| Matej 22,1 | Isus uze opet da im govori u prispodobama On reče: |
| Matej 22,2 | "Kraljevstvo je nebesko kao kralj, koji načini svadbu sinu svojemu. |
| Matej 22,3 | On posla sluge svoje, da zovnu uzvanike na svadbu. Ali oni ne htjedoše doći. |
| Matej 22,4 | Opet posla druge sluge s nalogom: "Kažite uzvanicima: "Ugotovio sam gozbu svoju, junci moji i uhranjenici moji poklani su, i sve je gotovo. Dođite na svadbu! |
| Matej 22,5 | Ali oni nijesu marili za to, i odoše, jedan na imanje svoje, drugi k trgovini svojoj. |
| Matej 22,6 | A ostali napadoše na sluge njegove, zlostaviše ih i pobiše ih |
| Matej 22,7 | Tada se razgnjevi kralj. Posla čete svoje, dade pogubiti ubojice i grad njihov zapaliti. |
| Matej 22,8 | Tada reče slugama svojim: "Svadba je doduše ugotovljena, ali uzvanici nijesu bili nje dostojni. |
| Matej 22,9 | Idite dakle na raskršća i pozovite na svadbu, koga samo nađete! |
| Matej 22,10 | Sluge izađoše na putove i dovedoše sve, koje nađoše; dobre i zle. Tako se napuni svadbena dvorana gostiju. |
| Matej 22,11 | Tada uđe kralj, da pogleda goste, Pogled njegov pade na jednoga, koji nije bio obučen u svadbeno ruho. |
| Matej 22,12 | Reče mu: "Prijatelju, kako si ušao vamo bez svadbenoga ruha? On je šutio. |
| Matej 22,13 | Tada zapovjedi kralj slugama: "Svežite mu ruke i noge i bacite ga u tamu! Ondje će biti jauk i škrgut zuba |
| Matej 22,14 | Jer su mnogi zvani ali je malo izabranih." |
| Matej 22,15 | Tada odoše farizeji i posvjetovaše se među sobom, kako bi ga mogli uhvatiti u riječi. |
| Matej 22,16 | Poslaše dakle k njemu učenike svoje zajedno s Herodovcima i rekoše: "Učitelju, znamo, ti si istinit, ti učiš put Božji po istini i ne mariš ni za koga; jer ne gledaš tko je tko. |
| Matej 22,17 | Kaži nam dakle, što misliš ti: "Je li dopušteno plaćati caru porez ili nije?" |
| Matej 22,18 | Isus prozre lukavstvo njihovo i odgovori: "Licemjeri, što me kušate? |
| Matej 22,19 | Pokažite mi novac porezni!" Oni mu pružiše denar. |
| Matej 22,20 | Isus ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" |
| Matej 22,21 | Odgovoriše mu: "Carev." Tada im reče: "Dajte dakle caru carevo i Bogu Božje! |
| Matej 22,22 | Kad su to čuli, zadiviše se; oni ga ostaviše i odoše. |
| Matej 22,23 | Isti dan dođoše k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnuća. Oni ga zapitaše: |
| Matej 22,24 | "Učitelju, Mojsije je zapovjedio: "Ako tko umre bez djece, neka uzme brat njegov ženu njegovu i neka podigne potomstvo bratu svojemu! |
| Matej 22,25 | A u nas je bilo sedam braće. Prvi se oženi i umrije bez djece, i tako ostavi ženu svoju bratu svojemu. |
| Matej 22,26 | Tako je bilo s drugim i trećim do sedmoga. |
| Matej 22,27 | A poslije sviju umrije i žena. |
| Matej 22,28 | O uskrsnuću dakle čija će od sedmorice biti žena? Jer je za svima bila." |
| Matej 22,29 | Isus im odgovori: "Varate se, ne znate ni Pisma ni moći Božje. |
| Matej 22,30 | Jer o uskrsnuću niti će se ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu. |
| Matej 22,31 | A za uskrsnuće mrtvih nijeste li čitali, što vam je rekao Bog: " |
| Matej 22,32 | Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih, nego živih." |
| Matej 22,33 | Kad je mnoštvo naroda to čulo, divilo se je nauci njegovoj. |
| Matej 22,34 | Kad doznaše farizeji, da je saduceje prinudio da ušute, skupiše se zajedno. |
| Matej 22,35 | I jedan od njih, učitelj zakona, stavi ga na kušnju i upita: " |
| Matej 22,36 | "Učitelju, koja je zapovijed najveća u zakonu!" |
| Matej 22,37 | On mu odgovori: "Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom! |
| Matej 22,38 | To je najveća i prva zapovijed. |
| Matej 22,39 | Druga je ovoj jednaka: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe! |
| Matej 22,40 | O ovim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci." |
| Matej 22,41 | Kad su se bili skupili farizeji, upita ih Isus: |
| Matej 22,42 | "Što držite o Kristu? Čiji je sin?" Odgovoriše mu: "Sin Davidov," |
| Matej 22,43 | Tada im reče: "Kako ga tada naziva David u duhu, Gospodinom, kad veli: |
| Matej 22,44 | Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi s moju desnu, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? |
| Matej 22,45 | Kad ga eto David naziva Gospodinom, kako onda može biti sin njegov?" |
| Matej 22,46 | Na to mu nije mogao nitko odgovoriti. I od toga dana nije se više nitko usudio da ga što zapita. |
