Tražilica


Postanak 31. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 31,1Kad Jakov doču riječi sinova Labanovih, koji su ovako govorili: "Jakov sve prenese na sebe, Što je imao otac naš; od posjeda oca našega steče on sve to bogatstvo."
Postanak 31,2Pa kad i na licu Labanovu razabra, da on nije više prijašnji.
Postanak 31,3Tada zapovjedi Gospod Jakovu: "Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini i ja ću biti s tobom."
Postanak 31,4Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leau u polje k stadu svojemu,
Postanak 31,5I reče im: "Vidim na licu oca vašega, da on nije više prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio s menom.
Postanak 31,6Znate same da sam ocu vašemu služio koliko sam god mogao.
Postanak 31,7Ali otac me je vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali Bog ipak ne dopusti, da mi naškodi.
Postanak 31,8Kad on reče: 'Šarene životinje neka budu plaća tvoja', onda sva stoka omladi šarene mlade. A kad reče: 'Prugaste životinje neka budu plača tvoja', onda sva stoka omladi prugaste mlade.
Postanak 31,9Tako oduze Bog stado ocu vašemu i dade ga meni.
Postanak 31,10U vrijeme naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu, kako su ovnovi, što su skakali na ovce, bili prugasti, šareni i pjegavi.
Postanak 31,11I anđeo Božji reče mi u snu: 'Jakove!' A ja odgovorih: 'Evo me!'
Postanak 31,12On reče: 'Dobro pripazi na to da budu svi ovnovi, što skaču na ovce, prugasti, šareni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio, što ti učini Laban.
Postanak 31,13Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazao spomenik i meni učinio zavjet. Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u domovinu svoju!'
Postanak 31,14Tada mu odgovoriše Rahela i Lea: "Zar još imamo dio i baštinu u kući oca svojega?
Postanak 31,15Zar nas ne drži kao tuđinke, pošto nas prodade, i novac, što ga je dobio za nas, pojede?
Postanak 31,16Jer sve blago, što ga oduze Bog ocu našemu, naše je i djece naše. Učini samo sada onako, kako ti zapovijeda Bog!"
Postanak 31,17Jakov se podiže, metnu djecu svoju i žene svoje na deve,
Postanak 31,18I povede svu stoku i sve blago svoje, što ga steče, stoku, što je sebi priskrbio u Mezopotamiji, da se vrati k ocu svojemu Izaku u zemlju kanaansku.
Postanak 31,19A Laban je bio upravo otišao da striže ovce svoje, a Rahela ukrade kućne idole oca svojega.
Postanak 31,20Jakov naime prevari Sirijca Labana, jer mu je tajio, da hoće bježati.
Postanak 31,21Tako poduze bijeg sa svim, što je imao, zaputi se, prijeđe preko rijeke i udari prema gori Gileadu.
Postanak 31,22Treći dan javiše Labanu, da je pobjegao Jakov.
Postanak 31,23Tada on uze sa sobom rođake svoje, pođe za njim u potjeru sedam dana hoda i dostiže ga u gori Gileadu.
Postanak 31,24Ali se Bog javi Sirijcu Labanu noću u snu i opomenu ga: "Pazi dobro, da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!"
Postanak 31,25Kad eto Laban dostiže Jakova, Jakov je bio razapeo šator svoj na gori, a Laban s rođacima svojim razape šator svoj na gori Gileadu.
Postanak 31,26I reče Laban Jakovu; "Što si učinio, ti me prevari i odvede kćeri moje kao ratne zarobljenice?
Postanak 31,27Zašto tajno pobježe i pokrade me? Niti mi što reče, da te ispratim s radošću i pjesmom, s bubnjima i harfama!
Postanak 31,28Niti mi dade, da izljubim na rastanku unuke svoje i kćeri svoje. Doista, ludo si radio.
Postanak 31,29Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega prošle noći reče mi: 'Pazi, da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!'
Postanak 31,30Pa dobro, eto otišao si, jer si se zaželio kuće očeve; ali zašto mi ukrade kipove bogova mojih?"
Postanak 31,31Jakov odgovori Labanu: "Jest, bojao sam se, jer sam mislio, da bi mi ti mogao oteti kćeri svoje.
Postanak 31,32A u koga nađeš kipove svoje, taj neka ne živi više! Pretraži samo pred našim rođacima sve, što imam kod sebe, pa ih uzmi sebi!" Jakov naime nije znao, da ih je bila ukrala Rahela.
Postanak 31,33Laban uđe u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator obadviju sluškinja, ali ne nađe ništa. Izađe iz šatora Leaina i uđe u šator Rahelin.
Postanak 31,34A Rahela je bila uzela kućne idole; pa ih metnula pod samar deve svoje i sjela na njih. I Laban pretraži sav šator, a ne nađe ništa.
Postanak 31,35A ona reče ocu svojemu: "Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer je meni što u žena biva!" On je tražio dalje, ali ne nađe kućnih kipova.
Postanak 31,36Tada se rasrdi Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: "Koja je moja krivnja i koji moj prekršaj, da me tako žestoko progoniš?
Postanak 31,37Sve si mi eto stvari prekopao, pa što si našao iz svoje kuće? Daj stavi sve pred svoje i moje rođake, i oni neka prosude, tko od nas dvojice ima pravo!
Postanak 31,38Ima već dvadeset godina, što sam bio kod tebe. Ovce tvoje i koze tvoje nikad se ne izjaloviše, i nikad ne pojedoh ovna tvojega.
Postanak 31,39Što bi zvijer rastrgla, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio štetu. Od mene si utjerivao, što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.
Postanak 31,40Danju me ubijala žega, a noću mraz, i san nije dolazio na oči moje.
Postanak 31,41Dvadeset eto godina služio sam u kući tvojoj, četrnaest godina za dvije kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, a plaću si mi mijenjao deset puta.
Postanak 31,42Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega štuje i Izak, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa je prošle noći presudio."
Postanak 31,43Laban reče Jakovu: "Moje su kćeri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve, što vidiš, jest moje. Pa što da učinim danas kćerima svojim ili djeci njihovoj, koju rodiše?
Postanak 31,44Hajde da sklopimo savez, ja i ti, i to neka bude za svjedočanstvo između mene i tebe!"
Postanak 31,45Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik.
Postanak 31,46I Jakov zapovjedi svojima: "Nakupite kamenja!" I nakupiše kamenja i podigoše gomilu, i tada održaše gozbu tu na gomili kamenja.
Postanak 31,47Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Galed.
Postanak 31,48Laban reče: "Ova je gomila kamenja danas svjedok između mene i tebe." Zato joj dade ime Galed,
Postanak 31,49A stup Mispa, jer reče: "Neka bude Gospod stražar između mene i tebe, kad se rastadosmo!
Postanak 31,50Ako bi zlo postupao s kćerima mojim ili bi uzeo još druge žene uz kćeri moje, onda pomisli, makar inače i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok između mene i tebe!"
Postanak 31,51Dalje reče Laban Jakovu: "Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik, što ga postavih između mene i tebe:
Postanak 31,52Svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik, da ni ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijeći k tebi, a ni ti ne smiješ preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijeći k meni u zloj namjeri.
Postanak 31,53Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac među nama!" Tada se zakle Jakov onim, kojega je štovao otac njegov Izak.
Postanak 31,54Nato prinese Jakov na gori žrtvu zaklanicu i pozva svoje, da održe gozbu. Tako održaše oni gozbu i ostadoše preko noći na gori.
Postanak 31,55Drugoga jutra rano izljubi Laban unuke svoje i kćeri svoje i dade im svoj blagoslov; potom otide Laban i vrati se kući.
Postanak 31,1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo.
Postanak 31,2A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije.
Postanak 31,3Tada Jahve reče Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!
Postanak 31,4Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,
Postanak 31,5pa im reče: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.
Postanak 31,6I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao;
Postanak 31,7pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu.
Postanak 31,8Ako bi on rekao: `Svaka šarena neka bude tebi za naplatu`, onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: `Prugasti neka budu tebi za plaću`, onda bi cijelo stado mladilo prugaste.
Postanak 31,9Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao.
Postanak 31,10Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni.
Postanak 31,11Još u snu anđeo Božji mene zovne: `Jakove!` `Evo me!` rekoh.
Postanak 31,12A on nastavi: `Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban činio.
Postanak 31,13Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!`
Postanak 31,14Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog dijela u svome očinskom domu?
Postanak 31,15Zar nas otac nije smatrao tuđinkama? Ta on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio!
Postanak 31,16Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!
Postanak 31,17Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene;
Postanak 31,18pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.
Postanak 31,19Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu.
Postanak 31,20Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bježati.
Postanak 31,21I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu.
Postanak 31,22Trećeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.
Postanak 31,23On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu.
Postanak 31,24Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!
Postanak 31,25Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.
Postanak 31,26Onda Laban reče Jakovu: "Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču?
Postanak 31,27Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.
Postanak 31,28Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio.
Postanak 31,29U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: `Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!`
Postanak 31,30Sada dobro, otišao si jer si čeznuo za svojim očinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?
Postanak 31,31Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri.
Postanak 31,32A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila.
Postanak 31,33Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši iz Leina šatora, uđe u šator Rahelin.
Postanak 31,34A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne nađe.
Postanak 31,35Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao.
Postanak 31,36Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš?
Postanak 31,37Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom.
Postanak 31,38Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.
Postanak 31,39Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću.
Postanak 31,40Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju.
Postanak 31,41Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.
Postanak 31,42Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio.
Postanak 31,43Nato Laban odgovori Jakovu: "Kćeri su moje kćeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su rodile?
Postanak 31,44Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe.
Postanak 31,45Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,
Postanak 31,46a onda reče svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.
Postanak 31,47Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed".
Postanak 31,48Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed,
Postanak 31,49ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali.
Postanak 31,50Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe.
Postanak 31,51Potom Laban reče Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe:
Postanak 31,52ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa.
Postanak 31,53Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka.
Postanak 31,54Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noć na Glavici.
Stvaranje 31,1On saznade da Labanovi sinovi govore: ` Jakov se dočepao svega što je pripadalo našem ocu, i o trošku je našeg oca dao sebi to izobilje. `
Stvaranje 31,2Jakov osmotri Labanovo lice i vidje da njihovi odnosi nisu više bili oni od prethodnih dana.
Stvaranje 31,3GOSPOD reče Jakovu: ` Vrati se u zemlju svojih otaca i tvoje obitelji : ja ću biti s tobom. `
Stvaranje 31,4Jakov dade pozvati Rahelu i Leu u polja gdje on bijaše sa stokom.
Stvaranje 31,5On im reče: ` Ja vidim da lice vašeg oca nije više prema meni kao prije; ali Bog mojeg oca je bio sa mnom.
Stvaranje 31,6Vi znate, da sam ja služio vašeg oca svim svojim snagama.
Stvaranje 31,7Vaš se otac poigrao sa mnom, on je promijenio deset puta moju plaću, ali mu nije pustio naškoditi mi.
Stvaranje 31,8Kad je izjavio: Ti ćeš imati za plaću pjegave životinje, sva stoka se kotila pjegava; a kad je izjavio: Ti ćeš za plaću imati prugastu, sva se stoka kotila prugasta.
Stvaranje 31,9Bog je uzeo vašem ocu stado i dao ga meni.
Stvaranje 31,10No, u vrijeme kad se stoka sparuje, ja sam digao pogled i vidio u snu prugaste, pjegave i šarene jarčeve koji su zaskakivali životinje.
Stvaranje 31,11*Anđeo Božji mi reče u snu: Jakove Evo me, odgovorio sam ja.
Stvaranje 31,12On preuzme: Digni oči i pogledaj sve te prugaste, pjegave i šarene jarčeve koji zaskaču životinje, jer ja sam vidio što ti je Laban uradio.
Stvaranje 31,13Ja sam Bog za kojeg, u Bethelu, ti si podigao jednu stelu i ti si mi načinio jedan zavjet. Sada, digni se, napusti ovu zemlju i vrati se u zemlju svoje obitelji. `
Stvaranje 31,14Rahela i Lea mu dadoše ovaj odgovor: ` Imamo li mi još uvijek svoj udio u baštini kod našeg oca?
Stvaranje 31,15Nije li nas držao za strankinje, jer nas je prodao i čak pojeo naš novac ?
Stvaranje 31,16Također nije li sve bogatstvo, koje je našem ocu uzeto, naše i naših sinova. Učini sada sve što ti je Bog rekao. `
Stvaranje 31,17Jakov se diže i odvede svoje sinove i svoje žene na devama.
Stvaranje 31,18On povede sve svoje stado i sva dobra koja je bio stekao, stado koje je bilo sva tekovina koju je načinio u ravnici Aram za vratiti se kod svojeg oca Izaka u zemlju Kanaanaca.
Stvaranje 31,19Laban je bio otišao strići svoju stoku kad Rahela ukrade idole koji pripadahu njenom ocu.
Stvaranje 31,20Jakov izmače nadziranju Labana Aramejca čuvajući se obavijestiti ga o svojem bijegu.
Stvaranje 31,21On pobježe sa svim što mu je pripadalo, on se diže, prijeđe Rijeku i usmjeri se prema planinama Galada .
Stvaranje 31,22Treći dan obavijestiše Labana da je Jakov bio utekao.
Stvaranje 31,23On uze sa sobom svoju braću, progonio ga tijekom sedam dana i sustigao u planinama Galaga.
Stvaranje 31,24Bog nađe u snu Labana *Aramejca, on mu reče: ` Čuvaj se da ne kažeš ništa Jakovu dobro ili zlo. `
Stvaranje 31,25Laban uhvati Jakŕova koji je bio podigao svoje šatore u planini; Laban učini isto sa svojom braćom u planini Galada .
Stvaranje 31,26Laban reče Jakovu: ` Što si to učinio! Ti si izmakao mojoj budnosti i odveo si moje kćeri kao ratne zarobljenice.
Stvaranje 31,27Zašto si sakrio svoj bijeg i prevario me umjesto da si me upozorio? Ja bih te bio pustio otići u radosti i uz pjesmu lira i tamburina!
Stvaranje 31,28Ti me nisi pustio zagrliti moje sinove i moje kćeri . Tu si postupio glupo
Stvaranje 31,29i u mojoj je vlasti nanijeti vam zlo. Ali Bog vaših otaca rekao mi je protekle noći: Čuvaj se da ne kažeš ništa Jakovu ni dobro ni zlo!
Stvaranje 31,30Sada kad si već otišao jer ti čezneš za kućom svojeg oca, zašto si ukrao moje bogove ?`
Stvaranje 31,31Jakov odgovori Labanu : ` Jer sam se plašio da mi ti ne oduzmeš svoje kćeri.
Stvaranje 31,32Onaj kod koga ti nađeš tvoje bogove izgubit će život. U nazočnosti naše braće, prepoznaj što je tvoje kod mene i preuzmi to. ` Jakov nije znao da ih je Rahela bila uzela.
Stvaranje 31,33Laban uđe u Jakovljev šator, potom u onaj Leain, potom one dviju sluškinja, i ne nađe ništa. On iziđe iz Leinog šatora da bi ušao u onaj Rahelin.
Stvaranje 31,34Rahela je bila uzela idole i stavila ih u samar kod deva. Ona je sjedila odozgo a Laban prekopa sav šator ne našavši ništa.
Stvaranje 31,35Ona tada reče svojem ocu: ` Nek se moj gospodar ne ljuti na mene što se ne dižem pred njim jer sam dobila ono žensko. ` On prekopa ne našavši idola.
Stvaranje 31,36Jakov se raspali i uze Labana u stranu; on uzviknu: ` Što je moja greška? Što je moj prekršaj, da ti me grdiš?
Stvaranje 31,37Rujući po svim mojim stvarima, je si li našao bar jednu od svojih stvari iz tvoje kuće? Iznesi u nazočnosti moje braće i tvoje braće, i nek odluče između nas dvojice!
Stvaranje 31,38Dvadeset sam godina s tobom, i nikad tvoje ovce ili koze nisu pobacivale! Ja nisam jeo ovnova od tvoje stoke.
Stvaranje 31,39Ja ti nisam donosio rastrgane životinje, ja sam podnosio štetu ! Životinja koju su ukrali, danju kao i noću, ti si meni iskao!
Stvaranje 31,40Bio sam danju proždiran vrućinom, noću hladnoćom, a san mi je bježao s očiju!
Stvaranje 31,41Dvadeset sam godina u tvojoj kući, četrnaest sam te godina služio za tvoje dvije kćeri i šest godina za tvoju stoku! Deset si puta promijenio moju plaću!
Stvaranje 31,42Da Bog mojeg oca, Bog Abrahama i Strava Isakova, ne bijaše sa mnom, ti bi me pustio praznih ruku otići. Ali Bog je gledao moje ponižavanje i umor mojih ruku; posljednje noći on je odlučio. `
Stvaranje 31,43Laban odgovori Jakovu i reče: `Te kćeri su moje kćeri, ti sinovi su moji sinovi, te ovce su moje ovce, sve što ti vidiš je moje. Što ću ja učiniti mojim kćerima? Za njih danas ili za sinove koje su one rodile?
Stvaranje 31,44Hajdemo, vrijeme je sklopiti jedan savez, ti i ja, i da bude jedan svjedok između mene i tebe. `
Stvaranje 31,45Jakov uze jedan kamen i podiže ga kao stelu .
Stvaranje 31,46Jakov reče svojoj braći: `Nakupite kamenja`, i oni uzeše kamenja od kojeg načiniše jednu gomilu. Oni jedoše na toj gomili.
Stvaranje 31,47Laban ga nazva Jegar Sahaduta, a Jakov ga nazva Galed .
Stvaranje 31,48Laban reče: ` Ova je gomila danas svjedok između mene i tebe `; zato se zove Galed to jest Gomilasvjedok
Stvaranje 31,49i Mispa to jest Vrebalište o čemu on reče: `Nek GOSPOD vreba između mene i tebe kad budemo jedan drugome izvan vidika.
Stvaranje 31,50Ako poniziš moje kćeri, i ako uzmeš još žena osim mojih kćeri, vidiš da, čak i ako nitko nije s nama, Bog je svjedok između nas. `
Stvaranje 31,51Laban reče Jakovu: ` Evo ove hrpe kamenja koje sam ja bacio između mene i tebe, evo te stele.
Stvaranje 31,52Ta je hrpa kamenja svjedokom, ova je stela svjedok. Ja, ja prisežem da Noinih prijeći tu hrpu u pravcu prema tebi, ti prisežeš da tu gomilu ne ćeš prijeći u mom smjeru tu stelu pod prijetnjom nesreće . Nek Bog Abrahamov i Bog Nahorov štite pravicu između nas. ` Bio je to Bog njihovog oca Jakov priseže Stravom Izakovom, svojeg oca.
Stvaranje 31,53Jakov ponudi jednu *žrtvu u planini. On pozva svoju braću na objed; oni pojedoše objed i provedoše noć u planini.
1. Mojsijeva 31,1A Jakov ču gdje sinovi Lavanovi govore: Jakov uze sve što bješe našega oca, i od onoga što bješe našega oca steče sve ovo blago.
1. Mojsijeva 31,2I vidje Jakov gdje lice Lavanovo nije prema njemu kao prije.
1. Mojsijeva 31,3I Gospod reče Jakovu: vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja ću biti s tobom.
1. Mojsijeva 31,4I poslav Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svojemu.
1. Mojsijeva 31,5I reče im: vidim gdje lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio sa mnom.
1. Mojsijeva 31,6I vi znate da sam služio ocu vašemu kako sam god mogao;
1. Mojsijeva 31,7A otac me je vaš varao i mijenjao mi platu deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti;
1. Mojsijeva 31,8Kad on reče: što bude šareno neka ti je plata, onda se mladilo sve šareno; a kad reče: s biljegom što bude neka ti je plata, onda se mladilo sve s biljegom.
1. Mojsijeva 31,9Tako Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni;
1. Mojsijeva 31,10Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oči svoje i vidjeh u snu, a to ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze bijahu šareni, s biljegama prutastim i kolastim.
1. Mojsijeva 31,11A anđeo Gospodnji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: evo me.
1. Mojsijeva 31,12A on reče: podigni sad oči svoje i gledaj, ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti čini Lavan.
1. Mojsijeva 31,13Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i učinio mi zavjet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju.
1. Mojsijeva 31,14Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: eda li još imamo kakav dio i našljedstvo u domu oca svojega?
1. Mojsijeva 31,15Nije li nas držao kao tuđinke kad nas je prodao? pa je još i naše novce jednako jeo.
1. Mojsijeva 31,16Jer sve ovo blago što uze Gospod ocu našemu, naše je i naše djece. Zato čini sve što ti je Gospod kazao.
1. Mojsijeva 31,17I podiže se Jakov, i metnu djecu svoju i žene svoje na kamile;
1. Mojsijeva 31,18I odvede svu stoku svoju i sve blago što bješe stekao, stoku koju bješe stekao u Padan-Aramu, i pođe k Isaku ocu svojemu u zemlju Hanansku.
1. Mojsijeva 31,19A Lavan bješe otišao da striže ovce svoje; i Rahilja ukrade idole ocu svojemu.
1. Mojsijeva 31,20I Jakov otide kradom od Lavana Sirina ne javivši mu da hoće da ide.
1. Mojsijeva 31,21I pobježe sa svijem blagom svojim, i podiže se te prijeđe preko vode, i uputi se ka gori Galadu.
1. Mojsijeva 31,22A treći dan javiše Lavanu da je pobjegao Jakov.
1. Mojsijeva 31,23I uze sa sobom braću svoju, i pođe za njim u potjeru, i za sedam dana stiže ga na gori Galadu.
1. Mojsijeva 31,24Ali Bog dođe Lavanu Sirinu noću u snu, i reče mu: čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno.
1. Mojsijeva 31,25I stiže Lavan Jakova; a Jakov bješe razapeo šator svoj na gori, pa i Lavan također razape svoj s braćom svojom na gori Galadu.
1. Mojsijeva 31,26I Lavan reče Jakovu: šta učini te kradom pobježe od mene i odvede kćeri moje kao na mač otete?
1. Mojsijeva 31,27Zašto tajno pobježe i kradom otide od mene? niti mi reče da te ispratim s veseljem i s pjesmama, s bubnjima i guslama?
1. Mojsijeva 31,28Niti mi dade da izljubim sinove svoje i kćeri svoje? ludo si radio.
1. Mojsijeva 31,29Mogao bih vam dosaditi; ali Bog oca vašega noćas mi reče govoreći: čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno.
1. Mojsijeva 31,30Idi dakle kad si se tako uželio kuće oca svojega; ali zašto ukrade bogove moje?
1. Mojsijeva 31,31A Jakov odgovori i reče: bojah se i mišljah: hoćeš silom oteti kćeri svoje od mene.
1. Mojsijeva 31,32A bogove svoje u koga nađeš, onaj neka ne živi više; pred našom braćom traži što je tvoje u mene, pa uzmi. Jer Jakov nije znao da ih je ukrala Rahilja.
1. Mojsijeva 31,33I uđe Lavan u šator Jakovljev i u šator Lijin i u šator dviju robinja, i ne nađe ih; i izašav iz šatora Lijina uđe u šator Rahiljin.
1. Mojsijeva 31,34A Rahilja uze idole i sakri ih pod samar kamile svoje i sjede ozgo; i Lavan pipaše po cijelom šatoru, i ne nađe.
1. Mojsijeva 31,35A ona reče ocu svojemu: nemoj se srditi, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer mi je što u žena biva. Traživ dakle ne nađe idola svojih.
1. Mojsijeva 31,36I Jakov se rasrdi, i stade koriti Lavana, i govoreći reče mu: šta sam učinio, šta sam skrivio, te si me tako žestoko tjerao?
1. Mojsijeva 31,37Pipao si sav prtljag moj, pa šta si našao iz svoje kuće? daj ovamo pred moju i svoju braću, neka rasude između nas dvojice.
1. Mojsijeva 31,38Evo dvadeset godina bijah kod tebe: ovce tvoje i koze tvoje ne jaloviše se, a ovnova iz stada tvojega ne jedoh.
1. Mojsijeva 31,39Što bi zvijerje zaklalo nijesam ti donosio, sam sam podmirivao; od mene si iskao što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.
1. Mojsijeva 31,40Danju me ubijaše vrućina a noću mraz; i san mi ne padaše na oči.
1. Mojsijeva 31,41Tako mi je bio dvadeset godina u tvojoj kući; služio sam ti četrnaeset godina za dvije kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, i platu si mi mijenjao deset puta.
1. Mojsijeva 31,42Da nije Bog oca mojega, Bog Avramov, i strah Isakov bio sa mnom, bi me zacijelo otpustio prazna. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa te ukori noćas.
1. Mojsijeva 31,43A Lavan odgovori Jakovu i reče: ove su kćeri moje kćeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i što god vidiš sve je moje; pa šta bih učinio danas kćerima svojim ili sinovima njihovijem koje rodiše?
1. Mojsijeva 31,44Nego hajde da uhvatimo vjeru, ja i ti, da bude svjedočanstvo između mene i tebe.
1. Mojsijeva 31,45I Jakov uze kamen i utvrdi ga za spomen.
1. Mojsijeva 31,46I reče Jakov braći svojoj: nakupite kamenja. I nakupiše kamenja i složiše na gomilu, i jedoše na gomili.
1. Mojsijeva 31,47I Lavan ga nazva Jegar-Sahadut, a Jakov ga nazva Galed.
1. Mojsijeva 31,48I reče Lavan: ova gomila neka bude svjedok između mene i tebe danas. Zato se prozva Galed.
1. Mojsijeva 31,49A prozva se i Mispa, jer reče Lavan: neka Gospod gleda između mene i tebe, kad ne uzmožemo vidjeti jedan drugoga.
1. Mojsijeva 31,50Ako ucvijeliš kćeri moje i ako uzmeš žene preko mojih kćeri, neće čovjek biti između nas, nego gle Bog svjedok između mene i tebe.
1. Mojsijeva 31,51I još reče Lavan Jakovu: gledaj ovu gomilu i gledaj ovaj spomenik, koji podigoh između sebe i tebe.
1. Mojsijeva 31,52Svjedok je ova gomila i svjedok je ovaj spomenik: da ni ja neću prijeći preko ove gomile k tebi ni ti k meni da nećeš prijeći preko ove gomile i spomenika ovoga na zlo.
1. Mojsijeva 31,53Bog Avramov i bogovi Nahorovi, bogovi oca njihova, neka sude među nama. A Jakov se zakle strahom oca svojega Isaka.
1. Mojsijeva 31,54I Jakov prinese žrtvu na gori, i sazva braću svoju na večeru; i jedoše pa noćiše na gori.
1. Mojsijeva 31,55A ujutru rano usta Lavan, i izljubi svoju unučad i kćeri svoje, i blagoslovi ih, pa otide, i vrati se u svoje mjesto.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje