Tražilica


Marko 6. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Marko 6,1Odatle otide i zaputi u svoj rodni grad. Pratili su ga učenici njegovi.
Marko 6,2I kada dođe subota učio je u sinagogi, Mnogi slušatelji divili su se nauci njegovoj i pitali su: "Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako velika čudesa događaju se po rukama njegovim!
Marko 6,3Nije li ovo drvodjelja? Sin Marijin i brat Jakovljev, Josipov, Judin i Simonov? Ne stanuju li i sestre njegove ovdje kod nas?" Tako su se sablažnjavali o njega.
Marko 6,4A Isus im reče: "Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu."
Marko 6,5Nije mogao ondje nijednoga čuda da učini, osim što je metnuo ruke svoje na nekoliko bolesnika i iscijelio ih.
Marko 6,6Čudio se je nevjerstvu njihovu. Nato je išao po okolnim selima i učio ih.
Marko 6,7Potom dozva dvanaestoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad duhovima nečistim.
Marko 6,8Zapovjedi im, da ništa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa, ni kruha, ni torbe, ni novaca u pojasu.
Marko 6,9Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine.
Marko 6,10Nadalje im reče: "Kad gdje uđete u kuću, onda ostanite ondje, dok ne pođete dalje!
Marko 6,11A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah s nogu svojih, za svjedočanstvo protiv njih!"
Marko 6,12Tada su zaputili i propovijedali pokajanje.
Marko 6,13Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih.
Marko 6,14Kralj Herod čuo je za njega; jer je ime njegovo bilo u ustima sviju. On reče: "Ivan Krstitelj ustao je od mrtvih. Zato djeluju čudesne sile u njemu."
Marko 6,15Drugi su mislili: "To je Ilija." Opet drugi: "To je jedan od proroka."
Marko 6,16A Herod ostade kod svojega mišljenja: "To je Ivan, kojemu sam dao odsječi glavu. On je ustao od mrtvih."
Marko 6,17Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju ju je bio uzeo za ženu.
Marko 6,18Jer je bio Ivan prekorio Heroda: "Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata."
Marko 6,19Zato je Herodijada mrzila na njega. Htjela je da ga ubije, ali nije mogla;
Marko 6,20Jer se je Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao.
Marko 6,21Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan dade gozbu knezovima svojim, časnicima i prvacima Galileje.
Marko 6,22Pritom uđe kći Herodijadina, i igrala je. Herodu i gostima njegovim ugodila je. I kralj reče djevojci: "Traži od mene, što hoćeš, i dat ću ti."
Marko 6,23I zakle joj se: "Dat ću ti štogod zatražiš od mene, i da bi bilo pola kraljevstva mojega."
Marko 6,24Ona izađe i upita mater svoju: "Što da zatražim?" Ona odgovori: "Glavu Ivana Krstitelja."
Marko 6,25Odmah uđe brzo kralju i zatraži: "Hoću, da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja."
Marko 6,26To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti.
Marko 6,27I odmah posla kralj tjelesnog stražara i zapovjedi, da donesu glavu njegovu.
Marko 6,28On otide i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese glavu njegovu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.
Marko 6,29Kad to saznaše učenici njegovi, dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob.
Marko 6,30Apostoli se opet nađoše kod Isusa i javiše mu sve, što su bili činili i učili.
Marko 6,31Tada im reče: "Dođite s menom sami na samotno mjesto i otpočinite malo!" Jer je bilo neprestano dolaziti i odlaziti, i nijesu imali kad ni jesti.
Marko 6,32Tada otidoše u lađici na samotno mjesto, da budu sami.
Marko 6,33Ali su ih mnogi bili vidjeli gdje odlaze i pogodili su namjeru njihovu. Tada pohrliše pješice tamo sviju gradova i još ih prestigoše.
Marko 6,34Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda, i sažali mu se za njih; jer su bili kao ovce bez pastira, i počne ih učiti mnogo.
Marko 6,35Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu učenici njegovi i rekoše: "Mjesto je ovo pusto, i vrijeme je već poodmaklo.
Marko 6,36Pusti zato da otidu ljudi, neka idu u okolne zaselke i sela, da kupe sebi što jesti."
Marko 6,37On im reče: "Podajte im vi da jedu!" Odgovoriše mu: "na idemo i da kupimo kruha za dvjesta denara i da im damo jesti?"
Marko 6,38On ih upita: "Koliko imate kruhova" Idite i vidite!" Oni vidješe i rekoše: "Pet i dvije ribe."
Marko 6,39Tada im zapovjedi, da ih posade sve na hrpe po zelenoj travi.
Marko 6,40Posadiše se na hrpe po sto i po pedeset
Marko 6,41I uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Tada prelomi kruhove i dade ih učenicima da metnu pred njih i dvije ribe dade da se razdijele svima.
Marko 6,42I svi su jeli i nasitili se,
Marko 6,43I podigli su još dvanaest košarica punih komada i također nešto od riba.
Marko 6,44A bilo je pet tisuća ljudi, što su bili jeli od onih kruhova.
Marko 6,45Odmah primora učenike svoje, da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod.
Marko 6,46Kad je bio otpustio, uzađe na goru, da se pomoli.
Marko 6,47Bilo je već uveče. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji.
Marko 6,48Tada vidje, gdje se muče veslajući; jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne straže dođe k njima idući po moru, i htio je da ih mimoiđe,
Marko 6,49Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše, da je sablast, i povikaše;
Marko 6,50Jer ga svi vidješe i poplašiše se. A on odmah progovori s njima, i reče: "Uzdajte se! Ja sam, ne bojte se!"
Marko 6,51I uđe k njima u lađicu, i prestane vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od začuđenja
Marko 6,52Jer još nijesu bili došli do uviđavnosti kod umnoženja kruhova nego je srce njihovo bilo zaslijepljeno.
Marko 6,53Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše.
Marko 6,54Kad izađoše iz lađice, odmah ga poznaše ljudi.
Marko 6,55Oni su protrčali sav onaj kraj i donosili su na posteljama bolesnike tamo, gdje bi čuli da je on.
Marko 6,56I gdje je samo stupio u koje selo, i u koji grad, u koji zaselak, metali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi, da se barem skuta haljine njegove dotaknu. I ozdravljali su svi, koji bi ga se dotakli.
Marko 6,1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.
Marko 6,2I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?
Marko 6,3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega.
Marko 6,4A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.
Marko 6,5I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.
Marko 6,6I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.
Marko 6,7Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.
Marko 6,8I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
Marko 6,9nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
Marko 6,10I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
Marko 6,11Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.
Marko 6,12Otišavši, propovijedali su obraćenje,
Marko 6,13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
Marko 6,14Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.
Marko 6,15A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka.
Marko 6,16Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.
Marko 6,17Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
Marko 6,18Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",
Marko 6,19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
Marko 6,20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
Marko 6,21I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.
Marko 6,22Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!
Marko 6,23I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.
Marko 6,24Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!
Marko 6,25I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!
Marko 6,26Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
Marko 6,27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
Marko 6,28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
Marko 6,29Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
Marko 6,30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.
Marko 6,31I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
Marko 6,32Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.
Marko 6,33No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Marko 6,34Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Marko 6,35A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno.
Marko 6,36Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.
Marko 6,37No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?
Marko 6,38A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe.
Marko 6,39I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
Marko 6,40I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
Marko 6,41On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
Marko 6,42I jeli su svi i nasitili se.
Marko 6,43I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
Marko 6,44A jelo je pet tisuća muškaraca.
Marko 6,45On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
Marko 6,46I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
Marko 6,47Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.
Marko 6,48Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.
Marko 6,49A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.
Marko 6,50Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!
Marko 6,51I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
Marko 6,52još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
Marko 6,53Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.
Marko 6,54Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju
Marko 6,55pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.
Marko 6,56I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Marko 6,1Isus pođe odatle. On dođe u svoj zavičaj, a njegovi ga učenici slijeđaše.
Marko 6,2U dan *šabata, on stade poučavati u *sinagogi. Zaprepašteni od iznenađenja, brojni slušatelji govoraše: ` Otkud mu sve ono dolazi? I koja je to mudrost koja njemu bijaše dana, tako da se i čuda čak izvode njegovim vlastitim rukama.
Marko 6,3Nije li drvodjelja on, sin Marijin i brat Jakovu, Judi i Šimunu? a njegove sestre nisu li među nama? ` I bijaše on za njih prilika za omalovažavanje.
Marko 6,4Isus im govoraše: ` Jedan *prorok nije prezren do u svom zavičaju, među svojtom svojom i u kući svojoj. `
Marko 6,5I on ne mogaše načiniti ondje nikakvog čuda, ipak on izliječi nekoliko bolesnih *polažući im ruke.
Marko 6,6I on se iznenadio njihovom nevjerovanju. ( Mt 9.35;10.1, 514; Lk 9.16) On obilažaše sela u okolici poučavajući.
Marko 6,7On dade dovesti Dvanaestoricu. I poče ih slati dva po dva, dajući im ovlaštenje nad nečistim duhovima .
Marko 6,8On im zapovijedi da ništa ne uzimaju za put, izuzev jednog štapa: ni kruha, ni vreće, ni novca u pojasu,
Marko 6,9već samo sandale za obuću, ` I ne stavljajte dvije tunike. `
Marko 6,10On im govoraše: ` Ako, negdje, uđete u kuću, ostanite ondje sve dok ne napustite to mjesto.
Marko 6,11Ako vas jedno mjesto ne prima i ako vas ne sluša, odlazeći odande, otresite prašinu sa svojih nogu: imat će oni ondje jedno svjedočenje. `
Marko 6,12Oni odoše i objavljivaše da se treba obratiti.
Marko 6,13Istjeraše oni mnogo *zlih duhova, činjaše pomazanja uljem mnogim bolesnim i ozdravljaše ih oni. ( M.14.112; Lk 9.79; 3.1920)
Marko 6,14Kralj Herod ču govoriti o Isusu, jer njegovo ime bijaše postalo slavno. Kazivaše se: ` Ivan Krstitelj je uskrsnuo od mrtvih; evo zašto moći činjenja čuda počiva u njemu. `
Marko 6,15Drugi kazivaše: ` To je Ilija . ` Drugi kazivaše: ` To je jedan prorok sličan jednom od naših proroka. `
Marko 6,16Saslušavši te priče, Herod kaza: ` To Ivan kojeg ja pogubih, je taj koji je je uskrsnuo. `
Marko 6,17Naime, Herod bijaše dao uhititi Ivana svezanog u zatvoru, zbog *Herodijade, žene njegovog brata Filipa, koju bijaše on oženio.
Marko 6,18Jer Ivan kazivaše Herodu: ` Nije ti dopušteno zadržati ženu svog brata. `
Marko 6,19Herodijada ga također zamrzi i hotijaše ga dati pogubiti, ali ona to nije mogla učiniti,
Marko 6,20jer Herod se bojaše Ivana, znajući da to bijaše jedan čovjek pravedan i *svet, i on ga štićaše. Kad bi ga čuo, ostajao bi on jako uznemiren; međutim rado ga on slušaše.
Marko 6,21Ali, jednog dana dođe zgoda kad Herod, za svoj rođendan, dade jedan banket svojim dostojanstvenicima, svojim časnicima i plemenitašima Galileje.
Marko 6,22Kćer te Herodijade izvede jedan ples i svidje se ona Herodu i njegovim uzvanicima. Kralj reče mladoj djevojci: ` Išti mi što hoćeš i ja ću ti sve to dati. `
Marko 6,23I on njoj načini jednu prisegu: ` Sve što ćeš ti tražiti, ja ću ti to dati, pa bilo i pola mog kraljevstva. `
Marko 6,24Ona iziđe i reče svojoj majci: ` Što ću iskati? ` Ova odgovori: ` Glavu Ivana Krstitelja. `
Marko 6,25U svoj žurbi, ona se vrati kod kralja i zaiska mu: ` Ja hoću da ti dam odmah na pladnju glavu Ivana Krstitelja. `
Marko 6,26Kralj se rastuži, ali zbog svoje prisege i uzvanika on joj ne htjede to odbiti.
Marko 6,27Kralj odmah posla jednog stražara sa zapovijedi da donese glavu Ivana Krstitelja. Stražar ode pogubiti ga u zatvoru,
Marko 6,28on donese glavu na jednom pladnju, dade ju mladoj djevojci, a mlada djevojka dade ju svojoj majci.
Marko 6,29Kad oni biše saznali, *učenici Ivanovi odoše uzeti njegov lješ i položiše ga u grobnicu. ( M.14.1321; Lk 9.1017; Iv 6.115)
Marko 6,30*Apostoli se sastadoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što bijahu učinili i o svemu što bijahu poučavali.
Marko 6,31On im reče: ` Vi drugi, dođite u jedno pusto mjesto po strani i odmorite se malo. ` Jer bijaše mnogo svijeta koji je dolazio i odlazio i oni ne imadoše vremena čak ni za jesti.
Marko 6,32Oni odoše barkom prema pustom mjestu, na osami.
Marko 6,33Ljudi ih vidješe udaljavati se i mnogi ih prepoznaše. Tada, pješice, iz svih gradova, oni dojuriše u to mjesto i stigoše prije njih.
Marko 6,34Iskrcavaj ući se, Isus vidje jedno veliko mnoštvo. On im se smilova jer bijahu kao ovce koje nemaju *pastira, i on stade poučavati ih mnogim stvarima.
Marko 6,35Potom, kad već bijaše kasno, njegovi mu se učenici približiše za reći mu: ` Mjesto je pusto i već je kasno.
Marko 6,36Otpusti ih; nek idu u predgrađa i okolna sela kupiti sebi štogod za jesti. `
Marko 6,37Ali on im odgovori: ` Dajte im vi sami za jesti. ` Oni mu rekoše: ` Treba li ići kupiti za 200 srebrnjaka kruha i njima dati jesti? `
Marko 6,38On im reče: ` Koliko kruhova imate vi? Idite vidjeti! ` Budući provjerili, oni rekoše: ` Pet i dvije ribe. `
Marko 6,39On im zapovjedi da postave sav svijet po grupama na zelenu travu.
Marko 6,40Oni se ispružiše u redovima od po stotinu i po pedeset.
Marko 6,41Isus uze pet kruhova i dvije ribe, dižući svoj pogled prema nebu, on izgovori blagoslov, razlomi kruhove i dade ih učenicima da bi ih oni ponudili ljudima. On tako razdijeli dvije ribe između svih.
Marko 6,42Oni svi jeđaše i biše nasićeni.
Marko 6,43I pokupiše komade, koji ispuniše dvanaest korpi, i također ono što ostade od riba.
Marko 6,44Onih koji bijahu jeli bijaše 5.000 ljudi. ( M.14.2233; Iv 6.1621)
Marko 6,45Isus odmah obveza svoje učenike da se uspnu u barku i da odu prije njega na drugu obalu, prema Betsaidi, dok on sam otpuštaše mnoštvo.
Marko 6,46Nakon što ga je otpustio, on ode u planinu za moliti se.
Marko 6,47Kad je došla večer, barka bijaše na sred mora, a on sam, na tlu.
Marko 6,48Videći da se muče veslaj ući protiv vjetra koji im bijaše suprotan, pred kraj noć, on dođe k njima hodaj ući iznad mora, i on ih prođe.
Marko 6,49Oni, videći ga hodati iznad mora, povjerovaše da to bijaše jedna sablast i počeše se derati.
Marko 6,50Jer, oni ga svi vidješe i biše izluđeni. Ali, on im odmah progovori: on im reče: ` Povjerenja, to sam ja, ne bojte se. `
Marko 6,51On se uspne k njima u barku, a vjetar pade. Oni bijahu krajnje uznemireni.
Marko 6,52Naime, oni ne bijahu ništa razumjeli u svezi s kruhovima, njihovo srce bijaše *okorjelo. ( Mt 14. 343 6 )
Marko 6,53Nakon prelaska, oni dotakoše zemlju u Genezaretu1 i pristadoše.
Marko 6,54Čim se oni bijahu iskrcali, ljudi prepoznaše Isusa;
Marko 6,55oni prođoše sav kraj i stadoše donositi bolesnike na nosilima ondje gdje doznaše da on bijaše.
Marko 6,56Posvuda gdje on ulaziše, sela, gradove ili predgrađa, stavljaše bolesnike na trgove; preklinjali su ga da ih pusti samo dotaknuti resu na njegovoj odjeći; i oni koji ga dotaknuše bijahu svi ozdravljeni. ( Mt. 15. 19 )
Marko 6,1I iziđe odande, i dođe na svoju postojbinu; i za njim idoše učenici njegovi.
Marko 6,2I kad dođe subota, poče učiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takova rukama njegovijem čine se?
Marko 6,3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega.
Marko 6,4A Isus reče im: nigdje nije prorok bez časti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome.
Marko 6,5I ne mogaše ondje ni jednoga čuda da učini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke.
Marko 6,6I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iđaše po okolnijem selima i učaše.
Marko 6,7I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistijem.
Marko 6,8I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
Marko 6,9Nego obuveni u opanke, i ne oblačiti dviju haljina.
Marko 6,10I reče im: gdje uđete u dom ondje ostanite dok ne iziđete odande.
Marko 6,11I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome.
Marko 6,12I otišavši propovijedahu da se treba kajati;
Marko 6,13I đavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.
Marko 6,14I začu car Irod za Isusa (jer njegovo ime bijaše se razglasilo), i reče: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato čini čudesa.
Marko 6,15Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka.
Marko 6,16A kad ču Irod, reče: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh.
Marko 6,17Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom.
Marko 6,18Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega.
Marko 6,19A Irodijada rasrdi se na njega, i šćaše da ga ubije, ali ne mogaše.
Marko 6,20Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovjek pravedan i svet, i čuvaše ga, i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše.
Marko 6,21I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem.
Marko 6,22I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reče car djevojci: išti u mene šta god hoćeš, i daću ti.
Marko 6,23I zakle joj se: što god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do po carstva moga.
Marko 6,24A ona izišavši reče materi svojoj: šta ću iskati? A ona reče: glavu Jovana krstitelja.
Marko 6,25I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: hoću da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
Marko 6,26I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreći.
Marko 6,27I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu.
Marko 6,28A on otišavši posiječe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.
Marko 6,29I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob.
Marko 6,30I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što učiniše i šta ljude naučiše.
Marko 6,31I reče im: dođite vi sami nasamo, i počinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti.
Marko 6,32I otidoše na lađi u pusto mjesto sami.
Marko 6,33I vidješe ih ljudi kad iđahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.
Marko 6,34I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo.
Marko 6,35I kad bi već pred noć, pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: pusto je mjesto, a već je dockan;
Marko 6,36Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
Marko 6,37A on odgovarajući reče im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: već ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu?
Marko 6,38A on im reče: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe.
Marko 6,39I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.
Marko 6,40I posadiše se na gomile po sto i po pedeset.
Marko 6,41I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.
Marko 6,42I jedoše svi, i nasitiše se.
Marko 6,43I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba.
Marko 6,44A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.
Marko 6,45I odmah natjera učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.
Marko 6,46I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu.
Marko 6,47I uveče bijaše lađa nasred mora, a on sam na zemlji.
Marko 6,48I vidje ih gdje se mučahu veslajući: jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i šćadijaše da ih mimoiđe.
Marko 6,49A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše;
Marko 6,50Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se.
Marko 6,51I uđe k njima u lađu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.
Marko 6,52Jer ih ne naučiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.
Marko 6,53I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj.
Marko 6,54I kad iziđoše iz lađe, odmah ga poznaše ljudi.
Marko 6,55I optrčavši sav onaj kraj počeše na odrima donositi bolesnike gdje čujahu da je on.
Marko 6,56I kudgod iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje