Tražilica


Jeremija 17. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Jeremija 17,1"Zapisan je grijeh Judin gvozdenom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploči srca njihova, na rogovima žrtvenika njihovih,
Jeremija 17,2Da sinovi njihovi misle na žrtvenike njihove i na drvene idole njihove, pokraj zelenih drveća, na visokim humovima.
Jeremija 17,3Na gorama u polju. Imanje tvoje, sve blago tvoje predajem da se razgrabi, visine tvoje za grijeh svim krajevima tvojim.
Jeremija 17,4Baštinu svoju, koju sam ti dao, moraš ostaviti. Učinit ću, da služiš neprijateljima svojim u zemlji, koje ne poznaješ, jer ste raspalili oganj u nutrini mojoj, što gori vječno."
Jeremija 17,5Ovako veli Gospod: "Proklet čovjek, koji se uzda u čovjeka, na čovjeka se oslanja, čije se srce odvraća od Boga!
Jeremija 17,6On je kao grm u pustari. On ne doživi, da mu je dobro. On stoji u pustinji suhoj, u zemlji slanoj, u kojoj se ne stanuje.
Jeremija 17,7Blagoslovljen čovjek, koji se uzda u Gospoda, kojemu je uzdanje Gospod!
Jeremija 17,8On je kao drvo usađeno kraj vode, koje k potoku pruža korijenje svoje. Ono se ne treba ništa bojati, kada dođe žega. Lišće njegovo ostaje zeleno; u sušnoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod.
Jeremija 17,9Lukavo je srce, više nego sve, i podmuklo. Tko da ga shvati?
Jeremija 17,10Ja, Gospod, istražujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim svakome prema putovima njegovim, kako zaslužuju djela njegova."
Jeremija 17,11Ptica, koja leži na jajima, što ih nije snijela, jest onaj, koji steče bogatstvo, ali nepravdom. U polovini života svojega mora ga ostaviti, na svršetku svojemu stoji kao luđak.
Jeremija 17,12Prijestolje slave, uzvišen od početka, jest mjesto svetišta našega.
Jeremija 17,13Nado Izraelova: Gospode! Svi, koji te ostave, posramit će se; koji odstupe od tebe, zapisat će se u prah, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda.
Jeremija 17,14Iscjeljuj me, Gospode, da budem iscijeljen, i stoj uza me da nađem pomoć, jer si ti hvala moja.
Jeremija 17,15Gle, oni mi govore: "Gdje je riječ Gospodnja? Neka dođe sada!"
Jeremija 17,16Ja te nijesam tiskao na sud nesreće; nijesam čeznuo za danom nesreće. Ti znaš, što mi je došlo preko usana; pred tobom je to otvoreno!
Jeremija 17,17Ne budi mi strah, ti, utočište moje na dan nesreće!
Jeremija 17,18Progonitelji moji neka propadnu, a ja ne, neka se oni uplaše, a ja ne! Pusti na njih dan nesreće, i razbij ih dvostrukim udarom!
Jeremija 17,19Ovako mi reče Gospod: "Idi, postavi se na vrata zemljaka, na koja kraljevi Judini izlaze i ulaze, i na sva ostala vrata jerusalemska!
Jeremija 17,20Reci im: Čujte riječ Gospodnju, kraljevi Judini, svi Judejci, svi stanovnici jerusalemski, koji idete kroz ova vrata!
Jeremija 17,21Ovako veli Gospod: 'Čuvajte se zbog života svojega, da ne nosite bremena u subotu i ne unosite na vrata jerusalemska!
Jeremija 17,22I ne nosite u subotu bremena iz kuća svojih! Ne radite nikakva posla, nego svetite subotu, kao što sam zapovjedio ocima vašim,
Jeremija 17,23Ali oni nijesu slušali i nijesu mi prignuli uha svojega, ostali su tvrdovrati, nijesu poslušali i nijesu primi nauke.
Jeremija 17,24Ako me sad vi poslušate, govori Gospod, i ne budete više nosili u subotu bremena na vrata ovoga grada, nego držite svetom subotu i ne radite u nju nikakva posla.
Jeremija 17,25Tada će ulaziti na vrata grada ovoga kraljevi i knezovi, koji sjede na prijestolju Davidovu, na kolima i konjima, oni, knezovi njihovi, ljudi Judini i stanovnici jerusalemski, i ovaj će grad ostati napučen dovijeka.
Jeremija 17,26Tada će iz gradova , iz okoline jerusalemske, iz područja Benjaminova, iz nizine, iz gora i iz južne zemlje dolaziti ljudi, koji prinose žrtve paljenice, žrtve zaklanice, darove i kad, koji nose žrtve zahvalne u kuću Gospodnju.
Jeremija 17,27Ako li ne poslušate zapovijedi moje, da držite svetom subotu, da ne nosite bremena i s njim u subotu ne dolazite na vrata Jerusalema, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovim, koji će spaliti palače jerusalemske i neće se više ugasiti!'"
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje