| Izaija 57,1 | Pravednik gine, nitko ne mari sa to; pobožni se ljudi uzimaju, i nitko ne gleda na to. Jest, zloćom se uzima pravednik. |
| Izaija 57,2 | On ulazi u mir, počine na postelji svojoj svaki, koji je hodio pravim putem. |
| Izaija 57,3 | A vi pristupite ovamo, sinovi vračare, rode preljubočinice i bludnice! |
| Izaija 57,4 | Kojemu se vi rugate, na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Nijeste li djeca otpada, leglo laži? |
| Izaija 57,5 | Koji se upaljujete za idolima, pod svakim zelenim drvetom, koji u dolinama koljete djecu svoju pod vrletima kamenim. |
| Izaija 57,6 | Tvoj je dio na glatku kamenu u dolini potočnoj. Upravo to je najdraže mjesto tvoje, i njima, si izlijevao naljev, prinosio dar. Za ću se time zadovoljiti? |
| Izaija 57,7 | Na svakoj gori visokoj i uzvišenoj postavio si stan svoj, i tamo si uzlazio, da prineseš žetvu zaklanicu. |
| Izaija 57,8 | Iza vrata i dovrataka metnuo si spomen svoj, meni nevjeran, otkrio si stan svoj i uzašao u njega, raširio si ga, nešto si od njih sebi zadržao, volio si općenje s njima, zlo si ogledao. |
| Izaija 57,9 | Išao si k Moleku s uljem i uzimao si sa sobom mnoge mirise. Slao si daleko glasnike svoje i pregibao si se sve do podzemnoga svijeta. |
| Izaija 57,10 | Mnogim putovanjem svojim umorio si se, ali nijesi rekao: 'Bilo je uzalud'. Još si osjećao život svojim udima, i zato nijesi sustao. |
| Izaija 57,11 | Od koga si se uplašio i koga si se pobojao, da si postao nevjeran, da nijesi na me mislio i za me nijesi mario? Zar ne, jer sam ja šutio, i to od davna vremena, zato li me se nijesi više bojao? |
| Izaija 57,12 | Ali ja ću objaviti, kako je s tvojom pravednošću i s tvojim djelima koja ti neće ti koristiti ništa. |
| Izaija 57,13 | Kad onda zavikneš, neka te izbave tvoje gomile idola! Ali će ih sve odnijeti vjetar, i jedan će ih dah otpuhnuti, a tko se u me uzda, baštinit će zemlju, zaposjednut će svetu goru moju. |
| Izaija 57,14 | Tada će se reći: "Načinite put! Načinite put! Poravnite put! Uklonite svaku smetnju s puta naroda mojega! |
| Izaija 57,15 | Jer ovako govori visoki, uzvišeni, koji vječno stoluje i zove se Svetac: "U visini, u svetištu stanujem, ali i kod poniznoga i skrušenoga, da nanovo oživim duh skrušenome i nanovo okrijepim srce slomljenome. |
| Izaija 57,16 | Jer se neću dovijeka svađati i neću se jednako gnjeviti. Inače ginu preda mnom duh i duše, što sam ih stvorio. |
| Izaija 57,17 | Zbog griješne lakomosti njegove gnjevio sam se na narod i pohađao ga: skrio bih se i srdio, a on se je odmetnuo putem srca svojega. |
| Izaija 57,18 | Vidio sam putove njegove, ali ću ga iscijeliti i voditi i dat ću utjehu njegovima što trpe. |
| Izaija 57,19 | Ta sam, koji dajem obećanje: mir, mir dalekima i blizima', govori Gospod, ja ću ih iscijeliti. |
| Izaija 57,20 | A bezbožnici su kao more uzburkano, koje se ne može umiriti, i kojega voda izmeće mulj i blato. |
| Izaija 57,21 | "Nema mira bezbožnicima", veli Bog moj. |
|
| Izaija 57,1 | Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik |
| Izaija 57,2 | da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju. |
| Izaija 57,3 | Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko! |
| Izaija 57,4 | S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo? |
| Izaija 57,5 | Vi koji se raspaljujete među hrašćem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujući djecu u dolinama i u rasjelinama stijena! |
| Izaija 57,6 | Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim? |
| Izaija 57,7 | Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu. |
| Izaija 57,8 | Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć` im mušku snagu. |
| Izaija 57,9 | S uljem za Molekom trčiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. |
| Izaija 57,10 | Iscrpljena si od tolikih lutanja, al` nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala. |
| Izaija 57,11 | Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala. |
| Izaija 57,12 | Ali ću objavit` o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neće koristiti. |
| Izaija 57,13 | Kad uzmeš vikati, nek` te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju. |
| Izaija 57,14 | Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! |
| Izaija 57,15 | Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. |
| Izaija 57,16 | Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. |
| Izaija 57,17 | Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim |
| Izaija 57,18 | i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit` one što s njime tuguju - |
| Izaija 57,19 | stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja ću te izliječiti. |
| Izaija 57,20 | Al` opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću. |
| Izaija 57,21 | "Nema mira grešnicima!" govori Bog moj. |
|
| Izaija 57,1 | Pravedni pripada, a da to nitko k srcu ne primi, ljudi dobra su opljačkani, a da nitko ne uoči da je to u zlu pravednik opljačkan! |
| Izaija 57,2 | Ali . on će doći, mir, i oni će biti u spokoju na svojim ležajevima, oni koji hode pravo. |
| Izaija 57,3 | Glede vas, približite se ovamo, sinovi čarobnjaka, križanci preljubnika i prostitutke : |
| Izaija 57,4 | S kim se vi sprdate? Protiv koga vi razjapljujete gubicu i činite da šeće vaš jezik? Niste li vi djeca pobune, jedna sorta prijevare? |
| Izaija 57,5 | Vi se razjarujete pokraj smrdljika, pod svakim bokorastim stablom; vi kojete djecu u klisurama, u pukotinama stijena. |
| Izaija 57,6 | Glatki blokovi klisura, evo tvoje baštine, evo ga, evo ga, tvojeg dijela! Njima ti prolijevaš libacije, nudiš milodare ! U tom mogu li ja naći kakve okrjepe. |
| Izaija 57,7 | Na jednoj planini koja se visoko diže ti si postavio svoj ležaj . i ondje si se uspe ponuditi *milodar. Da, daleko od mene ti si se razodjenuo, ti si se uspeo, ti si svoj ležaj proširio; ti si sebi pribavio zabavu milošću tih ljudi čiji ležaj voliš; ud, ti si ga promatrao! |
| Izaija 57,9 | Ti si sišao k Meleku s uljem, ti si se nemilice mirisao, ti si sveudilj slao svoje izaslanike, ti se tako spuštaš sve do u *boravište mrtvih. |
| Izaija 57,10 | Poduzimati takav put, ti si se zamarao, ali ti ne reci: ” To je beznadno!“ Ti si pronašao ponovo snagu svoje ruke, od tada ti ne ostaješ malaksao. |
| Izaija 57,11 | Koga si se ti dakle uplašio i bojao, pošto si nevjeran? Ja, mene tio nisi sačuvao u sjećanju, nisi mi ti načinio mjesta u svom *srcu! Ja, zar ne, već dugo sam vremena ostao nedjelotvoran, tada ti me se ne bojiš. |
| Izaija 57,12 | Ali ja ću oglasiti tvoju ”pravdu“, a tvoja djela, ona ti neće od nikakve biti koristi. |
| Izaija 57,13 | Na tvoj vapaj, nek te oslobode, tvoje zbirke idola ! Vjetar će ih sve odnijeti, jedan će ih dah odnijeti. Ali, tko se u mene skloni imaće za baštinu Zemlju i za nasljedstvo moju *svetu Planinu. |
| Izaija 57,14 | Naspite cestu, oslobodite put, podignite svaku preprijeku s puta mojem narodu. |
| Izaija 57,15 | Jer, ovako govori onaj onaj koji je visok i uzdignut, koji boravi u vječnosti i čije je *ime *svetac: Visoko postavljen i svet ja boravim, bivajući s onim tko je smrvljen i koji se u svom duhu ćuti poniženim, za vratiti život u duh poniženih ljudi, za vratiti život u *srce satrvenih ljudi. |
| Izaija 57,16 | Nije to zauvijek da ću ja karati, za stalno da ću ja se ljutiti, jer preda mnom oslabit će dah i živa bića koja sam ja stvorio. |
| Izaija 57,17 | Kroz nastranost njegove otimačine, ja bijah naljućen, ja sam ga udario, okrećući se; ja bijah razgnjevljen: on iđaše, svojeglav, slijedeći put svojeg srca; |
| Izaija 57,18 | njegovi putovi, vidio sam ih! Međutim, ja ću ga ozdraviti, ja ću ga voditi, ja ću mu obilno darovati okrjepu, njemu i njegovim žalobnicima, |
| Izaija 57,19 | stvarajući sklad usana . Mir, mir onom koji je udaljen i onom koji je blizu, rekao je GOSPOD. Da, ja ću ga iscijeliti! |
| Izaija 57,20 | Ali, zli su kao more uznemireno koje se ne može umiriti, njegove se vode uznemire muljem i glibom. |
| Izaija 57,21 | Nikakvog mira, rekao je moj Bog, za zle! |
|
| Isaija 57,1 | Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik; |
| Isaija 57,2 | Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem. |
| Isaija 57,3 | A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo. |
| Isaija 57,4 | Kim se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno? |
| Isaija 57,5 | Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem. |
| Isaija 57,6 | Dio ti je među glatkim kamenjem potočnim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li ću se umiriti? |
| Isaija 57,7 | Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu. |
| Isaija 57,8 | I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj; otstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto. |
| Isaija 57,9 | Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba. |
| Isaija 57,10 | Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ. |
| Isaija 57,11 | I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? što ja mučah odavna, zato li me se ne bojiš? |
| Isaija 57,12 | Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neće pomoći. |
| Isaija 57,13 | Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali će ih sve vjetar odnijeti, i uzeće ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediće zemlju i dobiće svetu goru moju. |
| Isaija 57,14 | I reći će se: poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega. |
| Isaija 57,15 | Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh. |
| Isaija 57,16 | Jer se neću jednako preti niti ću se dovijeka gnjeviti, jer bi iščeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio. |
| Isaija 57,17 | Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se otide putem srca svojega. |
| Isaija 57,18 | Vidim putove njegove, ali ću ga iscijeliti, vodiću ga i daću opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže. |
| Isaija 57,19 | Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliću ga. |
| Isaija 57,20 | A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistotu i blato. |
| Isaija 57,21 | Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj. |
|
