| Luka 23,1 | I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu. |
| Luka 23,2 | I počeše ga tužiti govoreći: ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car. |
| Luka 23,3 | A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajući reče mu: ti kažeš. |
| Luka 23,4 | A Pilat reče glavarima svešteničkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku. |
| Luka 23,5 | A oni navaljivahu govoreći: on buni ljude učeći po svoj Judeji počevši od Galileje dovde. |
| Luka 23,6 | A Pilat čuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac? |
| Luka 23,7 | I razumjevši da je iz područja Irodova posla ga Irodu, koji također bijaše u Jerusalimu onijeh dana. |
| Luka 23,8 | A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da će vidjeti od njega kako čudo. |
| Luka 23,9 | I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori. |
| Luka 23,10 | A glavari sveštenički i književnici stajahu, i jednako tužahu ga. |
| Luka 23,11 | A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuče mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. |
| Luka 23,12 | I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer prije bijahu u zavadi. |
| Luka 23,13 | A Pilat sazvavši glavare svešteničke i knezove i narod |
| Luka 23,14 | Reče im: dovedoste mi ovoga čovjeka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite; |
| Luka 23,15 | A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt. |
| Luka 23,16 | Dakle da ga izbijem pa da pustim. |
| Luka 23,17 | A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja. |
| Luka 23,18 | Ali narod sav povika govoreći: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu; |
| Luka 23,19 | Koji bijaše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv. |
| Luka 23,20 | A Pilat opet reče da bi on htio pustiti Isusa. |
| Luka 23,21 | A oni vikahu govoreći: raspni ga, raspni. |
| Luka 23,22 | A on im treći put reče: kakvo je dakle on zlo učinio? ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim. |
| Luka 23,23 | A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskhahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkijeh. |
| Luka 23,24 | I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. |
| Luka 23,25 | I pusti onoga što iskahu, koji bješe bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju. |
| Luka 23,26 | I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iđaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom. |
| Luka 23,27 | A za njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim. |
| Luka 23,28 | A Isus obazrevši se na njih reče: kćeri Jerusalimske! ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom. |
| Luka 23,29 | Jer gle, idu dani u koje će se reći: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. |
| Luka 23,30 | Tada će početi govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas. |
| Luka 23,31 | Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta će biti od suha? |
| Luka 23,32 | Vođahu pak i druga dva zločinca da pogube s njim. |
| Luka 23,33 | I kad dođoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. |
| Luka 23,34 | A Isus govoraše: oče! oprosti im; jer ne znadu šta čine. A dijeleći njegove haljine bacahu kocke. |
| Luka 23,35 | I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreći: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij. |
| Luka 23,36 | A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat, |
| Luka 23,37 | I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi. |
| Luka 23,38 | A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grčkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski. |
| Luka 23,39 | A jedan od obješenijeh zločinaca huljaše na njega govoreći: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. |
| Luka 23,40 | A drugi odgovarajući šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako? |
| Luka 23,41 | I mi smo još pravedno osuđeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije učinio. |
| Luka 23,42 | I reče Isusu: opomeni me se, Gospode! kad dođeš u carstvo svoje. |
| Luka 23,43 | I reče mu Isus: zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju. |
| Luka 23,44 | A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga. |
| Luka 23,45 | I pomrča sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola. |
| Luka 23,46 | I povikavši Isus iza glasa reče: oče! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. |
| Luka 23,47 | A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreći: zaista ovaj čovjek bješe pravednik. |
| Luka 23,48 | I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje. |
| Luka 23,49 | A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo. |
| Luka 23,50 | I gle, čovjek, po imenu Josif, savjetnik, čovjek dobar i pravedan, |
| Luka 23,51 | (On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam čekaše carstva Božijega, |
| Luka 23,52 | On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo. |
| Luka 23,53 | I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isječen, u kome niko ne bijaše nikad metnut. |
| Luka 23,54 | I dan bijaše petak, i subota osvitaše. |
| Luka 23,55 | A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu. |
| Luka 23,56 | Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu. |
