Tražilica


Brojevi 30. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Brojevi 30,1I dade Mojsije sinovima Izraelovim naputke, posve kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
Brojevi 30,2Nato on reče glavarima plemenskim sinova Izraelovih: "Ovo, zapovijeda Gospod:
Brojevi 30,3Ako koji čovjek učini zavjet ili se zakune, čim se obveze, da će se od nečega uzdržati, onda neka ne prelomi riječi svoje, nego neka održi sve, što je obećao.
Brojevi 30,4Ako koja ženska osoba, koja u neudatom stanju živi u kući oca svojega, učini zavjet Gospodu ili se obveže, da će se od nečega uzdržati,
Brojevi 30,5A otac njezin čuje za zavjet njezin ili kako se je obvezala, da će se od nečega uzdržati, i ako otac njezin šuti na to, onda imaju vrijediti svi zavjeti njezini, i svako uzdržanje, na koje se je obvezala, zakonito je.
Brojevi 30,6Ali ako otac njezin, čim za to čuje, to joj zabrani, onda svi zavjeti njezini i uzdržanja, na koja se je obvezala, ne vrijede, i Gospod će joj oprostiti, jer joj je otac njezin to zabranio.
Brojevi 30,7Ako li se hoće udati, a ima još na sebi zavjet ili nepromišljeno obećanje, na koje se je obvezala,
Brojevi 30,8A čovjek njezin čuje za to, pa joj ne rekne ništa, kad je čuo za to, onda vrijede zavjeti njezini, i uzdržanja, na koja se je obvezala, zakonita su.
Brojevi 30,9Ako li muž njezin, čim za to čuje, to joj zabrani, onda on time poništava zavjet, što je veze, i nepromišljeno obećanje, kojim se je obvezala na neko uzdržanje, i Gospod će joj oprostiti.
Brojevi 30,10Zavjet udovice ili rastavljene žene, uopće svaka obveza, što je uze na sebe, obvezna je za nju.
Brojevi 30,11Ako li je koja ženska osoba, što već živi u kući muža svojega, učinila zavjet ili se je zakletvom obvezala na kakvo uzdržanje,
Brojevi 30,12I muž njezin čuje za to i šuti i ne brani joj, onda vrijede svi zavjeti njezini, i svako uzdržanje, na koje se je obvezala, zakonito je.
Brojevi 30,13Ako li muž njezin, čim čuje za to, proglasi to nevaljanim, onda joj ne vrijedi ništa od onoga, što je obećala, bio to zavjet ili obveza za kakvo uzdržanje, jer je to muž njezin proglasio nevaljanim, Gospod će joj oprostiti.
Brojevi 30,14Svaki zavjet i svaku zakletvu, što je obvezuje da umiri dušu svoju, može muž njezin proglasiti valjanim ili nevaljanim.
Brojevi 30,15Ako naime muž njezin od dana do dana šuti prema njoj, onda on time čini valjanima sve zavjete njezine ili sve obveze njezine na kakvo uzdržanje. On ih je time učinio valjanima, što je šutio prema njoj, kad je čuo za to.
Brojevi 30,16Ako li ih hoće poništiti, pošto je već o tom dulje vremena čuo, onda on time stavlja na sebe krivnju njezinu."
Brojevi 30,17To su pravne odredbe, što ih Gospod dade Mojsiju, da se uredi odnos između muža i žene, između oca i kćeri, koja u neudatom stanju živi u kući oca svojega.
Brojevi 30,1 Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima.
Brojevi 30,2Zatim reče Mojsije glavarima plemena Izraelovih: "Ovo je Jahve naredio.
Brojevi 30,3Ako koji čovjek učini zavjet ili se uz zakletvu obveže da će se nečega odreći, neka ne krši svoje riječi; neka izvrši sve što iz njegovih usta izađe!
Brojevi 30,4Ako koja žena učini Jahvi zavjet ili se obveže da će se nečega odreći dok je još mlada, u očevu domu,
Brojevi 30,5a otac joj sazna za zavjet i obećanje kojim se obvezala pa joj ništa ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svako obećanje kojim se obvezala.
Brojevi 30,6Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ni njezino obećanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve će joj oprostiti jer joj se otac usprotivio.
Brojevi 30,7Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obećanjem koje je nepromišljeno izišlo iz njezinih usta,
Brojevi 30,8pa njezin muž sazna i pošto je saznao ništa joj ne rekne, tada vrijede njezini zavjeti i vrijede obećanja kojima se obvezala.
Brojevi 30,9No ako se njezin muž usprotivi kad o tom sazna, ukida se time njezin zavjet i obećanje što je nepromišljeno izišlo iz njezinih usta. I Jahve će joj oprostiti.
Brojevi 30,10A zavjet udovice ili žene otpuštene i sve obveze koje je na se preuzela vrijede za nju.
Brojevi 30,11Ako se zavjetuje ili se obveže zakletvom na obećanje dok je u kući svoga muža,
Brojevi 30,12pa njezin muž sazna i ništa joj ne rekne, ne usprotivi joj se, svaki je njezin zavjet valjan i valjano je svako obećanje kojim se obvezala.
Brojevi 30,13Ali ako ih njezin muž proglasi ništetnim kad o njima sazna, tada ništa što je izišlo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete obveze neće vrijediti. Muž ih je njezin poništio, i Jahve će joj oprostiti.
Brojevi 30,14Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje ženu na neko mrtvenje njezin muž može uzdržati na snazi ili poništiti.
Brojevi 30,15Ako joj muž od dana do dana ništa ne rekne, time potvrđuje sve njezine zavjete i sva njezina obećanja kojima se obvezala; on ih je učinio valjanima ako ništa nije rekao kad je o njima čuo.
Brojevi 30,16Ali ako ih poništi kasnije, pošto je o njima već čuo, neka snosi njezinu krivnju.
Brojevi 30,17To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za muža i njegovu ženu i za oca i njegovu kćer, koja, još mlada, živi u kući očevoj.
Brojevi 30,1Mosije reče sinovima Izraelovim sve što mu GOSPOD bijaše zapovjedio.
Brojevi 30,2Mojsije govoraše poglavarima plemena Izraelovih: Evo zapovijedi koju je GOSPOD dao:
Brojevi 30,3kad jedan čovjek bude načinio zavjet GOSPODU ili bude uzeo pod prisegom jednu obvezu za sebe samog, on neće pogaziti svoje riječi: on će se ponašati sukladno obećanju izišlom iz njegovih usta.
Brojevi 30,4Kad jedna žena, još mlada, boraveći kod svojeg oca, bude napravila jedan zavjet GOSPODU ili bude uzela jednu obvezu za sebe samu,
Brojevi 30,5ako njen otac sazna, da je ona napravila taj zavjet ili uzela pod obvezu za sebe samu, ako joj ništa ne kaže, svi njeni zavjeti bit će valjani, svaka obveza koju je uzela za sebe samu bit će valjana.
Brojevi 30,6Ali ako joj njen otac ne odobri onog istog dana kad bude doznao, svi njeni zavjeti, sve obveze koje bude uzela za sebe samu, bit će ništavne. GOSPOD će smatrati da ih je ispunila.
Brojevi 30,7A ako se ona upravo udala, budući vezana svojim zavjetima ili jednom obvezom izišlom s njenih usana,
Brojevi 30,8i da njen muž, doznajući to, njoj ne kaže ništa istog dana, njeni zavjeti ostaju valjani, obveze koje je uzela za sebe samu ostaju valjane.
Brojevi 30,9Ali, ako njen muž istog dana kad bude saznao, njoj odrekne, poništi zavjet koji je držala i obveza koja joj je izišla s usana koju je uzela za sebe samu; i GOSPOD će ju držati ispunjenom.
Brojevi 30,10Naprotiv, zavjet jedne udovice ili jedne otpuštene žene bit će valjan kakva god da je obveza koju je uzela.
Brojevi 30,11Ali, ako je to bilo u kući njenog muža da je ona dala zavjet ili uzela pod prisegom jednu obvezu za sebe samu
Brojevi 30,12i ako njen muž, saznavši to, ne kaže joj ništa tog istog dana saznavši to, ne bude porekao: svi njeni zavjeti ostaju valjani, svaka obveza koju je uzela za sebe samu ostaje valjana.
Brojevi 30,13Ali, ako njen muž odluči poništiti ih, isti dan kad to sazna, sve ono što ona bude iskazala u zavjetu ili obvezi bit će ništavno. Budući da ih je njen muž poništio, GOSPOD će ih smatrati ispunjenima.
Brojevi 30,14Što god da bude zavjet ili prisega kojom se obvezala *postiti, njen je muž taj koji ga odobrava ili poništava.
Brojevi 30,15A, ako joj njen muž ne kaže ništa sve do sutradan, on potvrđuje sve njene zavjete ili obveze kojih se držala: on njih odobrava tako što joj ništa ne kaže istog dana kad je saznao.
Brojevi 30,16Ali, ako ih odluči poništiti dan poslije no što ih je upoznao, on je taj koji će odgovarati za grješku svoje žene. `
Brojevi 30,17Takvi su zakoni koje je GOSPOD propisao Mojsiju glede jednog čovjeka i njegove žene ili jednog oca i njegove kćeri, još mlade, dok ona stanuje kod njega.
4. Mojsijeva 30,1I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem sve što zapovjedi Gospod.
4. Mojsijeva 30,2I reče Mojsije knezovima od plemena sinova Izrailjevijeh govoreći: ovo je zapovjedio Gospod.
4. Mojsijeva 30,3Kad koji čovjek učini zavjet Gospodu, ili se zakune vezavši se dušom svojom, neka ne pogazi riječi svoje, nego neka učini sve što izađe iz usta njegovijeh.
4. Mojsijeva 30,4A kad žena učini zavjet Gospodu ili se veže u mladosti svojoj, dokle je u kući oca svojega,
4. Mojsijeva 30,5I čuje otac njezin za zavjet njezin ili kako se vezala dušom svojom, pa joj otac ne reče ništa, onda da su tvrdi svi zavjeti njezini, i sve čim je vezala dušu svoju da je tvrdo.
4. Mojsijeva 30,6Ako li otac njezin poreče to onaj dan kad čuje, zavjeti njezini i čim je god vezala dušu svoju, ništa da nije tvrdo; i Gospod će joj oprostiti, jer otac njezin poreče.
4. Mojsijeva 30,7Ako li se uda pa ima na sebi zavjet ili izreče što na usta svoja čim bi se vezala,
4. Mojsijeva 30,8A muž njezin čuvši ne reče joj ništa onaj dan kad čuje, onda da su tvrdi zavjeti njezini, i tvrdo da je sve čim je vezala dušu svoju.
4. Mojsijeva 30,9Ako li muž njezin kad čuje onaj dan poreče, ukida s zavjet koji je bio na njoj ili što je izrekla na usta svoja te se vezala; i Gospod će joj oprostiti.
4. Mojsijeva 30,10A zavjet koji učini udovica ili puštenica, i sve čim veže dušu svoju, da joj je tvrdo.
4. Mojsijeva 30,11Ali ako bude u kući muža svojega učinila zavjet i za što vezala dušu svoju zakletvom,
4. Mojsijeva 30,12I muž njezin čuvši oćuti i ne poreče, tada da su tvrdi svi zavjeti njezini, i da je tvrdo sve za što je vezala dušu svoju.
4. Mojsijeva 30,13Ako li to poreče muž njezin onaj dan kad čuje, svaki zavjet koji bi izašao iz usta njezinijeh i sve čim bi vezala dušu svoju da nije tvrdo; muž je njezin porekao, i Gospod će joj oprostiti.
4. Mojsijeva 30,14Svaki zavjet i sve za što bi se vezala zakletvom da muči dušu svoju, muž njezin potvrđuje i ukida.
4. Mojsijeva 30,15Ako bi muž njezin od dana do dana ćutao, onda potvrđuje sve zavjete njezine i sve za što bi se vezala; potvrđuje, jer joj ne poreče u onaj dan kad ču.
4. Mojsijeva 30,16Ako li poreče pošto čuje, sam će nositi grijeh njezin.
4. Mojsijeva 30,17Ovo su naredbe, koje zapovjedi Gospod Mojsiju za muža i ženu, za oca i kćer u mladosti njezinoj, dokle je u kući oca svojega.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje