| Propovjednik 2,1 | I tada rekoh u srcu svojemu: "Daj da pokušam s veseljem i naužijem se"; ali eto: i to je bila taština. |
| Propovjednik 2,2 | O smijehu rekoh: "Ludo ponašanje"; o radosti: "Čemu valja?" |
| Propovjednik 2,3 | Tada pomislih u srcu svojemu, da tijelu svojemu uskratim vino, da srce svoje svrnem k mudrosti i da se klonim ludosti, dok saznam, što je korisno djeci čovječjoj, i što su dužni činiti pod suncem, dok su živi. |
| Propovjednik 2,4 | Velika djela učinih: sagradih sebi kuće i vinograde zasadih sebi, |
| Propovjednik 2,5 | Vrtove i perivoje načinih sebi i nasadih u njima svakojakih rodnih drveta. |
| Propovjednik 2,6 | Načinih sebi jezera vodena, da natapam iz njih mlade stabljike! |
| Propovjednik 2,7 | Nabavih sebi sluga i sluškinja, imadoh kućnu čeljad i posjedovao goveda i ovaca više negoli svi, koji su živjeli preda mnom u Jerusalemu. |
| Propovjednik 2,8 | Nakupih sebi i srebra i zlata i blaga od kraljeva i zemalja, nabavih pjevače i pjevačice i miline djece čovječje: žene mnoge. |
| Propovjednik 2,9 | Tako postadoh velik, veći negoli svih koji su živjeli preda mnom Jerusalemu; isto i mudrost je moja ostala s menom. |
| Propovjednik 2,10 | Što su poželjele oči moje, nijesam im uskratio, niti ikakve radosti ne uskratih srcu svojemu, već je srce moje imalo radost na svima mojim trudovima, i to mi je bila plaća za sav trud moj. |
| Propovjednik 2,11 | Istraživao sam sva djela svoja, što ih uradiše ruke moje, i trud također, što sam ga uložio u to, da ih uradim. I eto: sve je bila taština i trka za vjetrom. I od toga nema koristi pod suncem. |
| Propovjednik 2,12 | I dadoh se na to, da vidim, što je mudrost; ali ona je ludost i bezumlje, jer što će činiti čovjek, koji će doći iza kralja? Isto, što se je već činilo. |
| Propovjednik 2,13 | I vidjeh: istu prednost ima pred ludošću mudrost kao svjetlost pred tminom. |
| Propovjednik 2,14 | Mudri ima oči u glavi, a luđak ide po mraku. A ipak doznadoh, da obadvojicu stigne ista sudbina. |
| Propovjednik 2,15 | I ovako rekoh u srcu svojemu: "Ako i mene stigne sudbina luđakova, što sam onda bio toliko mudar?" I ovako rekoh u srcu svojem: "I to je taština!" |
| Propovjednik 2,16 | Trajan spomen ostaje tako malo od mudraca kao od luđaka; jer u budućim danima sve se zaboravi. Ah, kako ipak premine mudrac s luđakom! |
| Propovjednik 2,17 | Tada mi omrznu život, jer mi se čini nevrijednim djelo, što biva pod suncem; jer je sve taština i trka za vjetrom. |
| Propovjednik 2,18 | Omrznu mi sav trud moj, oko kojega sam se mučio pod suncem; jer ga moram ostaviti čovjeku, koji dolazi iza mene. |
| Propovjednik 2,19 | Tko zna, je li on mudar ili lud? On će upravljati čitavim trudom mojim, onim, što sam teškim i mudrim radom stekao pod suncem. I to je taština! |
| Propovjednik 2,20 | Tako dođoh na to, da se gotovo prepustim očajanju zbog svega truda svojega, što sam ga uložio pod suncem. |
| Propovjednik 2,21 | Čovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i vrsnoće i mora to ostaviti drugome, koji se nije trudio oko toga. I to je taština i veliko zlo! |
| Propovjednik 2,22 | Jer što koristi čovjeku sav trud njegov i mar duha njegova, čime se muči pod suncem? |
| Propovjednik 2,23 | Svi su ipak dani njegovi golema muka, i rad njegov velika briga; ni u noći se ne odmara duh njegov. I to je taština! |
| Propovjednik 2,24 | Nema čovjeku ništa bolje, nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od truda njegova. Ja vidjeh, da i to dolazi iz ruke Božje. |
| Propovjednik 2,25 | Jer tko može jesti i uživati bez njega? |
| Propovjednik 2,26 | Jer onome, koji je u milosti kod njega, daje mudrost, znanje i radost. A onome, koji mu se ne dopada, naprti teret, da skuplja, i to da dadne onome, koji je u milosti kod Boga. I to je taština i trka za vjetrom! |
|
| Propovjednik 2,1 | Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost! |
| Propovjednik 2,2 | O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Čemu valja? |
| Propovjednik 2,3 | Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života. |
| Propovjednik 2,4 | Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde; |
| Propovjednik 2,5 | uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake. |
| Propovjednik 2,6 | Načinih jezera da plodna sadišta natapam. |
| Propovjednik 2,7 | Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. |
| Propovjednik 2,8 | Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. |
| Propovjednik 2,9 | I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. |
| Propovjednik 2,10 | I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. |
| Propovjednik 2,11 | A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. |
| Propovjednik 2,12 | Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno. |
| Propovjednik 2,13 | I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame. |
| Propovjednik 2,14 | Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali također znam da obojicu stiže ista kob. |
| Propovjednik 2,15 | Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost! |
| Propovjednik 2,16 | Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. |
| Propovjednik 2,17 | Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. |
| Propovjednik 2,18 | Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. |
| Propovjednik 2,19 | Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. |
| Propovjednik 2,20 | I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. |
| Propovjednik 2,21 | Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. |
| Propovjednik 2,22 | Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? |
| Propovjednik 2,23 | Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. |
| Propovjednik 2,24 | Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. |
| Propovjednik 2,25 | Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. |
| Propovjednik 2,26 | Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja. |
|
| Propovjednik 2,1 | Rekao sam samom sebi: `Hajdemo, da te iskušam kroz radost, kušaj sreću!` I evo, to je također taština. |
| Propovjednik 2,2 | O smijehu, ja rekoh: ` To je ludo!` A o radosti: `Što to znači?` |
| Propovjednik 2,3 | Ja odlučih u svom*srcu povlačiti svoje tijelo u vinu i, mudro vodeći srce svoje, ustrajavati na gluposti, dok se ne vidi što ima dobro za sinove Adamove činiti pod nebom tijekom dana odbrojanih za njihov život . |
| Propovjednik 2,4 | Ja se poduzeh velikih djela: sagradio sam sebi kuće, posadio vinograde; |
| Propovjednik 2,5 | načinio sebi vrtove i voćnjake, posadio sve vrste plodnog drveća; |
| Propovjednik 2,6 | načinio sebi bazene za zalijevati njihovom vodom šumu mladih stabala. |
| Propovjednik 2,7 | Kupovao sam sebi robove i sluškinje, imao sam mnogo zlužinčadi, i također krupne i sitne stoke u izobilju više no svi moji prethodnici u Jeruzalemu. |
| Propovjednik 2,8 | Ja sam također zgrnuo srebra i zlata, imanje kraljeva i Država; pribavio sam sebi pjevača i pjevačica i, slasti sinova Adamovih, jednu gospu, što ?, gospođe . |
| Propovjednik 2,9 | Ja postadoh velik, obogatih se više no svi moji prethodnici u Međutim moja mudrost, ona, mi pomagaše. |
| Propovjednik 2,10 | Ja nisam ništa odbio svojim očima što su mi zaiskale; nikakve radosti nisam lišio svoje srce, jer moje srce uživaše u svem mom radu: bio je to dio koji mi pripade svim mojim radom. |
| Propovjednik 2,11 | Ali, ja sam se okrenuo prema svim djelima koja bijahu učinjena mojim rukama i prema radu kojeg sam obavljao s toliko muke. Eh dobro! sve je to taština i propuh vjetra, nema u tom nikakve koristi pod suncem . |
| Propovjednik 2,12 | Okrenuo sam se tako, da ih osmotrim prema mudrosti, ludosti i gluposti. Tja! što će biti čovjek koji dođe poslije kralja Ono što se već učinilo s njim ! |
| Propovjednik 2,13 | Evo što sam ja vidio: Veća je korist od mudrosti no od gluposti, kao od svjetlo no od tmina. |
| Propovjednik 2,14 | Mudar ima oči ondje gdje treba, bezumnik hoda u tminama. Ali ja znam, ja, da obojicu, ista sudbina stiže . |
| Propovjednik 2,15 | Tada, ja, sebi rekoh u sebi: Ovo što stiže bezumnika stići će i mene također, zašto dakle ja bijah tako mudarđ Ja sebi rekoh da i to također je taština. |
| Propovjednik 2,16 | Jer, nema sjećanja na mudraca, ne više no na bezumnika, za uvijek. Već u danima dolazećim sve će biti zaboravljeno: Eh štođ Mudrac umire kao i bezumnik! |
| Propovjednik 2,17 | Dakle, ja mrzim život, jer držim lošim ono što se zbiva pod suncem: sve je taština i puhanje vjetra. |
| Propovjednik 2,18 | Ja, ja mrzim sav rad koji sam obavio pod suncem, a koji ću prepustiti čovjeku koji će me naslijediti. |
| Propovjednik 2,19 | Tko zna da li će biti mudar il bezuman On će biti gazda svekolikom mojem radu, što bih ja radio sa svojm mudrošću pod suncem: To isto jest taština. |
| Propovjednik 2,20 | Ja sam se obeshrabrio za sav svoj rad koji sam obavio pod suncem. |
| Propovjednik 2,21 | Naime, evo jednog čovjeka koji je obavio svoj posao s mudrošću, znanošću i uspjehom: To će jednom čovjeku koji nije radio biti dano u njegov dio. To isto je taština i veliko zlo. |
| Propovjednik 2,22 | Da, što će ostati za tog čovjeka od sveg njegovog rada i sveg njegovog osobnog napora koji bude učinio, on, pod suncem? |
| Propovjednik 2,23 | Svi njegovi dani, naime, nisu drugo do bol, a njegovo bavljenje samo je patnja; čak i noću, njegovo je *srce bez spokoja: To isto jest taština. |
| Propovjednik 2,24 | Ničeg dobrog za čovjeka, osim jesti i piti, kušati sreću u svom radu. Ja sam vidio da to također dolazi od ruke Božje. |
| Propovjednik 2,25 | Naime, reče On, ` Tko može jesti i brinuti se bez mog znanja ` |
| Propovjednik 2,26 | Da, čovjeku koji mu godi, ali Grješniku on daje kao Bavljenje sakupljati i gomilati, za dati onome tko godi Bogu. To je također taština i puhanje vjetra. |
|
| Propovjednik 2,1 | Ja rekoh u srcu svom: daj da te okušam veseljem; uživaj dobra. Ali gle i to bješe taština. |
| Propovjednik 2,2 | Smijehu rekoh: luduješ; i veselju: šta to radiš? |
| Propovjednik 2,3 | Razmišljah u srcu svom da puštam tijelo svoje na piće, i srcem svojim upravljajući mudro da se držim ludosti dokle ne vidim šta bi dobro bilo sinovima ljudskim da čine pod nebom dok su živi. |
| Propovjednik 2,4 | Velika djela učinih: sazidah sebi kuće, nasadih sebi vinograde; |
| Propovjednik 2,5 | Načinih sebi vrtove i voćnjake, i nasadih u njima svakojakih drveta rodnijeh; |
| Propovjednik 2,6 | Načinih sebi jezera vodena da zaljevam iz njih šumu gdje rastu drveta; |
| Propovjednik 2,7 | Nabavih sebi sluga i sluškinja, i imah sluga rođenijeh u kući mojoj; i imah goveda i ovaca više od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; |
| Propovjednik 2,8 | Također nakupih sebi srebra i zlata i zaklada od careva i zemalja; nabavih sebi pjevača i pjevačica i milina ljudskih, i sprava muzičkih svakojakih. |
| Propovjednik 2,9 | I tako postah veći i silniji od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; i mudrost moja osta sa mnom. |
| Propovjednik 2,10 | I što god željahu oči moje, ne branjah im niti ukraćivah srcu svojemu kakoga veselja, nego se srce moje veseljaše sa svakoga truda mojega, i to mi bijaše dio od svakoga truda mojega. |
| Propovjednik 2,11 | A kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bješe taština i muka duhu, i nema koristi pod suncem. |
| Propovjednik 2,12 | Tada se obratih da vidim mudrost i ludost i bezumlje, jer šta bi činio čovjek koji bi nastao poslije cara? što je već učinjeno. |
| Propovjednik 2,13 | I vidjeh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je bolja svjetlost od mraka. |
| Propovjednik 2,14 | Mudri ima oči u glavi, a bezumni ide po mraku; ali također doznah da jednako biva svjema. |
| Propovjednik 2,15 | Zato rekoh u srcu svom: meni će biti kao bezumniku što biva; šta će mi dakle pomoći što sam mudar? I rekoh u srcu svom: i to je taština. |
| Propovjednik 2,16 | Jer se neće spominjati mudrac kao ni bezumnik dovijeka; jer što sada jest, sve se zaboravlja poslije, i mudrac umire kao i bezumnik. |
| Propovjednik 2,17 | Zato mi omrze život, jer mi nije milo što biva pod suncem, jer je sve taština i muka duhu. |
| Propovjednik 2,18 | I omrze mi sav trud moj oko kojega se trudih pod suncem, jer ću ga ostaviti čovjeku koji će nastati nakon mene. |
| Propovjednik 2,19 | I ko zna hoće li biti mudar ili lud? i opet će biti gospodar od svega truda mojega oko kojega se trudih i mudrovah pod suncem. I to je taština. |
| Propovjednik 2,20 | Zato dođoh na to da mi srce izgubi nadanje o svakom trudu oko kojega se trudih pod suncem. |
| Propovjednik 2,21 | Jer ima ljudi koji se trude mudro i razumno i pravo, pa to ostavljaju u dio drugome koji se nije trudio oko toga. I to je taština i veliko zlo. |
| Propovjednik 2,22 | Jer šta ima čovjek od svega truda svoga i od muke srca svoga, koju podnosi pod suncem? |
| Propovjednik 2,23 | Jer su svi dani njegovi muka a poslovi njegovi briga; ni noću se ne odmara srce njegovo. I to je taština. |
| Propovjednik 2,24 | Nije li dakle dobro čovjeku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegova? Ja vidjeh i to da je iz ruke Božije. |
| Propovjednik 2,25 | Jer ko je jeo i uživao više nego ja? |
| Propovjednik 2,26 | Jer čovjeku koji mu je po volji daje mudrost i razum i radost, a grješniku daje muku da sabira i skuplja da da onome koji je po volji Bogu. I to je taština i muka duhu. |
|
