Propovjednik 2,1 | Ja rekoh u srcu svom: daj da te okušam veseljem; uživaj dobra. Ali gle i to bješe taština. |
Propovjednik 2,2 | Smijehu rekoh: luduješ; i veselju: šta to radiš? |
Propovjednik 2,3 | Razmišljah u srcu svom da puštam tijelo svoje na piće, i srcem svojim upravljajući mudro da se držim ludosti dokle ne vidim šta bi dobro bilo sinovima ljudskim da čine pod nebom dok su živi. |
Propovjednik 2,4 | Velika djela učinih: sazidah sebi kuće, nasadih sebi vinograde; |
Propovjednik 2,5 | Načinih sebi vrtove i voćnjake, i nasadih u njima svakojakih drveta rodnijeh; |
Propovjednik 2,6 | Načinih sebi jezera vodena da zaljevam iz njih šumu gdje rastu drveta; |
Propovjednik 2,7 | Nabavih sebi sluga i sluškinja, i imah sluga rođenijeh u kući mojoj; i imah goveda i ovaca više od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; |
Propovjednik 2,8 | Također nakupih sebi srebra i zlata i zaklada od careva i zemalja; nabavih sebi pjevača i pjevačica i milina ljudskih, i sprava muzičkih svakojakih. |
Propovjednik 2,9 | I tako postah veći i silniji od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; i mudrost moja osta sa mnom. |
Propovjednik 2,10 | I što god željahu oči moje, ne branjah im niti ukraćivah srcu svojemu kakoga veselja, nego se srce moje veseljaše sa svakoga truda mojega, i to mi bijaše dio od svakoga truda mojega. |
Propovjednik 2,11 | A kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bješe taština i muka duhu, i nema koristi pod suncem. |
Propovjednik 2,12 | Tada se obratih da vidim mudrost i ludost i bezumlje, jer šta bi činio čovjek koji bi nastao poslije cara? što je već učinjeno. |
Propovjednik 2,13 | I vidjeh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je bolja svjetlost od mraka. |
Propovjednik 2,14 | Mudri ima oči u glavi, a bezumni ide po mraku; ali također doznah da jednako biva svjema. |
Propovjednik 2,15 | Zato rekoh u srcu svom: meni će biti kao bezumniku što biva; šta će mi dakle pomoći što sam mudar? I rekoh u srcu svom: i to je taština. |
Propovjednik 2,16 | Jer se neće spominjati mudrac kao ni bezumnik dovijeka; jer što sada jest, sve se zaboravlja poslije, i mudrac umire kao i bezumnik. |
Propovjednik 2,17 | Zato mi omrze život, jer mi nije milo što biva pod suncem, jer je sve taština i muka duhu. |
Propovjednik 2,18 | I omrze mi sav trud moj oko kojega se trudih pod suncem, jer ću ga ostaviti čovjeku koji će nastati nakon mene. |
Propovjednik 2,19 | I ko zna hoće li biti mudar ili lud? i opet će biti gospodar od svega truda mojega oko kojega se trudih i mudrovah pod suncem. I to je taština. |
Propovjednik 2,20 | Zato dođoh na to da mi srce izgubi nadanje o svakom trudu oko kojega se trudih pod suncem. |
Propovjednik 2,21 | Jer ima ljudi koji se trude mudro i razumno i pravo, pa to ostavljaju u dio drugome koji se nije trudio oko toga. I to je taština i veliko zlo. |
Propovjednik 2,22 | Jer šta ima čovjek od svega truda svoga i od muke srca svoga, koju podnosi pod suncem? |
Propovjednik 2,23 | Jer su svi dani njegovi muka a poslovi njegovi briga; ni noću se ne odmara srce njegovo. I to je taština. |
Propovjednik 2,24 | Nije li dakle dobro čovjeku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegova? Ja vidjeh i to da je iz ruke Božije. |
Propovjednik 2,25 | Jer ko je jeo i uživao više nego ja? |
Propovjednik 2,26 | Jer čovjeku koji mu je po volji daje mudrost i razum i radost, a grješniku daje muku da sabira i skuplja da da onome koji je po volji Bogu. I to je taština i muka duhu. |