| Matej 22,1 | I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći: |
| Matej 22,2 | Carstvo je nebesko kao čovjek car koji načini svadbu sinu svojemu. |
| Matej 22,3 | I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doći. |
| Matej 22,4 | Opet posla druge sluge govoreći: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, i junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu. |
| Matej 22,5 | A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. |
| Matej 22,6 | A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih. |
| Matej 22,7 | A kad to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali. |
| Matej 22,8 | Tada reče slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. |
| Matej 22,9 | Idite dakle na raskršća i koga god nađete, dozovite na svadbu. |
| Matej 22,10 | I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju. |
| Matej 22,11 | Izašavši pak car da vidi goste ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho. |
| Matej 22,12 | I reče mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? A on oćutje. |
| Matej 22,13 | Tada reče car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba. |
| Matej 22,14 | Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh. |
| Matej 22,15 | Tada otidoše fariseji i načiniše vijeću kako bi ga uhvatili u riječi. |
| Matej 22,16 | I poslaše k njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: učitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko. |
| Matej 22,17 | Kaži nam dakle šta misliš ti? Treba li dati harač ćesaru ili ne? |
| Matej 22,18 | Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reče: što me kušate, licemjeri? |
| Matej 22,19 | Pokažite mi novac harački. A oni donesoše mu novac. |
| Matej 22,20 | I reče im: čiji je obraz ovaj i natpis? |
| Matej 22,21 | I rekoše Mu: ćesarev. Tada reče im: podajte dakle ćesarovo ćesaru, i Božije Bogu. |
| Matej 22,22 | I čuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše. |
| Matej 22,23 | Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga |
| Matej 22,24 | Govoreći: Učitelju! Mojsije reče: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. |
| Matej 22,25 | U nas bješe sedam braće; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu. |
| Matej 22,26 | A tako i drugi, i treći, tja do sedmoga. |
| Matej 22,27 | A poslije sviju umrije i žena. |
| Matej 22,28 | O vaskrseniju dakle koga će od sedmorice biti žena? jer je za svima bila. |
| Matej 22,29 | A Isus odgovarajući reče im: varate se, ne znajući pisma ni sile Božije. |
| Matej 22,30 | Jer o vaskrseniju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božiji na nebu. |
| Matej 22,31 | A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li čitali što vam je rekao Bog govoreći: |
| Matej 22,32 | Ja sam Bog Avramov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev! Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh. |
| Matej 22,33 | I čuvši narod divljaše se nauci njegovoj. |
| Matej 22,34 | A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno. |
| Matej 22,35 | I upita jedan od njih zakonik kušajući ga i govoreći: |
| Matej 22,36 | Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu? |
| Matej 22,37 | A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. |
| Matej 22,38 | Ovo je prva i najveća zapovijest. |
| Matej 22,39 | A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. |
| Matej 22,40 | O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci. |
| Matej 22,41 | A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus |
| Matej 22,42 | Govoreći: šta mislite za Hrista, čiji je sin? Rekoše mu: Davidov. |
| Matej 22,43 | Reče im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreći: |
| Matej 22,44 | Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? |
| Matej 22,45 | Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin? |
| Matej 22,46 | I niko mu ne mogaše odgovoriti riječi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više. |
