| Jeremija 8,1 | U ono vrijeme", veli Gospod "izvadit će se iz grobova njihovih kosti kraljeva Judinih, kosti knezova njegovih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti stanovnika jerusalemskih. |
| Jeremija 8,2 | Razasut će se pred suncem, mjesecom i cijelom vojskom nebeskom, pred onima, koje su ljubili i štovali, za kojima su trčali, koje su pitali i kojima su se klanjali; neće se skupiti ni pokopati, kao gnoj ležat će na polju. |
| Jeremija 8,3 | Tada će svemu ostatku, što preostane od ovoga zla roda, po svim mjestima, kamo ih istjeram, biti smrt draža nego život", veli Gospod nad vojskama. |
| Jeremija 8,4 | "Reci im: Ovako veli Gospod: 'Tko padne, ne ustane li opet, i tko izađe s puta, ne vrati li se opet?' |
| Jeremija 8,5 | Zašto je taj narod, zašto je Jerusalem otpao za svagda? Zašto se drže čvrsto zablude, neće da se obrate? |
| Jeremija 8,6 | Pazim i slušam: što nije pravo, govore; nitko se ne kaje za zloću svoju, da kaže: 'Što sam skrivio?' Svi trče od toga tako brzo kao konj, kad nagne u boj. |
| Jeremija 8,7 | I roda u zraku zna svoje vrijeme, golub i lastavica i ždral drže se vremena povratka svojega. A narod moj ne zna pravnoga reda Gospodnjega." |
| Jeremija 8,8 | Kako možete reći: "Mudri smo, imamo zakon Gospodnji!" Jest, dobro, ali je to lažju učinila lažljiva pisaljka književnika. |
| Jeremija 8,9 | Sramiti se moraju mudraci, smeteni su i pogođeni. Odbacili su riječ Gospodnju. Što im još preostade od mudrosti? |
| Jeremija 8,10 | "Zato dajem žene njihove strancima, njive njihove drugim posjednicima, jer od najmanjega do najvećega sve misli na vlastitu korist. Proroci i svećenici, svi varaju. |
| Jeremija 8,11 | Lom naroda mojega hoće da liječe govoreći mu olako Mir, mir, a mila nema. |
| Jeremija 8,12 | Morali bi se stidjeti, što su činili gad, ali se ne stide, ne znaju se više zarumeniti. Zato će popadati, kad pada sve, i srušiti se, kad ih kaznim", veli Gospod. |
| Jeremija 8,13 | "Hoću li kod njih držati berbu", veli Gospod, "nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lišće je uvenulo. Zato ih predajem onima, koji dolaze na njih." |
| Jeremija 8,14 | Što sjedimo tiho? Skupite se, poći ćemo u tvrde gradove, i tamo ćemo propasti, jer Gospod, Bog naš, hoće naše uništenje. Otrovnu vodu daje nam da pijemo, jer smo griješili proti Gospodu. |
| Jeremija 8,15 | Uzdamo se u mir, ali ne dolazi ništa dobro, u vrijeme spasenja, ali je samo strah! |
| Jeremija 8,16 | Od Dana ovamo čuje se samo dahtanje konja njegovih, od vriske pastuha njegovih sva zemlja zadršće. Dolaze i žderu zemlju s bogatstvom njezinim, gradove sa stanovnicima njihovim. |
| Jeremija 8,17 | "Jest, otrovne zmije puštam na vas, kod kojih ne pomaže zaklinjanje; one neće vas ujedati", veli Gospod - |
| Jeremija 8,18 | "Bez spasenja". Nevolja navaljuje na me, moje srce u meni puno je boli! |
| Jeremija 8,19 | Čuj, glasno tuguje kći, narod moj iz daleke zemlje: "Zar Gospod nije više u Sionu, i kralj njegov zar ne boravi više u njemu? Što su me dražili svojim likovima, svojim tuđinskim, ništavim idolima?" |
| Jeremija 8,20 | "Prošla je žetva, prošla je jesen, a nama pomoć nije došla." |
| Jeremija 8,21 | Tada se je srušila kći, narod moj, srušio sam se ja, žalostan sam, i groza me spopala. |
| Jeremija 8,22 | Nema li balzama u Gileadu? Nema li više ondje liječnika: Zašto nema lijeka za kćer, naroda mojega? |
