Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

1. Kraljevima 1. poglavlje

1. Kraljevima 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 1,1Kralj je David bio ostario i postao vremešan. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati.
1. Kraljevima 1,2Tada su mu svjetovale sluge njegove: "Imala bi se potražiti za gospodara kralja mlada djevojka, koja bi dvorila kralja i bila mu na ruku kao skrbnica. Kad bude ona na tvojemu krilu, ugrijat će se već gospodar kralj."
1. Kraljevima 1,3I potražiše lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj i nađoše Abišagu iz Šunama, te je dovedoše kralju.
1. Kraljevima 1,4Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade skrbnica kraljeva i dvorila ga je. Ali je kralj ne spoznade.
1. Kraljevima 1,5Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj preuzetnosti: "Ja sam budući kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi, što su išli pred njim.
1. Kraljevima 1,6Njegov otac nikad mu se u svojemu životu ne usprotivi i ne upita ga: "Zašto činiš tako što?" Usto je imao vrlo lijepu vanjštinu i bio je od rođenja prvi iza Absaloma.
1. Kraljevima 1,7On stupi u dogovore s Joabom, sinom Serujinim, i sa svećenikom Abiatarom, i obojica se priključiše stranci Adonijinoj.
1. Kraljevima 1,8Ali svećenik Sadok i Benaja, sin Jehojadov, prorok Natan i Šimej i Rei ne pristaše za Adonijom,
1. Kraljevima 1,9I kad Adonija zakla ovaca, volova, tovne teladi na kamenu Zoheledu kod izvora Rogela, pozva svu braću svoju, sinove kraljeve, i sve ljude od Jude, što su bili u službi kraljevskoj.
1. Kraljevima 1,10Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaja, ni junaka Davidovih, ni brata svojega Salomona.
1. Kraljevima 1,11Tada reče Natan Batšebi, materi Salomonovoj: "Jesi li čula, da Adonija, sin Hagitin, postaje kralj a da David, gospodar naš, ne zna ništa za to?
1. Kraljevima 1,12A sad daj da ti savjet dadnem, kako možeš sebi i svojemu sinu Salomonu spasiti život!
1. Kraljevima 1,13Hajde, otidi unutra kralju Davidu i reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se ipak zakleo sluškinji svojoj: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene i on će sjediti na prijestolju mojem. Pa zašto Adonija da postaje kralj?
1. Kraljevima 1,14Dok ti tamo budeš govorila s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrdit ću tvoje riječi."
1. Kraljevima 1,15Tako pođe Batšeba kralju u sobu. A kralj je bio vrlo star, i Abišaga Šunamka dvorila ga.
1. Kraljevima 1,16Kad se Batšeba pokloni pred kraljem i baci se ničice, upita kralj: "Što hoćeš?"
1. Kraljevima 1,17Ona mu odgovori: "Gospodaru moj, ti si se zakleo sluškinji svojoj Gospodom, Bogom svojim: "Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene, i on će sjediti na prijestolju mojem.
1. Kraljevima 1,18A evo Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospodaru i kralju, ne znaš za to.
1. Kraljevima 1,19Dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo i pozvao je sve sinove kraljeve i svećenika Abiatara i vojskovođu Joaba. A tvojega sluge Salomona nije pozvao.
1. Kraljevima 1,20U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oči svega Izraela. Javi im, tko će kao nasljednik sjesti na prijestolje mojega gospodara i kralja!
1. Kraljevima 1,21Inače doći će tako daleko, da ćemo ja i moj sin Salomon biti tu kao zločinci, čim moj gospodar i kralj počine kod otaca svojih."
1. Kraljevima 1,22Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan.
1. Kraljevima 1,23Javiše kralju: "Prorok je Natan ovdje." On stupi pred kralja i baci se pred kraljem ničice na svoje lice.
1. Kraljevima 1,24Tada reče Natan: "Moj gospodaru i kralju! Ti si naredio: Adonija će biti kralj poslije mene, on će sjediti na prijestolju mojem.
1. Kraljevima 1,25On je danas otišao i dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo. Pozvao je sve sinove kraljeve i vojskovođe i svećenika Abiatara. I eno jedu i piju kod njega i viču: živio kralj Adonija!
1. Kraljevima 1,26A mene, sluge tvojega, ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadova, ni tvojega sluge Salomona nije pozvao.
1. Kraljevima 1,27Ako je to bilo naređeno od mojega gospodara i kralja, to nijesi dao obavijestiti svojega sluge, tko će kao nasljednik sjediti na prijestolju mojega gospodara i kralja."
1. Kraljevima 1,28Nato odgovori kralj David: "Zovnite mi Batšebu!" Ona se pojavi pred kraljem i stupi pred kralja.
1. Kraljevima 1,29I kralj se zakle ovako: "Tako živ bio Gospod, koji me je izbavio iz svake nevolje!
1. Kraljevima 1,30Ja sam ti se zakleo Gospodom, Bogom Izraelovim: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene. On će mjesto mene sjediti na prijestolju mojem. Danas ću to izvesti."
1. Kraljevima 1,31Tada se nakloni Batšeba licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: "Vječno neka živi moj gospodar, kralj David!"
1. Kraljevima 1,32I zapovjedi kralj David: "Zovnite mi svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova!" Kad su se oni pojavili pred kraljem,
1. Kraljevima 1,33Zapovjedi im kralj: "Uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, dajte posaditi mojega sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona!
1. Kraljevima 1,34Tamo neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom! Onda dajte zatrubiti u trubu i vičite: živio kralj Salomon!
1. Kraljevima 1,35Tada uzađite za njim ovamo! On neka dođe i sjedne na prijestolje moje, jer on će biti kralj mjesto mene, njega sam odredio za kneza nad Izraelom i Judom."
1. Kraljevima 1,36Benaja, sin Jehojadov, dogovori kralju: "Tako neka bude! Tako je volja Gospoda, Boga mojega gospodara i kraja.
1. Kraljevima 1,37Kako je bio Gospod s mojim gospodarom i kraljem, tako neka bude i sa Salomonom i neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje Davida, mojega gospodara i kralja!"
1. Kraljevima 1,38I siđoše svećenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jehojadov, s Keretejima i Peletejima, dadoše Salomona posaditi na mazgu kralja Davida i odvedoše ga do Gihona.
1. Kraljevima 1,39Svećenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz šatora, pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu, i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!"
1. Kraljevima 1,40Tada pođe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno, da se je sva zemlja razlijegala od vike njihove.
1. Kraljevima 1,41To čuše Adonija i svi uzvanici, što su bili kod njega, kad upravo svršiše gozbu. Kad Joab začu glas trube, upita: "Zašto ta velika vika u gradu?"
1. Kraljevima 1,42Dok je on još govorio, dođe Jonatan, sin svećenika Abiatara. Adonija reče: "Hodi, ti si čovjek hrabar i nosiš dobru vijest!"
1. Kraljevima 1,43A Jonatan odgovori Adoniji: "Naprotiv! Naš gospodar, kralj David, postavio je Salomona za kralja.
1. Kraljevima 1,44Kralj je s njim poslao svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova, i Kereteje i Peleteje, oni ga dadoše posaditi na mazgu kraljevu,
1. Kraljevima 1,45I svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja, Odatle uz glasno klicanje otidoše gore. Sav je grad uzavreo. To je vika, što ste čuli.
1. Kraljevima 1,46I Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje.
1. Kraljevima 1,47I došle su sluge kraljeve da čestitaju našemu gospodaru, kralju Davidu. Rekoše: Tvoj Bog neka učini ime Salomonovo još slavnijim od imena tvojega i prijestolja njegova još uzvišenijim od prijestolja tvojega! Tada se je naklonio kralj na postelji svojoj,
1. Kraljevima 1,48I usto je ovako kliknuo: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji dade danas, da mogu vidjeti svojim očima, kako Jedan sjedi na prijestolju mojem!"
1. Kraljevima 1,49Tada se prepadoše svi uzvanici koji su bili kod Adonije. Ustadoše, i svaki ode svojim putem.
1. Kraljevima 1,50I Adonija se poboja Salomona. Zato ustade, ode i uhvati se za rogove žrtvenika.
1. Kraljevima 1,51Javiše Salomonu: "Adonija se uplašio od kralja Salomona i eno se uhvatio za rogove žrtvenika i moli: "Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti, da neće sluge svojega mačem pogubiti."
1. Kraljevima 1,52Salomon reče: "Ako se pokaže kao pošten čovjek, neće mu dlaka pasti na zemlju. A vidi li se, da čini zlo, poginut će."
1. Kraljevima 1,53Nato posla kralj Salomon i dade ga odvesti od žrtvenika. Kad dođe i baci se ničice pred kraljem Salomonom, reče mu Salomon: "Idi u kuću svoju!"
1. Kraljevima 1,1 Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati.
1. Kraljevima 1,2Tada mu rekoše njegove sluge: "Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara.
1. Kraljevima 1,3Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju.
1. Kraljevima 1,4Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna.
1. Kraljevima 1,5Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja ću biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim.
1. Kraljevima 1,6Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako činiš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma.
1. Kraljevima 1,7On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji.
1. Kraljevima 1,8Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju.
1. Kraljevima 1,9Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi;
1. Kraljevima 1,10ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona.
1. Kraljevima 1,11Tada reče Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna?
1. Kraljevima 1,12Dođi da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona.
1. Kraljevima 1,13Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: `Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?`
1. Kraljevima 1,14I dok ti budeš ondje i razgovorala se s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi.
1. Kraljevima 1,15Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu.
1. Kraljevima 1,16Pokloni mu se Bat-Šeba i pade ničice pred kraljem, a kralj upita: "Što želiš?
1. Kraljevima 1,17Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: `Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.`
1. Kraljevima 1,18A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš!
1. Kraljevima 1,19Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao.
1. Kraljevima 1,20U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oči svega Izraela da mu ti objaviš tko će te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj.
1. Kraljevima 1,21Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo krivci.
1. Kraljevima 1,22Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan.
1. Kraljevima 1,23Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uđe kralju i pade ničice pred njim.
1. Kraljevima 1,24Natan reče: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: `Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju?`
1. Kraljevima 1,25Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: `Živio kralj Adonija!`
1. Kraljevima 1,26Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao.
1. Kraljevima 1,27Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?"

1. Kraljevima 1,28Tada progovori David i reče: "Pozovite mi Bat-Šebu!" Ona dođe kralju i stupi preda nj.
1. Kraljevima 1,29Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja!
1. Kraljevima 1,30Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!
1. Kraljevima 1,31Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reče: "Neka vječno živi gospodar moj kralj David!
1. Kraljevima 1,32A kralj David reče: "Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I dođoše oni pred kralja,
1. Kraljevima 1,33a on im reče: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona.
1. Kraljevima 1,34Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: `Živio kralj Salomon!`
1. Kraljevima 1,35Zatim se uspnite amo s njim i neka uđe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom.
1. Kraljevima 1,36Benaja, sin Jojadin, reče kralju: "Amen - tako neka bude! To je i riječ Jahve, Gospodara kraljeva!
1. Kraljevima 1,37Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!
1. Kraljevima 1,38Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon.
1. Kraljevima 1,39Svećenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!
1. Kraljevima 1,40I sav narod pođe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla.
1. Kraljevima 1,41Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa upita: "Čemu ta buka u gradu?
1. Kraljevima 1,42Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: "Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!
1. Kraljevima 1,43Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, učinio je Salomona kraljem!
1. Kraljevima 1,44Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu,
1. Kraljevima 1,45i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli.
1. Kraljevima 1,46Još više: Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje
1. Kraljevima 1,47i došle su sluge kraljeve čestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreći: `Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.` Kralj se tada poklonio na svojoj postelji
1. Kraljevima 1,48i ovako rekao: `Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.`
1. Kraljevima 1,49Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziđoše se svaki svojim putem.
1. Kraljevima 1,50Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika.
1. Kraljevima 1,51Javiše Salomonu: "Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreći: `Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neće sluge svoga mačem pogubiti.`
1. Kraljevima 1,52Salomon reče nato: "Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nađe li se u zlu, poginut će.
1. Kraljevima 1,53Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on dođe i pade ničice pred Salomonom, koji mu reče: "Pođi svome domu!
1. Kraljevima 1,1Kralj David bijaše star, i zašao u starost; pokrivahu ga odjećom, ali ga ne mogoše zagrijati.
1. Kraljevima 1,2Njegove mu sluge rekoše: ” Trebalo bi tražiti za mog gospodina kralja jednu mladu djevicu; ona bi bila u kraljevoj službi, držala bi mu mjesto žene ona bi dijelila krevet s tobom i bilo bi toplo mom gospodinu kralju. “
1. Kraljevima 1,3Potražiše jednu jednu lijepu mladu djevojku po svoj zemlji Izraelovoj, nađoše Abišag jednu šunamitku i dovedoše ju kralju.
1. Kraljevima 1,4Ta mlada djevojka bijaše neobično lijepa; ona mu držaše mjesto žene i služaše ga; međutim kralj je ne poznade .
1. Kraljevima 1,5Adonias, sin Haguitin, izigravaše princa, govoreći: ” Ja sam taj koji će vladati. “ On si pribavi jedna kola i konje kao i 50 ljudi koji trčaše ispred njega.
1. Kraljevima 1,6Nikad, tijekom svog života, njegov otac ga ne ukori govoreći: ”Zašto ti tako postupaš? “ Osim toga, on bijaše veoma lijep, a njegova ga majka bijaše rodila poslije Absaloma.
1. Kraljevima 1,7On se dogovori s Joabom, sinom Serujavljevim, i sa svećenikom Abiatarom koji mu dadoše svoju podršku.
1. Kraljevima 1,8Ali, ni svećenik Sadok, ni Benajahu, sin Jehojadavljev, ni prorok Natan, ni Šimej, ni Rej, ni junaci Davidovi ne bijahu pristaše Adoniasove.
1. Kraljevima 1,9On ponudi kao *žrtvu ovce, goveda, masnu telad pokraj kamena Zoheletova koji je pokraj izvora Roguel i pozva on svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve ljude Judine koji bijahu u kraljevoj službi.
1. Kraljevima 1,10Ali, on ne pozva proroka Natana, ni Benajahua, ni junake, ni svog brata Solomona.
1. Kraljevima 1,11Natan tada reče Betsabeji, majci Solomonovoj: ” Nisi li ti doznala da Adonias, sin Haguitin, je postao kraljem u ne znanju našeg gospodara Davida?
1. Kraljevima 1,12Sada, idi! Ja ću ti dati jedan savjet: spasi svoj život kao i život svog sina Solomona.
1. Kraljevima 1,13Idi, uđi kod kralja Davida i reci mu: Nisi li meni svojoj sluškinji moj gospodine kralju, dao ovaj zavjet: Tvoj sin Solomon je taj koji će sjesti na moje prijestolje? Zašto je dakle Adonias postao kralj?
1. Kraljevima 1,14I dok ti budeš još ondje razgovarala s kraljem, ja ću ući i potvrdit ću tvoje riječi. “
1. Kraljevima 1,15Betsabeja uđe kod kralja, u njegovu osobnu sobu kralj bijaše veoma star i Abišag šunamitka ga služiše.
1. Kraljevima 1,16Betsabeja se povi i pokloni se pred kraljem; on reče: ” što hoćeš ti? “
1. Kraljevima 1,17Ona mu odgovori: ” Moj gospodaru, ti si načinio ovu prisegu sluškinji svojoj, po GOSPODU, svojem Bogu: Tvoj je sin, Solomon, onaj koji će vladati poslije mene, i onaj koji će sjesti na moje prijestolje;
1. Kraljevima 1,18Sada, evo Adonias je kraljem, a ipak, moj gospodaru kralju, ti ne znaš ništa o tome!
1. Kraljevima 1,19On je ponudio kao *žrtvu volove, utovljenu telad, brojne ovce i pozvao sve kraljeve sinove, kao i svećenika Abiatara i zapovjednika vojske Joaba, ali on nije pozvao mog sina Solomona.
1. Kraljevima 1,20što se tiče tebe, moj gospodaru kralju, sav Izrael ima uprte oči u tebe da mu ti oglasiš tko će sjesti na prijestolje poslije mog gospodara kralja.
1. Kraljevima 1,21Kad moj gospodar kralj bude legao sa svojim očevima ja i moj sin Solomon bit ćemo držani za krivce. “
1. Kraljevima 1,22Ona još razgovaraše s kraljem kad uđe prorok Natan.
1. Kraljevima 1,23Najaviše kralju: ” Evo proroka Natana! “ On dođe pred kralja, pokloni se pred njim, licem prema zemlji,
1. Kraljevima 1,24i reče: ” Moj gospodaru kralju, jesi li ti zapovjedio ovo: Adonias će vladati poslije mene i on je taj koji će sjesti na moje prijestolje?
1. Kraljevima 1,25Jer on je danas sišao k izvoru Roguel, on je ponudio kao žrtvu bikove, tovljenu telad, brojne ovce i on je pozvao sve sinove kraljeve, zapovjednike vojske i svećenika Abiatara; oni upravo jedu i piju u njegovoj nazočnosti i govore: živio kralj Adonias!
1. Kraljevima 1,26Ali, mene on nije pozvao, mene, tvog slugu, kao ni svećenika Sadoka kao ni Benajahua, sina Jehojadavljeva, kao ni tvog slugu Solomona.
1. Kraljevima 1,27Da li se to zaista događa na zapovijed mog gospodara kralja? Ipak, ti nisi priopćio svom sluzi tko bi sjeo na tron mog gospodina kralja poslije tebe! “
1. Kraljevima 1,28Kralj David odgovori: ” Pozovite mi Betsabeju! “ Ona dođe pred kralja i stade pred njega.
1. Kraljevima 1,29Kralj učini ovu prisegu: ” Po život GOSPODA koji me oslobodio svake strijepnje,
1. Kraljevima 1,30kao što sam ti prisegao po GOSPODU, Bogu Izraelovom: Moj je sin, Solomon, je taj koji će vladati poslije mene, on je taj koji će sjesti na prijesto moj umjesto mene. Danas odmah ja ću postupiti tako. “
1. Kraljevima 1,31Betsabeja se prikloni, licem prema zemlji, ona se pokloni pred kraljem i reče: ” živio zauvijek moj gospodine kralju Davide. “
1. Kraljevima 1,32Kralj David tada reče: Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benajahua, sina Jehojadavljeva! “ Oni dođoše pred kralja.
1. Kraljevima 1,33On im reče: ” Uzmite sa sobom sluge svojeg gospodara; stavit će te mog sina Solomona na moju osobnu mulu i dovest će te ga u Gihon
1. Kraljevima 1,34Ondje, svećenik Sadok i prorok Natan će ga pomazati što će ga posvetiti kraljem nad Izraelom dok će te vi svirati iz roga i uzvikivati: živio kralj Solomon!
1. Kraljevima 1,35Uzjahat će te u njegovoj pratnji, i on će doći sjesti na moj prijestol; on je taj koji će vladati umjesto mene, on je taj kojeg ja postavljam kao glavu nad Izraelom i Judom. “
1. Kraljevima 1,36Benajahu, sin Jehojadavljev, odgovori kralju: ” *Amen! Tako govori GOSPOD, Bog mog gospodina kralja.
1. Kraljevima 1,37Kako GOSPOD bijaše s mojim gospodinom kraljem, tako će on biti sa Solomonom; on će uzveličati svoj prijestol još više nego onaj mog gospodina kralja Davida. “
1. Kraljevima 1,38Svećenik Sadok, prorok Natan, Benajahu, sin Jehojadavljev, kao i Keretinci i Peletinci siđoše; oni uspeše Solomona na mulu kralja Davida i odvedoše ga u Gihon.
1. Kraljevima 1,39Svećenik Sadok uze u *šatoru rog ulja i učini pomazanje nad Solomonom što ga posveti kraljem; zasviraše u rog i sav narod povika: ” živio kralj Solomon! “
1. Kraljevima 1,40Sav se narod uspne u njegovoj pratnji; puk sviraše u frulu i klicaše od veselja tako da je zemlja praskala pod njihovom vriskom.
1. Kraljevima 1,41Adonias kao i svi njegovi uzvanici začuše te povike dok oni upravo završavaše jelo; Joab isto začu zvuk roga i reče: ” Zašto ta graja u gradu? “
1. Kraljevima 1,42On još govoriše kad stiže Jonatan, sin svećenika Abiatara. Adonias mu reče: ” Dođi, ti si jedan valjan čovjek; ti sigurno imaš za najaviti jednu dobru vijest. “
1. Kraljevima 1,43Jonatan odgovori Adoniasu: ” Nikako! Naš gospodin kralj David načinio je Solomona kraljem!
1. Kraljevima 1,44Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka i proroka Natana, Benajahua, sina Jehojadavljeva, kao i Keretince i Peletince; i oni su ga uzjahali na kraljevu mulu.
1. Kraljevima 1,45Svećenik Sadok i prorok natan učinili su mu kraljevsko pomazanje u Gihonu odakle su odjahali s radošću; i grad je bio oduševljen: to je ta buka koju vi čujete.
1. Kraljevima 1,46A Solomon je čak sjeo na kraljevski prijestol;
1. Kraljevima 1,47što više, sluge kraljeve su došle čestitati našem gospodinu kralju Davidu govoreći: Nek tvoj Bog učini ime Solomonovo još slavnijim no tvoje, i nek uzveliča njegov prijestol više nego tvoj. Kralj se opružio po svom krevetu,
1. Kraljevima 1,48i čak ovako govorio: Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog Izraelov, što je dao danas nekoga da sjedne na moj prijestol i da ga moje oči mogu vidjeti. “
1. Kraljevima 1,49Svi uzvanici Adoniasovi uzdrhtaše, digoše se i svatko pobježe na svoju stranu.
1. Kraljevima 1,50Adonias, on, zbog straha od Solomona, diže se i ode dohvatiti rog na *oltaru
1. Kraljevima 1,51Izvijestiše to Solomonu: ” Evo, Adonias zbog straha od kralja Solomona, je uhvatio rogove oltara govoreći: Nek mi kralj Solomon danas prisegne da neće danas ubiti svog slugu mačem! “
1. Kraljevima 1,52Solomon reče: ” Ako se bude ponašao kao častan čovjek, neće na zemlju pasti ni jedna dlaka s njegove glave; ali ako se u njega nađe i najmanje zla, on će umrijeti. “
1. Kraljevima 1,53Kralj Solomon posla ljude da ga skinu s oltara. On se dođe pokloniti pred kraljem, a Solomon mu reče: ” Vrati se kući. “
1. Carevima 1,1A car David ostarje i bi vremenit, i koliko ga pokrivahu haljinama ne mogaše se zagrijati.
1. Carevima 1,2Tada mu rekoše sluge njegove; neka potraže caru gospodaru našemu mladu djevojku, pa ona neka stoji pred carem i dvori ga, i na krilu neka mu spava, da se zagrijeva car gospodar naš.
1. Carevima 1,3I potražiše lijepu djevojku po svijem krajevima Izrailjskim, i nađoše Avisagu Sunamku, te je dovedoše caru.
1. Carevima 1,4A ta djevojka bijaše vrlo lijepa, i dvoraše cara i služaše mu: ali je car ne pozna.
1. Carevima 1,5A Adonija sin Agitin podiže se govoreći: ja ću biti car. I nabavi sebi kola i konjika, i pedeset ljudi koji trčahu pred njim.
1. Carevima 1,6I otac ga nigda ne nakara, niti mu reče: zašto radiš tako? A on bješe vrlo lijep, i mati ga rodi iza Avesaloma.
1. Carevima 1,7I dogovaraše se s Joavom sinom Serujinim i s Avijatarom sveštenikom, koji pomagahu Adoniji.
1. Carevima 1,8Ali Sadok sveštenik i Venaja sin Jodajev i Natan prorok i Semaj i Rej i junaci Davidovi ne pristaše za Adonijom.
1. Carevima 1,9Tada nakla Adonija ovaca i volova i ugojene stoke kod kamena Zoeleta, koji je kod izvora Rogila, i pozva svu braću svoju, sinove careve, i sve ljude od Jude, sluge careve;
1. Carevima 1,10Ali ne pozva Natana proroka, ni Venaje, ni ostalijeh junaka, ni Solomuna brata svojega.
1. Carevima 1,11Tada reče Natan Vitsaveji materi Solomunovoj govoreći: jesi li čula da se zacario Adonija sin Agitin? a gospodar naš David ne zna.
1. Carevima 1,12Nego sada hajde, ja ću te svjetovati kako ćeš izbaviti dušu svoju i dušu sina svojega Solomuna.
1. Carevima 1,13Hajde, otidi k caru Davidu i reci mu: nijesi li se ti, gospodaru moj care, zakleo sluškinji svojoj govoreći: Solomun sin tvoj biće car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem? Zašto se dakle zacari Adonija?
1. Carevima 1,14I gle, dok ti još budeš ondje govoreći s carem, ja ću doći za tobom, i dopuniću tvoje riječi.
1. Carevima 1,15I tako uđe Vitsaveja k caru u klijet. A car bijaše vrlo star; i Avisaga Sunamka dvoraše ga.
1. Carevima 1,16I savivši se Vitsaveja pokloni se caru; a car joj reče: šta ćeš?
1. Carevima 1,17A ona mu reče: gospodaru moj, ti si se zakleo Gospodom Bogom svojim sluškinji svojoj: Solomun sin tvoj biće car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem.
1. Carevima 1,18A sada evo Adonija se zacari, a ti, gospodaru moj care, i ne znaš.
1. Carevima 1,19Naklao je volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozvao sve sinove careve, i Avijatara sveštenika i Joava vojvodu; a Solomuna sluge tvojega nije pozvao.
1. Carevima 1,20Sada, care gospodaru moj, oči su svega Izrailja uprte u tebe, da im kažeš ko će sjesti na prijesto tvoj, gospodaru moj care, poslije tebe.
1. Carevima 1,21Inače kad gospodar moj car počine kod otaca svojih, bićemo ja i sin moj Solomun krivi.
1. Carevima 1,22I gle, dok ona još govoraše caru, dođe prorok Natan.
1. Carevima 1,23I javiše caru govoreći: evo Natana proroka. I on stupivši pred cara pokloni se caru licem do zemlje.
1. Carevima 1,24I reče Natan: care, gospodaru moj, jesi li ti kazao: Adonija će biti car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem?
1. Carevima 1,25Jer otide danas i nakla volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozva sve sinove careve i vojvode i Avijatara sveštenika; i eno jedu i piju s njim i govore: da živi car Adonija.
1. Carevima 1,26Mene pak, sluge tvojega, ne pozva, ni Sadoka sveštenika, ni Venaje sina Jodajeva, ni Solomuna sluge tvojega.
1. Carevima 1,27Je li to car gospodar moj naredio? ne kazav sluzi svojemu ko će sjesti na prijesto gospodara mojega cara poslije njega.
1. Carevima 1,28A car David odgovori i reče: zovite mi Vitsaveju. I ona dođe pred cara, i stade pred carem.
1. Carevima 1,29Tada se zakle car govoreći: tako da je živ Gospod, koji je izbavio dušu moju od svake nevolje,
1. Carevima 1,30Kako sam ti se zakleo Gospodom Bogom Izrailjevim rekavši: Solomun sin tvoj biće car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem mjesto mene, tako ću učiniti danas.
1. Carevima 1,31Tada Vitsaveja savi se licem do zemlje i pokloni se caru, pa reče: da živi gospodar moj car David dovijeka!
1. Carevima 1,32Potom reče car David: zovite mi Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva. I oni dođoše pred cara.
1. Carevima 1,33A car im reče: uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, i posadite Solomuna sina mojega na moju mazgu i i odvedite ga do Giona;
1. Carevima 1,34I neka ga ondje Sadok sveštenik i Natan prorok pomažu za cara nad Izrailjem, i zatrubite u trubu i recite: da živi car Solomun!
1. Carevima 1,35Potom se vratite za njim, i on neka dođe i sjede na prijesto moj i caruje mjesto mene; jer sam njega odredio da bude vođ Izrailju i Judi.
1. Carevima 1,36A Venaja sin Jodajev odgovori caru i reče: amin! neka tako reče Gospod Bog gospodara mojega cara.
1. Carevima 1,37Kako je Gospod bio s gospodarem mojim carem tako tako neka bude i sa Solomunom, i neka podigne prijesto njegov još više nego prijesto gospodara mojega cara Davida.
1. Carevima 1,38I tako otide Sadok sveštenik i Natan prorok i Venaja sin Jodajev i Hereteji i Feleteji, i posadiše Solomuna na mazgu cara Davida i odvedoše ga do Giona.
1. Carevima 1,39I Sadok sveštenik uze rog s uljem iz šatora, i pomaza Solomuna. Potom zatrubiše u trubu i sav narod reče: da živi car Solomun!
1. Carevima 1,40I sav narod pođe za njim, i narod sviraše u svirale i veseljaše se veoma da se zemlja razlijegaše od vike njihove.
1. Carevima 1,41I začu Adonija i sve zvanice koje bijahu s njim, pošto jedoše; začu i Joav glas trubni, pa reče: kaka je to vika i vreva u gradu?
1. Carevima 1,42I dokle on još govoraše, gle, dođe Jonatan sin Avijatara sveštenika; i Adonija mu reče: hodi, jer si junak i nosiš dobre glase.
1. Carevima 1,43A Jonatan odgovori i reče Adoniji: ta, gospodar naš car David postavi Solomuna carem.
1. Carevima 1,44Jer car posla s njim Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva, i Hereteje i Feleteje, i posadiše ga na carevu mazgu.
1. Carevima 1,45I pomazaše ga Sadok sveštenik i Natan prorok kod Giona za cara, i otidoše odande veseleći se tako da je grad uzavreo; to je vika koju čuste.
1. Carevima 1,46I Solomun je već sjeo na carski prijesto.
1. Carevima 1,47I došle su sluge careve, i blagosloviše gospodara našega cara Davida govoreći: da Bog proslavi ime Solomunovo još većma nego tvoje, i prijesto njegov da podigne još više nego tvoj. I pokloni se car na postelji svojoj.
1. Carevima 1,48Još ovako reče car: da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev, koji dade danas ko će sjedeti na prijestolu mojemu, da vide moje oči.
1. Carevima 1,49Tada se prepadoše, i ustaše sve zvanice Adonijine, i otidoše svak svojim putem.
1. Carevima 1,50A Adonija bojeći se Solomuna usta i otide, i uhvati se za rogove oltaru.
1. Carevima 1,51I javiše Solomunu govoreći: eno, Adonija se uplašio od cara Solomuna, i eno ga, uhvatio se za rogove oltaru, i veli: neka mu se zakune car Solomun da neće ubiti sluge svojega mačem.
1. Carevima 1,52A Solomun reče: ako bude pošten čovjek, ni dlaka s glave njegove neće pasti na zemlju; ali ako se nađe zlo na njemu, poginuće.
1. Carevima 1,53I tako posla car Solomun, te ga dovedoše od oltara; i kad dođe, pokloni se caru Solomunu; a Solomun mu reče: idi kući svojoj.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje