| Jeremija 8,1 | U ono vrijeme", veli Gospod "izvadit će se iz grobova njihovih kosti kraljeva Judinih, kosti knezova njegovih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti stanovnika jerusalemskih. |
| Jeremija 8,2 | Razasut će se pred suncem, mjesecom i cijelom vojskom nebeskom, pred onima, koje su ljubili i štovali, za kojima su trčali, koje su pitali i kojima su se klanjali; neće se skupiti ni pokopati, kao gnoj ležat će na polju. |
| Jeremija 8,3 | Tada će svemu ostatku, što preostane od ovoga zla roda, po svim mjestima, kamo ih istjeram, biti smrt draža nego život", veli Gospod nad vojskama. |
| Jeremija 8,4 | "Reci im: Ovako veli Gospod: 'Tko padne, ne ustane li opet, i tko izađe s puta, ne vrati li se opet?' |
| Jeremija 8,5 | Zašto je taj narod, zašto je Jerusalem otpao za svagda? Zašto se drže čvrsto zablude, neće da se obrate? |
| Jeremija 8,6 | Pazim i slušam: što nije pravo, govore; nitko se ne kaje za zloću svoju, da kaže: 'Što sam skrivio?' Svi trče od toga tako brzo kao konj, kad nagne u boj. |
| Jeremija 8,7 | I roda u zraku zna svoje vrijeme, golub i lastavica i ždral drže se vremena povratka svojega. A narod moj ne zna pravnoga reda Gospodnjega." |
| Jeremija 8,8 | Kako možete reći: "Mudri smo, imamo zakon Gospodnji!" Jest, dobro, ali je to lažju učinila lažljiva pisaljka književnika. |
| Jeremija 8,9 | Sramiti se moraju mudraci, smeteni su i pogođeni. Odbacili su riječ Gospodnju. Što im još preostade od mudrosti? |
| Jeremija 8,10 | "Zato dajem žene njihove strancima, njive njihove drugim posjednicima, jer od najmanjega do najvećega sve misli na vlastitu korist. Proroci i svećenici, svi varaju. |
| Jeremija 8,11 | Lom naroda mojega hoće da liječe govoreći mu olako Mir, mir, a mila nema. |
| Jeremija 8,12 | Morali bi se stidjeti, što su činili gad, ali se ne stide, ne znaju se više zarumeniti. Zato će popadati, kad pada sve, i srušiti se, kad ih kaznim", veli Gospod. |
| Jeremija 8,13 | "Hoću li kod njih držati berbu", veli Gospod, "nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lišće je uvenulo. Zato ih predajem onima, koji dolaze na njih." |
| Jeremija 8,14 | Što sjedimo tiho? Skupite se, poći ćemo u tvrde gradove, i tamo ćemo propasti, jer Gospod, Bog naš, hoće naše uništenje. Otrovnu vodu daje nam da pijemo, jer smo griješili proti Gospodu. |
| Jeremija 8,15 | Uzdamo se u mir, ali ne dolazi ništa dobro, u vrijeme spasenja, ali je samo strah! |
| Jeremija 8,16 | Od Dana ovamo čuje se samo dahtanje konja njegovih, od vriske pastuha njegovih sva zemlja zadršće. Dolaze i žderu zemlju s bogatstvom njezinim, gradove sa stanovnicima njihovim. |
| Jeremija 8,17 | "Jest, otrovne zmije puštam na vas, kod kojih ne pomaže zaklinjanje; one neće vas ujedati", veli Gospod - |
| Jeremija 8,18 | "Bez spasenja". Nevolja navaljuje na me, moje srce u meni puno je boli! |
| Jeremija 8,19 | Čuj, glasno tuguje kći, narod moj iz daleke zemlje: "Zar Gospod nije više u Sionu, i kralj njegov zar ne boravi više u njemu? Što su me dražili svojim likovima, svojim tuđinskim, ništavim idolima?" |
| Jeremija 8,20 | "Prošla je žetva, prošla je jesen, a nama pomoć nije došla." |
| Jeremija 8,21 | Tada se je srušila kći, narod moj, srušio sam se ja, žalostan sam, i groza me spopala. |
| Jeremija 8,22 | Nema li balzama u Gileadu? Nema li više ondje liječnika: Zašto nema lijeka za kćer, naroda mojega? |
|
| Jeremija 8,1 | "U ono vrijeme - riječ je Jahvina - povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih. |
| Jeremija 8,2 | I razasut će ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji. |
| Jeremija 8,3 | Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - riječ je Jahve nad Vojskama. |
| Jeremija 8,4 | "Reci im: Ovako govori Jahve: `Padne li tko, neće li opet ustati, zaluta li, neće li se opet vratiti? |
| Jeremija 8,5 | Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se drže laži, neće da se obrate. |
| Jeremija 8,6 | Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori `Što učinih?` Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. |
| Jeremija 8,7 | Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina. |
| Jeremija 8,8 | Kako možete tvrditi: `Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!` Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara! |
| Jeremija 8,9 | Mudraci će biti osramoćeni, prestravljeni i uhvaćeni u zamku. Gle, oni prezreše riječ Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi? |
| Jeremija 8,10 | Zato ću žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajačima. Jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. |
| Jeremija 8,11 | I olako liječe ranu naroda mojega vičući: `Mir! Mir!` Ali mira nema. |
| Jeremija 8,12 | Neka se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. |
| Jeremija 8,13 | "Htjedoh u berbu k njima - riječ je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; čak je i lišće uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih. |
| Jeremija 8,14 | `Zašto još čekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naš, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgriješismo protiv Jahve. |
| Jeremija 8,15 | Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al` evo užasa! |
| Jeremija 8,16 | Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršće zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.` |
| Jeremija 8,17 | I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema čarolija; ujedat će vas - riječ je Jahvina - |
| Jeremija 8,18 | lijeka biti neće." Bol me spopada, srce mi iznemoglo. |
| Jeremija 8,19 | Evo zapomažu kćeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuđinskim? |
| Jeremija 8,20 | Žetva prođe, minu ljeto, a mi nismo spašeni! |
| Jeremija 8,21 | Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet. |
| Jeremija 8,22 | Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? Ta zašto ne dolazi ozdravljenje kćeri naroda mojega? |
| Jeremija 8,23 | O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oči moje u vrutak suza, danju i noću da plačem nad poginulima kćeri svoje, naroda svojega! |
|
| Jeremija 8,1 | U onaj čas proročanstvo GOSPODOVO izići će iz svojih grobova kosturi kraljeva i ministara Judinih, svećenika i *proroka i žitelja Jeruzalema. |
| Jeremija 8,2 | Izložit će se suncu, mjesecu i vojsci nebeskoj koje bijahu voljeli, služili, slijedili, pitali za savjet, i pred kojima se bijahu klanjali; ti kosturi neće biti prikupljeni da budu sahranjeni, oni će postati gnojivo na tlu . |
| Jeremija 8,3 | Sve ostalo, preživjeli iz te loše rase, pretpostavit će smrt životu, oni koji budu preživjeli u svim tim mjestima kamo ih budem rasuo proročanstvo GOSPODOVO. : |
| Jeremija 8,4 | Ti ćeš im reći: Ovako govori GOSPOD: Onaj koji padne, ne diže li se? Onaj koji se okrene, ne vraća li se? |
| Jeremija 8,5 | Zašto se dakle ovaj narod, Jeru zalem, okreće produžavajući beskrajno svoje otpadništvo ? Oni se uporno drže svojih obmana, oni se odbijaju vratiti. |
| Jeremija 8,6 | Ja sam pažljivo slušao: njihovi su govori nepostojani. Ni jednog jedinog odricanja od svoje zloće govoreći: ” što sam to učinio!“ Svatko se okreće svojoj navici, kao kakav konj raspaljen bojem. |
| Jeremija 8,7 | čak i roda u zraku poznaje vrijeme svojih selidbi. Grlica, lastavica i drozd ne propuštaju čas povratka. Ali, moj narod ne vodi računa o redu uspostavljenom od GOSPODA. |
| Jeremija 8,8 | Kako vi možete reći: ”Mi smo mudri, jer zakon GOSPODOV nam je na raspolaganju.“ Da, ali on je postao jedan lažni zakon pod dlijetom lažljivcem pisarevim . |
| Jeremija 8,9 | Mudraci su smeteni, oni se stropoštavaju, oni su uhvaćeni; oni preziru riječ GOSPODOVU: u čemu se oni mogu nazvati znalcima? |
| Jeremija 8,10 | Eh dobro! Ja dajem njihove žene drugima, njihova polja onima koji će ih se domoći. Jer svi, mali i veliki, lakomi su na dobitak; svi, *proroci i svećenici, imaju lažno držanje. |
| Jeremija 8,11 | Oni su dobrano brzo zacijelili užas mojem narodu govoreći: ”Sve ide dobro! sve ide dobro!“ A, ništa ne ide dobro. |
| Jeremija 8,12 | Oni su smušeni jer su počinili užase, ali oni neće pocrvenjeti; oni nemaju svijesti o svojem beščašću. Eh dobro! oni će se srušiti kao i svi drugi; kad im bude trebalo osvjedočiti se, izgubit će se, reče GOSPOD. |
| Jeremija 8,13 | Ja sam odlučio završiti s njima proročanstvo GOSPODOVO, nema grožđa na lozi! Nema : smokve na stablu! Lišće je uvenulo. Ja ih dajem onima koji će ih nadmašiti . |
| Jeremija 8,14 | Zašto ostajemo nepokretni? Okupite se! Uđimo u utvrde i ne mičimo se više, jer GOSPOD naš Bog nas sprječava micati se, on nam daje piti zatrovanu vodu. Da, mi smo grješni spram GOSPODA. |
| Jeremija 8,15 | Očekivasmo zdravlje, ali ničeg dobrog, času kad bismo ozdravili, ali strah nam nadođe. |
| Jeremija 8,16 | Od Dana se čuju frktati njihovi konji; u buci hrzanja njihovih pomamnih pastuha, sva zemlja podrhtava. Oni dolaze prožderati zemlju i njenu popudbinu, grad i njegove žitelje. |
| Jeremija 8,17 | Ja puštam na vas guje, zmije nepopustljive krotitelju: one će vas ujedati proročanstvo GOSPODOVO. : |
| Jeremija 8,18 | Moja je pečal bez lijeka, svo je moje biće u propadanju. |
| Jeremija 8,19 | čuje se dozivanja očajnika iz mog pogana iz jedne daleke zemlje. NA *Sionu nema li GOSPODA? Njegov kralj nije li kod njega? ” Zašto me vrijeđaju svojim idolima, svojim besmislenostima koja dolaze s drugog mjesta?“ |
| Jeremija 8,20 | žetva je svršena, ljeto je prošlo a, za nas, još uvijek nema spasa! |
| Jeremija 8,21 | Zbog užasa mojeg pogana, ja sam slomljen. Ja sam u tmini; ožalošćenje me spopalo! |
| Jeremija 8,22 | Nema li balzama u Galaadu, ni ljekara ondje? Zašto se ne vidi pomaljati se oporavak mojeg pogana? |
| Jeremija 8,23 | Tko će promijeniti moju : glavu u vodoskok, moje oči u izvor suza za oplakivati dan i noć žrtve mojeg pogana? |
|
| Jeremija 8,1 | U to vrijeme, govori Gospod, izvadiće se iz grobova kosti careva Judinijeh i kosti knezova njegovijeh i kosti svešteničke i kosti proročke, i kosti stanovnika Jerusalimskih; |
| Jeremija 8,2 | I razmetnuće se prema suncu i mjesecu i svoj vojsci nebeskoj, koje ljubiše i kojima služiše i za kojima idoše i koje tražiše i kojima se klanjaše; neće se pokupiti ni pogrepsti, nego će biti gnoj po zemlji. |
| Jeremija 8,3 | I voljeće smrt nego život sav ostatak što ih ostane od ovoga roda zloga, što ih ostane po svijem mjestima kuda ih razdenem, govori Gospod nad vojskama. |
| Jeremija 8,4 | Još im reci: ovako veli Gospod: ko padne, ne ustaje li? ko zađe, ne vraća li se? |
| Jeremija 8,5 | Zašto je zašao taj narod Jerusalimski zasvagda? Drže se prijevare, neće da se obrate. |
| Jeremija 8,6 | Pazio sam i slušao, ne govore pravo, nema nikoga da se kaje za zlo svoje, da reče: što učinih? Svaki je okrenuo svojim trkom, kao konj kad nagne u boj. |
| Jeremija 8,7 | I roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica i ždrao i lasta paze na vrijeme kad dolaze; a narod moj ne zna suda Gospodnjega. |
| Jeremija 8,8 | Kako govorite: mudri smo, i zakon je Gospodnji u nas? Doista, gle, laž učini lažljiva pisaljka književnička. |
| Jeremija 8,9 | Mudraci se osramotiše, uplašiše se i uhvatiše se; eto, odbaciše riječ Gospodnju, pa kaka im je mudrost? |
| Jeremija 8,10 | Zato ću dati žene njihove drugima, njive njihove onima koji će ih naslijediti, jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i proroci i sveštenici, svi su varalice. |
| Jeremija 8,11 | Jer liječe rane kćeri naroda mojega ovlaš govoreći: mir, mir; a mira nema. |
| Jeremija 8,12 | Eda li se postidješe što činiše gad? Niti se postidješe niti znaju za stid; zato će popadati među onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaće, veli Gospod. |
| Jeremija 8,13 | Sasvijem ću ih istrijebiti, govori Gospod, nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lišće je opalo; i što sam im dao uzeće im se. |
| Jeremija 8,14 | Što stojimo? skupite se i uđimo u tvrde gradove, i ondje mučimo; jer nas je Gospod Bog naš umučkao napojivši nas žuči, jer zgriješismo Gospodu. |
| Jeremija 8,15 | Čekasmo mir, ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah. |
| Jeremija 8,16 | Od Dana ču se frkanje konja njegovijeh, od rzanja pastuha njegovijeh sva se zemlja zatrese, dođoše i pojedoše zemlju i sve što bješe u njoj, gradove i koji življahu u njima. |
| Jeremija 8,17 | Jer, evo, ja ću pustiti na vas zmije, aspide, od kojih nema bajanja, te će vas ujedati, govori Gospod. |
| Jeremija 8,18 | Okrijepio bih se u žalosti, ali je srce u meni iznemoglo. |
| Jeremija 8,19 | Eto vike kćeri naroda mojega iz daljne zemlje: zar Gospod nije u Sionu? car njegov zar nije u njemu? Zašto me razgnjeviše svojim likovima rezanijem, tuđim taštinama? |
| Jeremija 8,20 | Žetva je prošla, ljeto minulo, a mi se ne izbavismo. |
| Jeremija 8,21 | Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena, u žalosti sam, čudo osvoji me. |
| Jeremija 8,22 | Nema li balsama u Galadu? nema li ondje ljekara? zašto se dakle ne iscijeli kći naroda mojega? |
|
