Tražilica


Izaija 13. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Izaija 13,1Presuda nad Babilonom, koju je Izaija, sin Amosov, primio u viđenju.
Izaija 13,2Podignite zastavu na gori goletnoj! Vičite im iza glasa! Mašite rukom, neka uđu na vrata silnika!
Izaija 13,3"Ja sam zapovjedio sam posvećenima svojim, pozvao sam na sud gnjeva svojega također junake svoje, koji se raduju ponosno."
Izaija 13,4Čuj, vika na gorama kao od mnogoga naroda Čuj, buka od kraljevstva, od skupljenih naroda! Gospod nad vojskama pregledava vojsku.
Izaija 13,5Dolaze iz daleke zemlje, s kraja neba: Gospod i oruđa srdžbe njegove, da pohara svu zemlju.
Izaija 13,6Jaučite, jer je blizu dan Gospodnji! Dolazi kao munja od Svemoćnoga.
Izaija 13,7Zato sustaju sve ruke, očaja svako srce čovječje.
Izaija 13,8Oni su smeteni, grčevi ih i bolovi napadaju, svijaju se kao žena porodilja i jedan se koči na drugoga. Od plamenoga rumenila žare se lica njihova.
Izaija 13,9Evo, dan Gospodnji dolazi, bez milosrđa, pun jarosti i gnjeva, da obrati zemlju u pustoš, da grješnike uništi na njoj.
Izaija 13,10Zvijezde nebeske i prilike zvjezdane zaustavljaju svjetlost svoju. Sunce se mrači, kad izlazi, i mjesec ne blista više u svojemu sjaju.
Izaija 13,11"Kažnjavam na svijetu zloću, i zlikovce za zlodjela njihova. Uklanjam razmetanje oholih, rušim ponos silnih.
Izaija 13,12Rjeđima činim ljude nego zlato, rjeđima smrtnike nego zlato ofirsko.
Izaija 13,13Zato puštam da se nebo potrese. Zemlja se pokreće sa svoga mjesta od jarosti Gospoda nad vojskama u dan, kad se raspali gnjev njegov.
Izaija 13,14Kao srne poplašene, kao ovce, kojih nitko ne prikuplja, tako hrle dalje, svaki k svojemu narodu, K svojoj kući svaki bježi.
Izaija 13,15Tko se god stigne, bude usmrćen. Tko se god uhvati, pada od mača.
Izaija 13,16Djeca njihova bivaju razmrskana na njihove oči, kuće njihove oplijenjene, žene njihove osramoćene.
Izaija 13,17Evo, ja podižem na njih Medijce, koji ne mare za srebro, koji se ne obraduju zlatu.
Izaija 13,18Lukovi njihovi rušiju mladiće. S plodom u utrobi nemaju milosrđa. Oko njihovo nema smilovanja s djecom.
Izaija 13,19Babilonu, uresu kraljevstvima, ponosnome sjaju Kaldejaca, dogodit će se kao Sodomi i Gomori, kad ih je Bog razrušio iz temelja.
Izaija 13,20Neće više biti naseljen dovijeka, niti nastanjen kroz sve naraštaje. Neće Arapin razapeti tamo šatora, niti će pastiri sjedati tamo.
Izaija 13,21Prebivaju tamo pustinjske životinje, sove napunjaju kuće, stanuju tamo nojevi i jarci skaču sad tamo.
Izaija 13,22Hijene zavijaju u palačama njegovim, čagalji u dvorima veselja. Blizu je kraj njegov i ne protežu se dani njegovi."
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje