Tražilica


Propovjednik 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Propovjednik 2,1I tada rekoh u srcu svojemu: "Daj da pokušam s veseljem i naužijem se"; ali eto: i to je bila taština.
Propovjednik 2,2O smijehu rekoh: "Ludo ponašanje"; o radosti: "Čemu valja?"
Propovjednik 2,3Tada pomislih u srcu svojemu, da tijelu svojemu uskratim vino, da srce svoje svrnem k mudrosti i da se klonim ludosti, dok saznam, što je korisno djeci čovječjoj, i što su dužni činiti pod suncem, dok su živi.
Propovjednik 2,4Velika djela učinih: sagradih sebi kuće i vinograde zasadih sebi,
Propovjednik 2,5Vrtove i perivoje načinih sebi i nasadih u njima svakojakih rodnih drveta.
Propovjednik 2,6Načinih sebi jezera vodena, da natapam iz njih mlade stabljike!
Propovjednik 2,7Nabavih sebi sluga i sluškinja, imadoh kućnu čeljad i posjedovao goveda i ovaca više negoli svi, koji su živjeli preda mnom u Jerusalemu.
Propovjednik 2,8Nakupih sebi i srebra i zlata i blaga od kraljeva i zemalja, nabavih pjevače i pjevačice i miline djece čovječje: žene mnoge.
Propovjednik 2,9Tako postadoh velik, veći negoli svih koji su živjeli preda mnom Jerusalemu; isto i mudrost je moja ostala s menom.
Propovjednik 2,10Što su poželjele oči moje, nijesam im uskratio, niti ikakve radosti ne uskratih srcu svojemu, već je srce moje imalo radost na svima mojim trudovima, i to mi je bila plaća za sav trud moj.
Propovjednik 2,11Istraživao sam sva djela svoja, što ih uradiše ruke moje, i trud također, što sam ga uložio u to, da ih uradim. I eto: sve je bila taština i trka za vjetrom. I od toga nema koristi pod suncem.
Propovjednik 2,12I dadoh se na to, da vidim, što je mudrost; ali ona je ludost i bezumlje, jer što će činiti čovjek, koji će doći iza kralja? Isto, što se je već činilo.
Propovjednik 2,13I vidjeh: istu prednost ima pred ludošću mudrost kao svjetlost pred tminom.
Propovjednik 2,14Mudri ima oči u glavi, a luđak ide po mraku. A ipak doznadoh, da obadvojicu stigne ista sudbina.
Propovjednik 2,15I ovako rekoh u srcu svojemu: "Ako i mene stigne sudbina luđakova, što sam onda bio toliko mudar?" I ovako rekoh u srcu svojem: "I to je taština!"
Propovjednik 2,16Trajan spomen ostaje tako malo od mudraca kao od luđaka; jer u budućim danima sve se zaboravi. Ah, kako ipak premine mudrac s luđakom!
Propovjednik 2,17Tada mi omrznu život, jer mi se čini nevrijednim djelo, što biva pod suncem; jer je sve taština i trka za vjetrom.
Propovjednik 2,18Omrznu mi sav trud moj, oko kojega sam se mučio pod suncem; jer ga moram ostaviti čovjeku, koji dolazi iza mene.
Propovjednik 2,19Tko zna, je li on mudar ili lud? On će upravljati čitavim trudom mojim, onim, što sam teškim i mudrim radom stekao pod suncem. I to je taština!
Propovjednik 2,20Tako dođoh na to, da se gotovo prepustim očajanju zbog svega truda svojega, što sam ga uložio pod suncem.
Propovjednik 2,21Čovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i vrsnoće i mora to ostaviti drugome, koji se nije trudio oko toga. I to je taština i veliko zlo!
Propovjednik 2,22Jer što koristi čovjeku sav trud njegov i mar duha njegova, čime se muči pod suncem?
Propovjednik 2,23Svi su ipak dani njegovi golema muka, i rad njegov velika briga; ni u noći se ne odmara duh njegov. I to je taština!
Propovjednik 2,24Nema čovjeku ništa bolje, nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od truda njegova. Ja vidjeh, da i to dolazi iz ruke Božje.
Propovjednik 2,25Jer tko može jesti i uživati bez njega?
Propovjednik 2,26Jer onome, koji je u milosti kod njega, daje mudrost, znanje i radost. A onome, koji mu se ne dopada, naprti teret, da skuplja, i to da dadne onome, koji je u milosti kod Boga. I to je taština i trka za vjetrom!
Propovjednik 2,1 Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost!
Propovjednik 2,2O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Čemu valja?
Propovjednik 2,3Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života.
Propovjednik 2,4Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde;
Propovjednik 2,5uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake.
Propovjednik 2,6Načinih jezera da plodna sadišta natapam.
Propovjednik 2,7Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu.
Propovjednik 2,8Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji.
Propovjednik 2,9I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila.
Propovjednik 2,10I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu.
Propovjednik 2,11A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.
Propovjednik 2,12Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno.
Propovjednik 2,13I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.
Propovjednik 2,14Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali također znam da obojicu stiže ista kob.
Propovjednik 2,15Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!
Propovjednik 2,16Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.
Propovjednik 2,17Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.
Propovjednik 2,18Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku.
Propovjednik 2,19Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.
Propovjednik 2,20I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem.
Propovjednik 2,21Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.
Propovjednik 2,22Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio?
Propovjednik 2,23Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
Propovjednik 2,24Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke.
Propovjednik 2,25Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.
Propovjednik 2,26Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
Propovjednik 2,1Rekao sam samom sebi: `Hajdemo, da te iskušam kroz radost, kušaj sreću!` I evo, to je također taština.
Propovjednik 2,2O smijehu, ja rekoh: ` To je ludo!` A o radosti: `Što to znači?`
Propovjednik 2,3Ja odlučih u svom*srcu povlačiti svoje tijelo u vinu i, mudro vodeći srce svoje, ustrajavati na gluposti, dok se ne vidi što ima dobro za sinove Adamove činiti pod nebom tijekom dana odbrojanih za njihov život .
Propovjednik 2,4Ja se poduzeh velikih djela: sagradio sam sebi kuće, posadio vinograde;
Propovjednik 2,5načinio sebi vrtove i voćnjake, posadio sve vrste plodnog drveća;
Propovjednik 2,6načinio sebi bazene za zalijevati njihovom vodom šumu mladih stabala.
Propovjednik 2,7Kupovao sam sebi robove i sluškinje, imao sam mnogo zlužinčadi, i također krupne i sitne stoke u izobilju više no svi moji prethodnici u Jeruzalemu.
Propovjednik 2,8Ja sam također zgrnuo srebra i zlata, imanje kraljeva i Država; pribavio sam sebi pjevača i pjevačica i, slasti sinova Adamovih, jednu gospu, što ?, gospođe .
Propovjednik 2,9Ja postadoh velik, obogatih se više no svi moji prethodnici u Međutim moja mudrost, ona, mi pomagaše.
Propovjednik 2,10Ja nisam ništa odbio svojim očima što su mi zaiskale; nikakve radosti nisam lišio svoje srce, jer moje srce uživaše u svem mom radu: bio je to dio koji mi pripade svim mojim radom.
Propovjednik 2,11Ali, ja sam se okrenuo prema svim djelima koja bijahu učinjena mojim rukama i prema radu kojeg sam obavljao s toliko muke. Eh dobro! sve je to taština i propuh vjetra, nema u tom nikakve koristi pod suncem .
Propovjednik 2,12Okrenuo sam se tako, da ih osmotrim prema mudrosti, ludosti i gluposti. Tja! što će biti čovjek koji dođe poslije kralja Ono što se već učinilo s njim !
Propovjednik 2,13Evo što sam ja vidio: Veća je korist od mudrosti no od gluposti, kao od svjetlo no od tmina.
Propovjednik 2,14Mudar ima oči ondje gdje treba, bezumnik hoda u tminama. Ali ja znam, ja, da obojicu, ista sudbina stiže .
Propovjednik 2,15Tada, ja, sebi rekoh u sebi: Ovo što stiže bezumnika stići će i mene također, zašto dakle ja bijah tako mudarđ Ja sebi rekoh da i to također je taština.
Propovjednik 2,16Jer, nema sjećanja na mudraca, ne više no na bezumnika, za uvijek. Već u danima dolazećim sve će biti zaboravljeno: Eh štođ Mudrac umire kao i bezumnik!
Propovjednik 2,17Dakle, ja mrzim život, jer držim lošim ono što se zbiva pod suncem: sve je taština i puhanje vjetra.
Propovjednik 2,18Ja, ja mrzim sav rad koji sam obavio pod suncem, a koji ću prepustiti čovjeku koji će me naslijediti.
Propovjednik 2,19Tko zna da li će biti mudar il bezuman On će biti gazda svekolikom mojem radu, što bih ja radio sa svojm mudrošću pod suncem: To isto jest taština.
Propovjednik 2,20Ja sam se obeshrabrio za sav svoj rad koji sam obavio pod suncem.
Propovjednik 2,21Naime, evo jednog čovjeka koji je obavio svoj posao s mudrošću, znanošću i uspjehom: To će jednom čovjeku koji nije radio biti dano u njegov dio. To isto je taština i veliko zlo.
Propovjednik 2,22Da, što će ostati za tog čovjeka od sveg njegovog rada i sveg njegovog osobnog napora koji bude učinio, on, pod suncem?
Propovjednik 2,23Svi njegovi dani, naime, nisu drugo do bol, a njegovo bavljenje samo je patnja; čak i noću, njegovo je *srce bez spokoja: To isto jest taština.
Propovjednik 2,24Ničeg dobrog za čovjeka, osim jesti i piti, kušati sreću u svom radu. Ja sam vidio da to također dolazi od ruke Božje.
Propovjednik 2,25Naime, reče On, ` Tko može jesti i brinuti se bez mog znanja `
Propovjednik 2,26Da, čovjeku koji mu godi, ali Grješniku on daje kao Bavljenje sakupljati i gomilati, za dati onome tko godi Bogu. To je također taština i puhanje vjetra.
Propovjednik 2,1Ja rekoh u srcu svom: daj da te okušam veseljem; uživaj dobra. Ali gle i to bješe taština.
Propovjednik 2,2Smijehu rekoh: luduješ; i veselju: šta to radiš?
Propovjednik 2,3Razmišljah u srcu svom da puštam tijelo svoje na piće, i srcem svojim upravljajući mudro da se držim ludosti dokle ne vidim šta bi dobro bilo sinovima ljudskim da čine pod nebom dok su živi.
Propovjednik 2,4Velika djela učinih: sazidah sebi kuće, nasadih sebi vinograde;
Propovjednik 2,5Načinih sebi vrtove i voćnjake, i nasadih u njima svakojakih drveta rodnijeh;
Propovjednik 2,6Načinih sebi jezera vodena da zaljevam iz njih šumu gdje rastu drveta;
Propovjednik 2,7Nabavih sebi sluga i sluškinja, i imah sluga rođenijeh u kući mojoj; i imah goveda i ovaca više od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu;
Propovjednik 2,8Također nakupih sebi srebra i zlata i zaklada od careva i zemalja; nabavih sebi pjevača i pjevačica i milina ljudskih, i sprava muzičkih svakojakih.
Propovjednik 2,9I tako postah veći i silniji od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; i mudrost moja osta sa mnom.
Propovjednik 2,10I što god željahu oči moje, ne branjah im niti ukraćivah srcu svojemu kakoga veselja, nego se srce moje veseljaše sa svakoga truda mojega, i to mi bijaše dio od svakoga truda mojega.
Propovjednik 2,11A kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bješe taština i muka duhu, i nema koristi pod suncem.
Propovjednik 2,12Tada se obratih da vidim mudrost i ludost i bezumlje, jer šta bi činio čovjek koji bi nastao poslije cara? što je već učinjeno.
Propovjednik 2,13I vidjeh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je bolja svjetlost od mraka.
Propovjednik 2,14Mudri ima oči u glavi, a bezumni ide po mraku; ali također doznah da jednako biva svjema.
Propovjednik 2,15Zato rekoh u srcu svom: meni će biti kao bezumniku što biva; šta će mi dakle pomoći što sam mudar? I rekoh u srcu svom: i to je taština.
Propovjednik 2,16Jer se neće spominjati mudrac kao ni bezumnik dovijeka; jer što sada jest, sve se zaboravlja poslije, i mudrac umire kao i bezumnik.
Propovjednik 2,17Zato mi omrze život, jer mi nije milo što biva pod suncem, jer je sve taština i muka duhu.
Propovjednik 2,18I omrze mi sav trud moj oko kojega se trudih pod suncem, jer ću ga ostaviti čovjeku koji će nastati nakon mene.
Propovjednik 2,19I ko zna hoće li biti mudar ili lud? i opet će biti gospodar od svega truda mojega oko kojega se trudih i mudrovah pod suncem. I to je taština.
Propovjednik 2,20Zato dođoh na to da mi srce izgubi nadanje o svakom trudu oko kojega se trudih pod suncem.
Propovjednik 2,21Jer ima ljudi koji se trude mudro i razumno i pravo, pa to ostavljaju u dio drugome koji se nije trudio oko toga. I to je taština i veliko zlo.
Propovjednik 2,22Jer šta ima čovjek od svega truda svoga i od muke srca svoga, koju podnosi pod suncem?
Propovjednik 2,23Jer su svi dani njegovi muka a poslovi njegovi briga; ni noću se ne odmara srce njegovo. I to je taština.
Propovjednik 2,24Nije li dakle dobro čovjeku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegova? Ja vidjeh i to da je iz ruke Božije.
Propovjednik 2,25Jer ko je jeo i uživao više nego ja?
Propovjednik 2,26Jer čovjeku koji mu je po volji daje mudrost i razum i radost, a grješniku daje muku da sabira i skuplja da da onome koji je po volji Bogu. I to je taština i muka duhu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje