Luka 24,1 | A u prvi dan nedjeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; |
Luka 24,2 | Ali nađoše kamen odvaljen od groba. |
Luka 24,3 | I ušavši ne nađoše tijela Gospoda Isusa. |
Luka 24,4 | I kad se one čuđahu tome, gle, dva čovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama; |
Luka 24,5 | A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga među mrtvima? |
Luka 24,6 | Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji, |
Luka 24,7 | Govoreći da sin čovječij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treći dan da ustane. |
Luka 24,8 | I opomenuše se riječi njegovijeh. |
Luka 24,9 | I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem. |
Luka 24,10 | A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima. |
Luka 24,11 | I njima se učiniše njihove riječi kao laž, i ne vjerovaše im. |
Luka 24,12 | A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vidje same haljine gdje leže, i otide čudeći se u sebi šta bi. |
Luka 24,13 | I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus. |
Luka 24,14 | A oni govorahu među sobom o svima ovijem događajima. |
Luka 24,15 | I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iđaše s njima. |
Luka 24,16 | A oči im se držahu da ga ne poznaše. |
Luka 24,17 | A on im reče: kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli? |
Luka 24,18 | A jedan po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi čuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? |
Luka 24,19 | I reče im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazarećanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u riječi pred Bogom i pred svijem narodom; |
Luka 24,20 | Kako ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga? |
Luka 24,21 | A mi se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako ti bi. |
Luka 24,22 | A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu, |
Luka 24,23 | I ne našavši tijela njegova dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je on živ. |
Luka 24,24 | I idoše jedni od našijeh na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. |
Luka 24,25 | I on im reče: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci! |
Luka 24,26 | Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju? |
Luka 24,27 | I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu. |
Luka 24,28 | I približiše se k selu u koje iđahu, i on činjaše se da hoće dalje da ide. |
Luka 24,29 | I oni ga ustavljahu govoreći: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći. |
Luka 24,30 | I kad sjeđaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. |
Luka 24,31 | Tada se njima otvoriše oči i poznaše ga. I njega nestade. |
Luka 24,32 | I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? |
Luka 24,33 | I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim, i nađoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima, |
Luka 24,34 | Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. |
Luka 24,35 | I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb. |
Luka 24,36 | A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: mir vam. |
Luka 24,37 | A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha. |
Luka 24,38 | I reče im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša? |
Luka 24,39 | Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. |
Luka 24,40 | I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. |
Luka 24,41 | A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se reče im: imate li ovdje što za jelo? |
Luka 24,42 | A oni mu daše komad ribe pečene, i meda u satu. |
Luka 24,43 | I uzevši izjede pred njima. |
Luka 24,44 | I reče im: ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. |
Luka 24,45 | Tada im otvori um da razumiju pismo. |
Luka 24,46 | I reče im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treći dan; |
Luka 24,47 | I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima počevši od Jerusalima. |
Luka 24,48 | A vi ste svjedoci ovome. |
Luka 24,49 | I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine. |
Luka 24,50 | I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. |
Luka 24,51 | I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo. |
Luka 24,52 | I oni mu su pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću. |
Luka 24,53 | I bijahu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin. |