Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Samuelova 1. poglavlje

2. Samuelova 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Samuelova 1,1Kad se je iza smrti Saulove bio David vratio pobijedivši Amalečane i dva dana proboravio u Siklagu,
2. Samuelova 1,2Dođe trećega dana iz tabora Saulova čovjek razdrtih haljina i glave posute prahom. Došavši k Davidu baci se smjerno na zemlju.
2. Samuelova 1,3David ga upita: "Odakle ideš?" On mu odgovori: "Iz tabora izraelskoga utekoh."
2. Samuelova 1,4David ga upita dalje: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On je izvješćavao: "Vojska pobježe iz bitke. Mnogi od ljudi padoše i izgiboše. I Saul i njegov sin Jonatan mrtvi su."
2. Samuelova 1,5Nato upita David mladoga čovjeka, koji mu donese taj glas: "Odakle znaš, da su Saul i njegov sin Jonatan mrtvi?"
2. Samuelova 1,6Mladi čovjek, koji mu donese glas, odgovori: "Slučajno dođoh na goru Gilbou. Tada vidjeh Saula, gdje se naslonio na koplje svoje. Kola i konjici približavali se k njemu.
2. Samuelova 1,7Kad se on okrenuo i ugledao mene, viknu me. Ja odgovorih: "Evo me!
2. Samuelova 1,8On me tada upita: Tko si?, i ja mu odgovorih: Amalečanin sam.
2. Samuelova 1,9Tada mi zapovjedi Pristupi k meni i usmrti me; jer su me obuzele muke, a još je sasvim duša u meni.
2. Samuelova 1,10I pristupih k njemu i usmrtih ga; jer sam znao, da neće ostati živ, pošto pade. Tada uzeh kraljevski znak s njegove glave i grivnu s njegove ruke. I evo ih donosim gospodaru svojemu."
2. Samuelova 1,11Tada David zgrabi haljine svoje i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi, što su bili s njim.
2. Samuelova 1,12Ridali su i plakali i postili sve do večera za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za narodom Gospodnjim i kućom Izraelovom, što izgiboše od mača.
2. Samuelova 1,13Tada David upita mladoga čovjeka, koji mu donese glas: "Odakle si?" On odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka Amalečanina."
2. Samuelova 1,14A David mu reče: "Kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?"
2. Samuelova 1,15I dozva David jednoga između vojnika svojih i zapovjedi: "Hodi, pogubi ga!" I on mu zadade smrtan udarac.
2. Samuelova 1,16A David mu doviknu: "Krv tvoja neka dođe na glavu tvoju; jer tvoja vlastita usta svjedočila su proti tebi, kad si rekao: Ja sam usmrtio pomazanika Gospodnjega."
2. Samuelova 1,17David zapjeva za Saulom i njegovim sinom Jonatanom ovu pjesmu tužaljku.
2. Samuelova 1,18On zapovjedi, neka sinovi Judini nauče ovu pjesmu strjelačku. Napisana je u knjizi junaka:
2. Samuelova 1,19"Na tvojim visinama Izraele, najbolji leže mrtvi! Kako padoše junaci?
2. Samuelova 1,20Šutite o tom u Gatu! Ne pronosite tu vijest po ulicama Aškelona! Inače se raduju kćeri filistejske. Inače glasno kliču kćeri pogana.
2. Samuelova 1,21Gore Gilboe! Ne padala rosa ni dažd na vas, niti na polja puna ploda prvoga: "jer tamo leže štitovi junaka, - štit Saulov, kao da ne bi bio nikada pomazan uljem -
2. Samuelova 1,22Zaštrapan krvlju pobijenih, mašću junaka. Nikada se nije vraćala natrag strijela Jonatanova; nikada nije dolazio kući mač Saulov bez uspjeha.
2. Samuelova 1,23Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao u životu, tako se i u smrti ne rastaviše! Brži su bili od orlova, jači od lavova.
2. Samuelova 1,24Kćeri Izraelove, plačite za Saulom, koji vas je lijepo oblačio u skerlet, zlatnim nakitom kitio vam haljine!
2. Samuelova 1,25Kako padoše junaci, u vrevi boja! Na tvojim visinama leži Jonatan mrtav.
2. Samuelova 1,26Žao mi je za tobom, brate moj, Jonatan! Kako si mi bio drag! Viša mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.
2. Samuelova 1,27Kako padoše junaci! Razbito je oružje ubojito."
2. Samuelova 1,1 Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu.
2. Samuelova 1,2Trećega dana dođe neki čovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se.
2. Samuelova 1,3David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora.
2. Samuelova 1,4A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.
2. Samuelova 1,5Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?
2. Samuelova 1,6A mladi glasonoša odgovori: "Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim.
2. Samuelova 1,7Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: `Evo me!`
2. Samuelova 1,8I upita me on: `Tko si ti?` A ja mu odgovorih: `Amalečanin sam.`
2. Samuelova 1,9Tada mi on reče: `Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!`
2. Samuelova 1,10Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru.
2. Samuelova 1,11Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
2. Samuelova 1,12I naricali su, plakali i postili do večera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača.
2. Samuelova 1,13Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.
2. Samuelova 1,14Tada mu reče David: "Kako se nisi bojao dići ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?
2. Samuelova 1,15I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Dođi ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije.
2. Samuelova 1,16A David mu još doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: `Ja sam ubio pomazanika Jahvina.`"

2. Samuelova 1,17Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom.
2. Samuelova 1,18Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče:
2. Samuelova 1,19"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!
2. Samuelova 1,20O porazu vi u Gatu ne pričajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne kliču nevjerničke.
2. Samuelova 1,21O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,
2. Samuelova 1,22nego krvlju ranjenika, mašću palih! Luk Jonate nikad nije promašio, mač Šaulov nikad bezuspješan bio!
2. Samuelova 1,23Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jači!
2. Samuelova 1,24Za Šaulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvršćivo.
2. Samuelova 1,25Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti!
2. Samuelova 1,26Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija.
2. Samuelova 1,27Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!
2. Samuelova 1,1Poslije smrti Saulove David se vrati, budući potukao Amaleke. David ostade dva dana u Siklagu .
2. Samuelova 1,2Treći dan, jedan čovjek stiže iz tabora, od Saula. On imaše razderanu *odjeću i glavu pokrivenu zemljom. No, stižući kod Davida, on pade na zemlju i pokloni se.
2. Samuelova 1,3David mu reče: ” Otkud dolaziš ti? ” On mu reče: ” Ja sam izmakao iz tabora Izraelovog. “
2. Samuelova 1,4David mu reče: "Kako se ta stvar dogodila? Ispričaj mi! “ On reče: ” Narod je pao u rasulo, a potom palo je mnogo mrtvih među narodom; i potom, Saul i njegov sin Jonatan su mrtvi. “
2. Samuelova 1,5David reče svom mladom izvjestitelju: ”Kako znaš ti da je Saul mrtav, kao i njegov sin Jonatan?“
2. Samuelova 1,6Mladi čovjek mu reče: ”Ja sam se slučajno našao na brdu Gilboa . Bijaše tu Saul, oslonjen o svoje koplje, i bijaše kola i konjanika koji su se skupili uz njega. .
2. Samuelova 1,7On se okrenuo i vidio me. On me pozvao, a ja rekoh: Nazočan!
2. Samuelova 1,8On mi je rekao: Tko si ti? A ja sam njemu rekao: Ja sam jedan Amalecit .
2. Samuelova 1,9On mi je rekao: Ostani pokraj mene, hoćeš li, podari mi smrt, jer sam zapao u neku slabost, iako imam još uvijek svoj dah.
2. Samuelova 1,10Ja sam ostao pokraj njega, i ja mu dakle dadoh smrt, jer sam znao da neće preživjeti svoj pad. Ja sam uzeo njegovu dijademu koju imaše na glavi i narukvicu koju nosiše na ruci. Ja samih donio mom gospodaru.“
2. Samuelova 1,11David uze svoju odjeću i potrga ju. Svi njegovi sudruzi učiniše isto.
2. Samuelova 1,12Oni ožališe, oplakaše i *postiše sve do navečer za Saula, za njegovog sina Jonatana, i za puk GOSPODOV i za kuću Izraelovu, koji bijahu pali pod mačem.
2. Samuelova 1,13David reče mladom izvjestitelju: ” Otkuda si ti? “ On reče: ” Ja sam sin jednog amalecitskog izbjeglice. “
2. Samuelova 1,14David mu reče: ”I ti nisi imao straha pružiti ruku za ubiti mesiju GOSPODOVOG?“
2. Samuelova 1,15David pozva jednog od momaka i reče: ” Priđi i udari ga. “ On ga zakla.
2. Samuelova 1,16David mu reče: ” Nek tvoja krv bude na tvoju glavu, jer ti si sam izjavio govoreći: Ja sam taj koji je dao smrt mesiji GOSPODOVOM. “
2. Samuelova 1,17Tad David načini ovu tužaljku o Saulu i o njegovom sinu Jonatanu.
2. Samuelova 1,18On reče:( Za kazivati sinovima Judinim. Luk. To je upisano u knjizi Pravednikovoj ).
2. Samuelova 1,19Čast Izraelova, počiva na tvojim obroncima! Oni su pali, junaci!
2. Samuelova 1,20Ne objavljujte to u Gatu, ne oglašavajte to po ulicama Aškelona, iz straha da kćeri Filistinske ne obraduju se, da kćeri *neobrezanih ne poskoče od veselja.
2. Samuelova 1,21Planine Gilboa, ne primajte ni rose ni dažda, ne prekrivajte se više plodnim poljima! Jer, ondje bi oskvrnut štit junacima, štit Saulov koji ne bijaše bio nauljen .
2. Samuelova 1,22 ničim osim krvlju žrtava, masnim od junaka, luk Jonatanov, koji ne uzmaknu nikad, i mačem Saulov, koji se ne vra- ća se suh.
2. Samuelova 1,23Saul i Jonatan, ljub- ljeni, nerazdvojivi u životu i u smrti, brzi nego orlovi, srčaniji nego lavovi!
2. Samuelova 1,24Kćeri Izraelove, plačite nad Saulom, koji vas odijevaše purpurom i uresima koji draguljima od zlata pretrpavaše vaše haljine.
2. Samuelova 1,25Oni su pali u punom jeku boja, junaci! Jonatane, koji ležiš na svojim obroncima! Koliku patnju osjećam zbog tebe, još Jonatane, brate moj! A toliko te voljeh! Tvoje prijateljstvo bijaše za mene jedno čudo ljepše od ljubavi žena.
2. Samuelova 1,26Oni su pali, junaci! Propalo je oružje ratno!
2. Samuilova 1,1A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana,
2. Samuilova 1,2Trećega dana, gle, dođe jedan iz vojske Saulove razdrtijeh haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se.
2. Samuilova 1,3I reče mu David: otkuda ideš? A on mu reče: iz okola Izrailjskoga utekoh.
2. Samuilova 1,4A David mu reče: šta bi? kaži mi. A on reče: narod pobježe iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan.
2. Samuilova 1,5A David reče momku koji mu donese glas: kako znaš da je poginuo i sin mu Jonatan?
2. Samuilova 1,6A momak koji mu donese glas reče: slučajno dođoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu.
2. Samuilova 1,7A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: evo me.
2. Samuilova 1,8A on mi reče: ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam.
2. Samuilova 1,9A on mi reče: pristupi k meni ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvijem duša u meni.
2. Samuilova 1,10I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće ostati živ pošto pade; i uzeh vijenac carski koji mu bješe na glavi i grivnu koja mu bješe na ruci, i evo donesoh gospodaru svojemu.
2. Samuilova 1,11Tada David zgrabi haljine na sebi i razdrije ih; tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
2. Samuilova 1,12I ridaše i plakaše, i postiše do večeri za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevijem što izgiboše od mača.
2. Samuilova 1,13I reče David momku koji mu donese glas: odakle si? A on reče: ja sam sin jednoga došljaka Amalika.
2. Samuilova 1,14Reče mu David: kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?
2. Samuilova 1,15I dozva David jednoga između momaka svojih i reče: hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umrije.
2. Samuilova 1,16I reče mu David: krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svjedočiše na te govoreći: ja sam ubio pomazanika Gospodnjega.
2. Samuilova 1,17Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem,
2. Samuilova 1,18I izgovori, da bi se učili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi istinitoga:
2. Samuilova 1,19Diko Izrailjeva! na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci?
2. Samuilova 1,20Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama Askalonskim, da se ne vesele kćeri Filistejske i da ne igraju kćeri neobrezanijeh.
2. Samuilova 1,21Gore Gelvujske! ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu bačen štit sa junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem.
2. Samuilova 1,22Bez krvi pobijenijeh i bez masti od junaka nije se vraćao luk Jonatanov, niti je mač Saulov dolazio natrag prazan.
2. Samuilova 1,23Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni za smrti se ne rastaviše; lakši od orlova bijahu.
2. Samuilova 1,24Kćeri Izrailjeve! plačite za Saulom, koji vas je oblačio u skerlet lijepo, i kitio vas zlatnijem zakladima po haljinama vašim.
2. Samuilova 1,25Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama!
2. Samuilova 1,26Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veća mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.
2. Samuilova 1,27Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito!

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje