Tražilica


Izaija 10. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Izaija 10,1 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske;
Izaija 10,2koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote!
Izaija 10,3Što ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje
Izaija 10,4da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima? Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat` ispružena.
Izaija 10,5Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!
Izaija 10,6Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k`o blato na ulici.
Izaija 10,7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.
Izaija 10,8Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi?
Izaija 10,9Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?
Izaija 10,10Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,
Izaija 10,11kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?
Izaija 10,12I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju.
Izaija 10,13Jer reče: "Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima.
Izaija 10,14Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče.
Izaija 10,15Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit` pila povrh onog koji njome pili? K`o da šiba maše onim koji je podiže, il` štap diže onog koji drvo nije;
Izaija 10,16Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje.
Izaija 10,17Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit` i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu.
Izaija 10,18I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k`o bolesnik što se trne;
Izaija 10,19ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati.
Izaija 10,20U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova.
Izaija 10,21Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.
Izaija 10,22Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti. Određeno je uništenje, pravda se prelila,
Izaija 10,23Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat će, kako odredi, svu zemlju.
Izaija 10,24Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuče, kad štap diže na tebe.
Izaija 10,25Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj će prestati, moja će ih jarost uništiti.
Izaija 10,26Na nj će Jahve nad Vojskama bičem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap će dići nad more k`o na putu egipatskom.
Izaija 10,27U onaj dan: s leđa će ti breme pasti i jaram njegov s vrata će ti nestat`.
Izaija 10,28Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže.
Izaija 10,29Prelaze klance, u Gebi im je noćište; Rama dršće, Gibea Šaulova bježi.
Izaija 10,30Viči iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote!
Izaija 10,31Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski.
Izaija 10,32Još danas zaustavit će se u Nobu, rukom prijeti gori Kćeri sionske, Brijegu jeruzalemskom.
Izaija 10,33Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posječeni, ponajviši sniženi.
Izaija 10,34Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje