Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Ivan 12. poglavlje

Ivan 12. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Ivan 12,1Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar koji bijaše mrtav, kojega je bio Isus uskrsnuo iz mrtvih.
Ivan 12,2Ondje mu zgotoviše večeru. Marta je služila, a Lazar je bio jedan od onih, što su sjedili s njim za stolom.
Ivan 12,3Tada Marija uze litru prave, dragocjene nardove pomasti, pomaza noge Isusove i otre kosom svojom noge njegove. Miris pomasti napuni svu kuću.
Ivan 12,4Onda jedan od učenika njegovih, Juda Iskariot, koji ga je imao izdati, reče:
Ivan 12,5"Zašto se ova pomast nje prodala za trista denara i dalo to siromasima?"
Ivan 12,6A ovo ne reče, što bi se starao za siromahe, nego što je bio tat, i imao torbu, i nosio, što se metalo u, nju.
Ivan 12,7Isus reče: "Pustite je! Ona je sačuvala to za dan mojega pokopa!
Ivan 12,8Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda."
Ivan 12,9Mnogi narod židovski bio je doznao, da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara, kojega je bio podigao iz mrtvih.
Ivan 12,10A glavari svećenički naumiše da ubiju i Lazara,
Ivan 12,11Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa.
Ivan 12,12Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. Bili su čuli, da Isus dolazi u Jerusalem.
Ivan 12,13Tada uzeše grane palmove i izađoše mu u susret, i vikali su "Hosana! Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!"
Ivan 12,14Isus nađe magare i sjede a njega, kao što je pisano:
Ivan 12,15"Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi, sjedi na mladetu magaričinu."
Ivan 12,16Ovo učenici njegovi ne razumješe prije. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše, da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše.
Ivan 12,17Svjedočio je dakle narod, koji je bio s njim, kad je Lazara izazvao iz groba i podigao ga iz mrtvih.
Ivan 12,18Zato mu narod izađe u susret. Bio je naime čuo, da je učinio ovo čudo.
Ivan 12,19A farizeji rekoše jedan drugome: "Vidite, da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!"
Ivan 12,20Među onima, što su bili uzašli da se klanjaju na blagdan, nalazili se i neki neznabošci.
Ivan 12,21Ovi pristupiše k Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamoliše ga: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."
Ivan 12,22Dođe Filip i reče Andriji. Andrija i Filip opet reče Isusu.
Ivan 12,23Isus im reče: "Dođe čas, da se proslavi Sin čovječji.
Ivan 12,24Zaista, zaista, kažem vam: "Ako zrno pšenično ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda rodi.
Ivan 12,25Tko ljubi život svoj, izgubit će ga; a tko mrzi na život svoj na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Ivan 12,26Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje i sluga moj neka bude! Tko tko meni proslavit će ga Otac moj.
Ivan 12,27Sad je duša moja duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u čas ovaj.
Ivan 12,28Oče, proslavi ime svoje!". Tada glas dođe s neba: "I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti."
Ivan 12,29Narod, koji je stajao i čuo, pomisli, da je zagrmjelo. Drugi rekoše: "Anđeo mu govorio."
Ivan 12,30A Isus reče: "Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas.
Ivan 12,31Sad je sud ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta.
Ivan 12,32A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi."
Ivan 12,33Ovim riječima htjede navijestiti, kojom će smrti umrijeti.
Ivan 12,34Narod mu odgovori: "Mi smo čuli iz zakona, da Krist ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći, da se Sin čovječji mora podignuti? Tko je taj Sin čovječji?"
Ivan 12,35Isus im reče: "Samo još malo vremena svjetlost je među vama. Hodite, dok imate svjetlost, da vas tama ne obuzme! Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.
Ivan 12,36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svijetla!" To reče Isus, i otide, i skrio se od njih.
Ivan 12,37Premda je bio tolika čudesa učinio pred njima, nijesu vjerovali u njega.
Ivan 12,38Tako se je imala ispuniti riječ proroka Izaije: "Gospodine, tko je vjerovao vijesti našoj? Kojemu se je otkrila ruka Gospodnja."
Ivan 12,39Zato nijesu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija:
Ivan 12,40Zaslijepio je oči njihove i otvrdio srce njihovo, da ne vide očima i ne razumiju srcem, i da se ne obrate, da ih ne iscijelim."
Ivan 12,41Tako reče Izaija, kad je vidio slavu njegovu i govorio o njemu.
Ivan 12,42Ipak i mnogi od poglavica vjerovaše u njega. Ali ga nijesu javno priznavali zbog farizeja, da ne budu izgnani iz sinagoge.
Ivan 12,43Čast kod ljudi vrijedila im je više, negoli čast kod Boga.
Ivan 12,44Isus povika iza glasa: "Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga, koji me posla;
Ivan 12,45I tko vidi mene, vidi onoga, koji me posla.
Ivan 12,46Ja kao svjetlost dođoh na svijet, da ni jedan, koji vjeruje u mene, ne ostane u tami.
Ivan 12,47Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu neću suditi, jer ne dođoh da sudim, nego da spasim svijet.
Ivan 12,48Tko prezire mene i ne prima riječi mojih, ima već suca svojega: Riječ, koju sam ja navijestio, ona će mu suditi u posljednji dan.
Ivan 12,49Jer ja nijesam govorio sam od sebe, nego Otac, koji me posla, on mi dade zapovijed, što da kažem i što da govorim.
Ivan 12,50I znam, da je zapovijed njegova život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim, kako mi reče Otac."
Ivan 12,1 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.
Ivan 12,2Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika.
Ivan 12,3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Ivan 12,4Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati:
Ivan 12,5"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?
Ivan 12,6To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.
Ivan 12,7Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!
Ivan 12,8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.
Ivan 12,9Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.
Ivan 12,10A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti
Ivan 12,11jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
Ivan 12,12Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem,
Ivan 12,13uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.
Ivan 12,14A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano:
Ivan 12,15Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!
Ivan 12,16To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.
Ivan 12,17Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome.
Ivan 12,18Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje.
Ivan 12,19Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!
Ivan 12,20A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.
Ivan 12,21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.
Ivan 12,22Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.
Ivan 12,23Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
Ivan 12,24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.
Ivan 12,25Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Ivan 12,26Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!
Ivan 12,28Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!
Ivan 12,29Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio.
Ivan 12,30Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.
Ivan 12,31"Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
Ivan 12,32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.
Ivan 12,33To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Ivan 12,34Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?
Ivan 12,35Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.
Ivan 12,36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.
Ivan 12,37Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,
Ivan 12,38da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?
Ivan 12,39Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:
Ivan 12,40Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.
Ivan 12,41Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.
Ivan 12,42Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.
Ivan 12,43Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.
Ivan 12,44A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
Ivan 12,45i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
Ivan 12,46Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
Ivan 12,47I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
Ivan 12,48Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan.
Ivan 12,49Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.
Ivan 12,50I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.
Ivan 12,1Šest dana prije *Pashe, Isus stiže u Betaniju gdje se nalaziše Lazar kojeg on bijaše podigao iz mrtvih.
Ivan 12,2Njemu u čast ondje ponudiše mu jednu večeru: Marta služaše dok Lazar nalaziše se među uzvanicima.
Ivan 12,3Marija uze tada jednu livru mirisa od čistog narda, visoke cijene; ona pomaza noge Isusove, obrisa ih svojim kosama i kuća bi ispunjena tim mirisom.
Ivan 12,4Tada Juda Iskariot, jedan od njegovih učenika, onaj isti koji će otići izručiti ga, reče:
Ivan 12,5` Zašto nismo prodali taj miris za 300 denara, i dali ih siromasima? `
Ivan 12,6On reče tako, ne zato što se brinuo za siromahe već zato što bijaše lopov i što, potkradaše otud što se u nju odlagalo. `
Ivan 12,7Isus tada reče: ` - Ostavite ju! Ona pazi taj običaj radi mog ukopa.
Ivan 12,8Siroti, vi ćete njih uvijek imati sa sobom, ali mene nećete uvijek imati. `
Ivan 12,9Međutim, jedno veliko mnoštvo *Židova bijaše doznalo da Isus bijaše ondje, i dođe ne samo, zbog Isusa samog već također za vidjeti Lazara kojeg on bijaše podigao iz mrtvih.
Ivan 12,10*Veliki svećenici tada odlučiše usmrtiti također i Lazara,
Ivan 12,11jer to bijaše zbog njega što jedan veliki broj Židova napuštaše njih i vjerovaše u Isusa. ( Mt 2.1-11; Mk 11..1-11; Lk 19.28-40)
Ivan 12,12Sutradan, veliko mnoštvo koje je došlo na blagdan saznade da Isus stiže u Jeruzalem;
Ivan 12,13oni uzeše palminih grana i iziđoše njemu u susret. Oni uzvikivaše ` hosanna `! Blagoslovljeno budi ime Gospodina Onoga koji dolazi, kralja Izraelovog. `
Ivan 12,14Našavši jedno magare, Isus sjedne na njega prema onome što je pisano:
Ivan 12,15Ne boj se, kćeri *Siona: evo tvog kralja koji dolazi, on je zajahao na malo jedne magarice.
Ivan 12,16U prvi čas, njegovi učenici ne razumješe što se to događalo, ali kad Isus bi proslavljen, oni se sjetiše da to bijaše pisano o njemu i da to isto bijaše zbog toga učinjeno.
Ivan 12,17Mnoštvo onih koji bijahu s njim kad on bijaše dozvao Lazara iz mrtvih, posvjedočiše mu.
Ivan 12,18Bijaše ono pošlo njemu u susret, naime, zbog toga što bijaše doznalo da je on izveo taj *znak.
Ivan 12,19*Farizeji tada rekoše jedni drugima: ` Vi to vidite, ne možete ništa: evo svijeta za njim! `
Ivan 12,20Bijaše nekoliko Grka* koji se bijahu uspeli za učiniti obred prilikom blagdana.
Ivan 12,21Oni se obratiše Filipu koji bijaše iz Betsaide Galilejske i uputiše mu ovu molbu: `Gospodine, mi bismo željeli vidjeti Isusa. `
Ivan 12,22Filip ode reći Andriji, a oni zajedno rekoše Isusu.
Ivan 12,23Isus im odgovori ovim riječima: ` Došao je čas kad *Sin čovjekov treba biti proslavljen.
Ivan 12,24Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako zrno žita koje padne u zemlju ne umre, ono ostane samo; ako naprotiv ono umre, ono donese plodove u izobilju.
Ivan 12,25Onaj tko voli svoj život izgubi ga, a onaj tko prestane posvećivati se ovom *svijetu sačuvat će ga za *život vječni.
Ivan 12,26Ako me netko hoće služiti, nek dođe u moju sljedbu, i ondje gdje sam ja, bit će također i moj sluga. Ako mi netko služi, tko mene služi, Otac će ga iskupiti.
Ivan 12,27Sada moja je duša uznemirena, i što ću reći? Oče, spasi me ovakvog časa? Ali, točno za ovakav čas ja sam došao.
Ivan 12,28Oče, proslavi svoje *ime. Tada, jedan glas dođe s neba: ` Ja sam ga proslavio i ja ću ga još proslavljati. `
Ivan 12,29Mnoštvo koje se ondje nalaziše i koje bijaše čulo govoraše da to bijaše grmljavina; drugi govoraše da mu jedan *anđeo bijaše govorio.
Ivan 12,30Isus preuze riječ:` Nije taj glas odjeknuo za mene, već za vas.
Ivan 12,31Sada je to suđenje ovom svijetu sada će princ ovoga svijeta biti bačen napolje.
Ivan 12,32Što se mene tiče, kad ja budem odignut sa zemlje, ja ću privući k sebi sve ljude. `
Ivan 12,33- Tim riječima označi on kakvom će smrću umrijeti.
Ivan 12,34Mnoštvo mu odgovori: ` Mi smo naučili u *Zakonu da *Krist treba ostati zauvijek. Kako možeš ti reći da Sin čovjekov treba biti uzdignut? ` Tko je on, taj Sin čovjekov? `
Ivan 12,35Isus im odgovori: ` Svjetlost je još malo vremena među vama. Hodajte dok još imate svjetlosti, da vas se tmine ne domognu; jer, onaj koji hoda u tmini ne zna kamo ide.
Ivan 12,36Za vrijeme dok imate svjetlost vjerujte u svjetlost, da bi postali sinovi svjetlosti. ` Nakon što im je tako govorio, Isus se povuče i sakri od njih.
Ivan 12,37Iako on bijaše izveo pred njima toliko *znakova, oni ne vjerovaše u njega,
Ivan 12,38tako da se ispuni riječ koju *prorok Izaija bijaše rekao: `Gospodine, tko je povjerovao onome što nas je čuo govoriti? I kome je ruka Gospodova bila *otkrivena?
Ivan 12,39Čak je Izaija označio razlog zašto oni ne mogaše vjerovati:
Ivan 12,40On bijaše zaslijepio njihove oči i ukrutio njihovo srce, da ne vide svojim očima, da njihovo srce ne razumije, da se ne obrate, pa da ih ja ozdravim.
Ivan 12,41To Izaija reče jer bijaše vidio njegovu slavu i govorio o njemu.
Ivan 12,42Međutim, među samim poglavarima, mnogi bijahu povjerovali u njega; ali, zbog *farizeja, oni se ne usudiše to ispovjediti, iz straha da ne budu isključeni iz *sinagoge:
Ivan 12,43tako oni pretpostaviše slavu koja dolazi od ljudi slavi koja dolazi od Boga.
Ivan 12,44Međutim, Isus proglasi: ` Tko vjeruje u mene, to on ne vjeruje u mene, već u onoga tko je mene poslao
Ivan 12,45i onaj tko mene vidi, vidi također onoga tko je mene poslao.
Ivan 12,46Ja, svjetlost, ja sam došao u *svijet, da onaj tko vjeruje u mene ne bi ostao u tminama.
Ivan 12,47Ako netko čuje moje riječi i ne pazi ih, to nisam ja koji ga sudi: jer, ja nisam došao suditi svijetu, ja sam došao spasiti svijet.
Ivan 12,48Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi ima svog sudca: riječ koju ja rekoh sudit će mu posljednjeg *dana
Ivan 12,49Ja nisam govorio sam od sebe, već je Ocu koji me poslao propisao meni ono što ću reći i izjaviti.
Ivan 12,50A ja znam da je njegova zapovijed *život vječni: ono što ja kažem, ja to kažem onako kako mi je to Otac rekao. `
Jovan 12,1A Isus prije pashe na šest dana dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh.
Jovan 12,2Ondje mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeđaše s njim za trpezom;
Jovan 12,3A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira.
Jovan 12,4Onda reče jedan od učenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:
Jovan 12,5Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?
Jovan 12,6A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj.
Jovan 12,7A Isus reče: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba;
Jovan 12,8Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.
Jovan 12,9Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i dođoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh.
Jovan 12,10A glavari sveštenički dogovoriše se da i Lazara ubiju;
Jovan 12,11Jer mnogi njega radi iđahu iz Judeje i vjerovahu Isusa.
Jovan 12,12A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, čuvši da Isus ide u Jerusalim
Jovan 12,13Uzeše grane od finika i iziđoše mu na susret, i vikahu govoreći: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev.
Jovan 12,14A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano:
Jovan 12,15Ne boj se kćeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeći na magaretu.
Jovan 12,16Ali ovo učenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu učiniše.
Jovan 12,17A narod svjedočaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.
Jovan 12,18Zato ga i srete narod, jer čuše da on učini ovo čudo.
Jovan 12,19A fariseji govorahu među sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim.
Jovan 12,20A bijahu neki Grci koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu.
Jovan 12,21Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa.
Jovan 12,22Dođe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.
Jovan 12,23A Isus odgovori im govoreći: dođe čas da se proslavi sin čovječij.
Jovan 12,24Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi:
Jovan 12,25Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, sačuvaće je za život vječni.
Jovan 12,26Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj nek bude; i ko meni služi onoga će poštovati otac moj.
Jovan 12,27Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! sačuvaj me od ovoga časa; ali zato dođoh na čas ovaj.
Jovan 12,28Oče! proslavi ime svoje! Tada glas dođe s neba: i proslavio sam i opet ću proslaviti.
Jovan 12,29A kad ču narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anđeo mu govori.
Jovan 12,30Isus odgovori i reče: ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.
Jovan 12,31Sad je sud ovome svijetu; sad će biti istjeran knez ovoga svijeta napolje.
Jovan 12,32I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.
Jovan 12,33A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrti umrijeti.
Jovan 12,34Narod mu odgovori: mi čusmo iz zakona da će Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu čovječijemu valja podignuti? ko je taj sin čovječiji?
Jovan 12,35A Isus im reče: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.
Jovan 12,36Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.
Jovan 12,37Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;
Jovan 12,38Da se zbude riječ Isaije proroka koji reče: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri?
Jovan 12,39Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija:
Jovan 12,40Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
Jovan 12,41Ovo reče Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega.
Jovan 12,42Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;
Jovan 12,43Jer im većma omilje slava ljudska nego slava Božija.
Jovan 12,44A Isus povika i reče: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla;
Jovan 12,45I ko vidi mene vidi onoga koji me posla.
Jovan 12,46Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami.
Jovan 12,47I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu neću suditi; jer ja ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.
Jovan 12,48Koji se odreče mene, i ne prima riječi mojijeh, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih ona će mu suditi u pošljednji dan;
Jovan 12,49Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta ću kazati i šta ću govoriti.
Jovan 12,50I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reče otac.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje