništen, niti jer je mrak obavio lice moje.
Job 23,1 Job progovori i reče:
Job 23,2"Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:
Job 23,3o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,
Job 23,4pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.
Job 23,5Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!
Job 23,6Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.
Job 23,7U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
Job 23,8Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.
Job 23,9Ištem na sjeveru, al` ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.
Job 23,10Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k`o zlato ću izići!
Job 23,11Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć`;
Job 23,12slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.
Job 23,13Al` htjedne li štogod, tko će ga odvratit`? Što zaželi dušom, to će ispuniti.
Job 23,14Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!
Job 23,15Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.
Job 23,16U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,
Job 23,17premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.
Job 23,1Tad Job uze riječ i reče:
Job 23,2Danas još se moja riječ čini kad moja ruka počiva na mom
Job 23,3Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći, stigao bih čak do njegovog prijestola.
Job 23,4Izložio bih pred njim svoj predmet, imao bih usta puna dokaza.
Job 23,5Ja bih znao kojom besjedom on bi mi odgovorio i ja bih razumio ono šbi mi on imao reći.
Job 23,6Nasilje da li bi bilo njegova Ne! On bi mi barem poklonio pažnju.
Job 23,7Tad bi se jedan pravičan čovjek objasnio s njim i ja bih izbjegao, pobjedonosno, svojem sudu.
Job 23,8Ali, idem li ja na istok, on nije ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih.
Job 23,9Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu krije li se na jugu, ja ga ni ondje ne vidjeh.
Job 23,10Ipak on zna koji je put moj, ako me iskuša, ja ću otud izići čist kao zlato.
Job 23,11Moja je noga prionula njegovim tragovima, ja sam čuvao put njegov i nisam
Job 23,12propis s njegovih usana i nisam pokliznuo. Ja sam uzimao njegove naloge više no svoja načela.
Job 23,13Ali on, on je sav od jednog komada. Tko će ga vratiti? Njegovo dobro zadovoljstvo, to je gotova stvar.
Job 23,14Hoće li on tako izvršiti moju presudu kao toliko drugih što čuva u očekivanju.
Job 23,15Evo zašto njegova me nazočnost uzrujava. Što više razmišljam, više ga se plašim.
Job 23,16Bog je oslabio moju hrabrost, Moćni me je uznemirio,
Job 23,17jer ja nisam bio uništen prije pada tmina, ali on me nije poštedio tame koja dolazi.
Jov 23,1A Jov odgovori i reče:
Jov 23,2Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih.
Jov 23,3O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova,
Jov 23,4Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga,
Jov 23,5Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.
Jov 23,6Bi li se prema velikoj svojoj sili preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao.
Jov 23,7Ondje bi se pravedan čovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se za svagda od svoga sudije.
Jov 23,8Gle, ako pođem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga;
Jov 23,9Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.
Jov 23,10Ali on zna put moj; kad me okuša, izaći ću kao zlato.
Jov 23,11Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zađoh.
Jov 23,12Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; čuvao sam riječi usta njegovijeh više nego svoj užitak.
Jov 23,13Ali kad on što naumi, ko će ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono čini.
Jov 23,14I izvršiće što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo.
Jov 23,15Za to sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.
Jov 23,16Bog je rastopio srce moje, Svemogući me je uplašio.
Jov 23,17Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje