| Isaija 6,1 | Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. |
| Isaija 6,2 | Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. |
| Isaija 6,3 | I vikahu jedan drugome govoreći: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. |
| Isaija 6,4 | I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. |
| Isaija 6,5 | I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. |
| Isaija 6,6 | A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, |
| Isaija 6,7 | I dotače se usta mojih, i reče: evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. |
| Isaija 6,8 | Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: koga ću poslati? i ko će nam ići? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene. |
| Isaija 6,9 | A on reče: idi, i reci tome narodu: slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. |
| Isaija 6,10 | Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele. |
| Isaija 6,11 | A ja rekoh: dokle Gospode? A on reče: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuće da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti, |
| Isaija 6,12 | I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji. |
| Isaija 6,13 | Ali će još biti u njoj desetina, pa će se i ona zatrti; ali kao hrast ili brijest kojima i kad zbace lišće ostaje stablo, tako će sveto sjeme biti njezino stablo. |
