Tražilica


Izaija 10. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Izaija 10,1Teško onima, koji izdaju zakone pune zla, i onima, koji pišu naputke, što tlače,
Izaija 10,2Da odbiju od suda uboge, da siromasima naroda mojega ugrabe pravicu, da im plijen budu udovice i da mognu opljačkati sirote!
Izaija 10,3Što ćete činiti u dan pohođenja i zla vremena, što dolazi izdaleka? Kojemu ćete pribjeći za Pomoć? I gdje ćete ostaviti bogatstvo svoje?
Izaija 10,4Ne preostaje ništa, nego da se prignete među roblje, da padnete među pobijene. Kod svega toga ne popusti gnjev njegov, i ostade još uvijek ispružena ruka njegova.
Izaija 10,5Teško Asiriji: "šibi gnjeva mojega, palici jarosti moje u ruci mojoj!
Izaija 10,6Proti narodu bezbožnome šaljem ga; proti narodu, na koji se gnjevim, zapovjedam mu, da plijeni i otima sebi i da ga izgazi kao blato na ulicama.
Izaija 10,7Ali on ne shvaća tako; srce njegovo ne misli tako. Ne, samo uništenje ima on u srcu, da istrijebi mnoge narode.
Izaija 10,8Jer on veli: "Nijesu li kraljevi svi moji knezovi?
Izaija 10,9Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao Damask?
Izaija 10,10Kako je ruka moja podizala kraljevstva bogova, kojih likovi bili su moćniji od onih u Jerusalemu i Samariji, -
Izaija 10,11Neću li učiniti i Jerusalemu i njegovim bogovima onako, kako sam učinio Samariji i njezinim bogovima?"
Izaija 10,12Ali kad svrši Svemogući sve djelo svoje na gori Sionu i u Jerusalemu, tada ću kazniti oholo djelovanje kralja asirskoga i ponosito sijevanje očiju njegovih.
Izaija 10,13Jer reče: "Snagom ruku svojih to sam izveo i mudrošću svojom, jer sam tako razuman. Uklonio sam međe narodima, zaplijenio sam blago njihovo, u prah sam rinuo ohole vladaoce njihove.
Izaija 10,14Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo bogatstvo naroda. Iako se nagrabe ostavljena jaja, tako sam uzeo svu zemlju, i nitko nije maknuo krilima, ni kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti.
Izaija 10,15Hvasta li se sjekira proti onome, koji njom siječe? Veliča li se pila proti onome, koji je vuče? Kao da bi prut mahao onim, koji ga digne! Kao da bi štap podizao onoga, koji nije od drveta!
Izaija 10,16Zato će svemogući Gospod nad vojskama poslati među jake njegove sušicu, i pod slavom će njegovom planuti požar kao oganj.
Izaija 10,17I svjetlost Izraelova postat će oganj i Svetac njegov živi plamen, koji njegovo trnje i draču spaljuje i u jedan dan uništava.
Izaija 10,18I njegove krasne šume i vrtove uništit će od duše do mesa. I bit će, kao kad bolesnik iznemogne.
Izaija 10,19Lahko se može izbrojiti ostatak drveća, šume, napisat ga može jedan dječak.
Izaija 10,20A u onaj dan ostatak Izraelov i tko je umaknuo od kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga, koji ih bije, nego će se vjerno oslanjati na Gospoda, Sveca Izraelova.
Izaija 10,21Obratit će se ostatak, ostatak Jakovljev, k Bogu jakome.
Izaija 10,22I kad bi naroda tvojega, Izraele, bilo kao pijeska morskoga: "ovamo će se ostatak od njega obratiti. Određeno je uništenje. Pravednost ga dovodi.
Izaija 10,23Jer određeno uništenje izvršit će svemogući Gospod nad vojskama po svemu svijetu.
Izaija 10,24Zato ovako govori svemogući Gospod nad vojskama: "Ne boj se, narode moj, koji stanuješ na Sionu, Asirca, koji te bije štapom i šibu svoju diže na te kao nekoć Egipat.
Izaija 10,25Jer samo još kratko vrijeme, još malo, i gnjev moj i jarost moja prestaje, da ih uništi."
Izaija 10,26Tada će Gospod nad vojskama poginuti na njih bič kao onda, kad je na hridini gavranovoj pobio Midjance On će štap svoj podignuti nad more, kao što ga je podigao proti Egiptu,
Izaija 10,27U onaj će se dan skinuti breme s leđa tvojih, i jaram će njegov pasti s vrata tvojega.
Izaija 10,28On dolazi i ide prema Ajatu, prolazi kroz Migron, ostavlja prtljagu svoju u Mikmašu.
Izaija 10,29Prolaze klancem, ostaju noću u Gebi; Rama se prepada, Gibea Saulova bježi.
Izaija 10,30Viči iza glasa, kćeri Galimova! Slušaj, Laiš! Jadni Anatot!
Izaija 10,31Madmena luta naokolo. Stanovnici Gebima bježe,
Izaija 10,32Još danas posjeduje Nob. Već rukom svojom zamahuje proti gori kćeri sionske, proti humu Jerusalema.
Izaija 10,33Ali gle, tada svemogući Gospod nad vojskama kreše grane silom strahovitom. Visoki padaju, uzdignuti se snizuju.
Izaija 10,34Šuma gusta pada pod sjekirom, Libanon se ruši pod Silnim.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje