Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jeremija 17. poglavlje

Jeremija 17. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 17,1"Zapisan je grijeh Judin gvozdenom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploči srca njihova, na rogovima žrtvenika njihovih,
Jeremija 17,2Da sinovi njihovi misle na žrtvenike njihove i na drvene idole njihove, pokraj zelenih drveća, na visokim humovima.
Jeremija 17,3Na gorama u polju. Imanje tvoje, sve blago tvoje predajem da se razgrabi, visine tvoje za grijeh svim krajevima tvojim.
Jeremija 17,4Baštinu svoju, koju sam ti dao, moraš ostaviti. Učinit ću, da služiš neprijateljima svojim u zemlji, koje ne poznaješ, jer ste raspalili oganj u nutrini mojoj, što gori vječno."
Jeremija 17,5Ovako veli Gospod: "Proklet čovjek, koji se uzda u čovjeka, na čovjeka se oslanja, čije se srce odvraća od Boga!
Jeremija 17,6On je kao grm u pustari. On ne doživi, da mu je dobro. On stoji u pustinji suhoj, u zemlji slanoj, u kojoj se ne stanuje.
Jeremija 17,7Blagoslovljen čovjek, koji se uzda u Gospoda, kojemu je uzdanje Gospod!
Jeremija 17,8On je kao drvo usađeno kraj vode, koje k potoku pruža korijenje svoje. Ono se ne treba ništa bojati, kada dođe žega. Lišće njegovo ostaje zeleno; u sušnoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod.
Jeremija 17,9Lukavo je srce, više nego sve, i podmuklo. Tko da ga shvati?
Jeremija 17,10Ja, Gospod, istražujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim svakome prema putovima njegovim, kako zaslužuju djela njegova."
Jeremija 17,11Ptica, koja leži na jajima, što ih nije snijela, jest onaj, koji steče bogatstvo, ali nepravdom. U polovini života svojega mora ga ostaviti, na svršetku svojemu stoji kao luđak.
Jeremija 17,12Prijestolje slave, uzvišen od početka, jest mjesto svetišta našega.
Jeremija 17,13Nado Izraelova: Gospode! Svi, koji te ostave, posramit će se; koji odstupe od tebe, zapisat će se u prah, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda.
Jeremija 17,14Iscjeljuj me, Gospode, da budem iscijeljen, i stoj uza me da nađem pomoć, jer si ti hvala moja.
Jeremija 17,15Gle, oni mi govore: "Gdje je riječ Gospodnja? Neka dođe sada!"
Jeremija 17,16Ja te nijesam tiskao na sud nesreće; nijesam čeznuo za danom nesreće. Ti znaš, što mi je došlo preko usana; pred tobom je to otvoreno!
Jeremija 17,17Ne budi mi strah, ti, utočište moje na dan nesreće!
Jeremija 17,18Progonitelji moji neka propadnu, a ja ne, neka se oni uplaše, a ja ne! Pusti na njih dan nesreće, i razbij ih dvostrukim udarom!
Jeremija 17,19Ovako mi reče Gospod: "Idi, postavi se na vrata zemljaka, na koja kraljevi Judini izlaze i ulaze, i na sva ostala vrata jerusalemska!
Jeremija 17,20Reci im: Čujte riječ Gospodnju, kraljevi Judini, svi Judejci, svi stanovnici jerusalemski, koji idete kroz ova vrata!
Jeremija 17,21Ovako veli Gospod: 'Čuvajte se zbog života svojega, da ne nosite bremena u subotu i ne unosite na vrata jerusalemska!
Jeremija 17,22I ne nosite u subotu bremena iz kuća svojih! Ne radite nikakva posla, nego svetite subotu, kao što sam zapovjedio ocima vašim,
Jeremija 17,23Ali oni nijesu slušali i nijesu mi prignuli uha svojega, ostali su tvrdovrati, nijesu poslušali i nijesu primi nauke.
Jeremija 17,24Ako me sad vi poslušate, govori Gospod, i ne budete više nosili u subotu bremena na vrata ovoga grada, nego držite svetom subotu i ne radite u nju nikakva posla.
Jeremija 17,25Tada će ulaziti na vrata grada ovoga kraljevi i knezovi, koji sjede na prijestolju Davidovu, na kolima i konjima, oni, knezovi njihovi, ljudi Judini i stanovnici jerusalemski, i ovaj će grad ostati napučen dovijeka.
Jeremija 17,26Tada će iz gradova , iz okoline jerusalemske, iz područja Benjaminova, iz nizine, iz gora i iz južne zemlje dolaziti ljudi, koji prinose žrtve paljenice, žrtve zaklanice, darove i kad, koji nose žrtve zahvalne u kuću Gospodnju.
Jeremija 17,27Ako li ne poslušate zapovijedi moje, da držite svetom subotu, da ne nosite bremena i s njim u subotu ne dolazite na vrata Jerusalema, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovim, koji će spaliti palače jerusalemske i neće se više ugasiti!'"
Jeremija 17,1 Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika,
Jeremija 17,2kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveća na visokim brežuljcima,
Jeremija 17,3na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljački ću predati. Tako ćeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji.
Jeremija 17,4Morat ćeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji će vječno gorjeti.
Jeremija 17,5Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.
Jeremija 17,6Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
Jeremija 17,7Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.
Jeremija 17,8Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.
Jeremija 17,9Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?
Jeremija 17,10Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.
Jeremija 17,11Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo: usred dana svojih ostavit` ga mora i na kraju ostaje luda.
Jeremija 17,12Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto.
Jeremija 17,13O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe bit će u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode.
Jeremija 17,14Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja.
Jeremija 17,15Evo ih što mi govore: Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni!
Jeremija 17,16Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je.
Jeremija 17,17Ne budi mi na užas, ti, utočište moje, u Dan nesretni.
Jeremija 17,18Progonitelji moji nek` se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!
Jeremija 17,19Ovako mi reče Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska.
Jeremija 17,20Reci im: Čujte riječ Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata.
Jeremija 17,21Ovako govori Jahve: `Čuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.
Jeremija 17,22I ne nosite bremena iz kuće u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima.
Jeremija 17,23Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka.
Jeremija 17,24A vi, ako me poslušate - riječ je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeći nikakva posla,
Jeremija 17,25tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi časnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj će grad ostati dovijeka.
Jeremija 17,26I dolazit će iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu.
Jeremija 17,27Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti.`
Jeremija 17,1Grijeh je Judin zapisan jednim željeznim dlijetom, vrhom od dijamanta; on je urezan na ploči njihovog srca i na rogovima njihovih *oltara.
Jeremija 17,2Kao što oni govore o svojoj djeci, tako govore o svojim oltarima i svojim svetim stubovima pokraj uvijek zelenih drveta, na povišenim brdima .
Jeremija 17,3Ti, privrženiče obreda na planini, u prirodi, tvoja bogatstva, sva tvoja blaga, ja ću izručiti pljačkanju, zbog grijeha *visokih mjesta na cjelini tvoje teritorije.
Jeremija 17,4Izvršit ćeš veliku ”predaju“, sam, udaljen s baštine koju sam ti ja dao. Podvrgavam neprijateljima tvojim u jednoj zemlji koju ti ne poznaješ, jer, vi ste izazvali da izbije vatra mojeg gnjeva; on plamti zauvijek.
Jeremija 17,5Ovako govori GOSPOD: Proklet čovjek koji se pouzdaje u smrtnike: njegova živa sila je samo tijelo, njegovo *srce se okreće od GOSPODA. 6 Jednak jednom grmu u stepi, on ne vidi dolaziti sreću; on pohodi polja lave pustinjske, jednu slanu zemlju, nenastanjivu.
Jeremija 17,7Blagoslovljen, čovjek koji se pouzdaje u GOSPODA: GOSPOD postaje njegova sigurnost.
Jeremija 17,8Jedan drvetu posađenom uz rub vode koje pušta svoje korijenje prema potoku, on ne ćuti dolazak vrućine, njegovo je lišće uvijek zeleno; godina ga suše ne zabrinjava, ono prestaje donositi ploda.
Jeremija 17,9Podliji no što su njihove misli, nepopravljivi, tko ih može spoznati?
Jeremija 17,10Ja, GOSPOD, koji ispituje misli, istražuje čuvstva, i dodjeljuje svakom prema njegovu držanju, prema plodu njegovih djela.
Jeremija 17,11Jedna jarebica koja leže ono što nije snijela, takav je onaj koji nečasno stječe bogatstvo: usred njegova vijeka, njegovo ga imanje napušta, i na svom izmaku, on postaje istinska živina.
Jeremija 17,12Jedan slavni prijestol gore od početka, takvo je mjesto našeg *svetišta.
Jeremija 17,13Nado Izraelova, GOSPODE, svi oni koji te napuštaju prekriveni su sramom oni koji se daljuju od mene osuđeni su, jer oni napuštaju izvor žive vode: GOSPODA.
Jeremija 17,14Izliječi me, GOSPODE, i ja ću biti ozdravljen, spasi me i ja ću biti spašen, jer ti si moje ime slave.
Jeremija 17,15Kažu mi: ” Gdje je dakle riječ GOSPODOVA? Nek se ostvari! “
Jeremija 17,16Ja, ja nisam pristajao uz tebe pospješujući nesreću, kobni dan, njega ja nisam poželio, ti, ti to znaš: ono što je izišlo iz mojih usta bilo je izraženo u tvojoj nazočnosti.
Jeremija 17,17Ne opterećuj se mnome, ti, utočište moje u dan nesreće!
Jeremija 17,18Nek sramom budu prekriveni, progonitelji moji, a ne ja; nek podlegnu oni, a ne ja! Dovedi nad njih dan nesreće, slomi ih dvostruko!
Jeremija 17,19Ovako govori GOSPOD: Idi se postaviti uz velika vrata kroz koja ulaze i izlaze kraljevi Judini, potom na sva vrata Jeruzalema.
Jeremija 17,20Ti ćeš im reći: Slušajte riječ GOSPODOVU:
Jeremija 17,21Pazite dobro da ne nosite tovara u dane šabata i da ih ne pronosite kroz vrata jeruzalemska.
Jeremija 17,22Ni izvan vaših kućnih vrata ne nosite tovara, ne obavljajte nikakva posla, već ćete svetim držati dan šabatski kako sam ja propisao očevima vašim
Jeremija 17,23oni nisu poslušali, nisu napregnuli uši; oni su ukrutili šiju ne htijući ni slušati niti primiti poduku.
Jeremija 17,24Ako vi, slušajte me dobro proročanstvo GOSPODOVO, ako, u dan šabata, vi izbjegnete pronositi tovare kroz vrata ovog grada, držeći svetim dan šabatski, izbjegavajući u taj dan obavljati bilo koji posao,
Jeremija 17,25tad će ulaziti na vrata ovog grada sa svojim ministrima kraljevi koji će zauzimati prijestolje Davidovo, na kolima i konjima, oni, njihovi ministri, ljudi Judini, žitelji Jeruzalema; a ovaj grad ostat će nastanjen zauvijek.
Jeremija 17,26Tad će dolaziti iz gradova Judinih, iz okolice Jeruzalema, zemlje Benjaminove, iz *Nizije, s Planine, iz Negeva, oni koji donose holokauste, žrtve,*milodare i tamjane, s onima koji donose žrtve zahvalnice u Kuću GOSPODOVU.
Jeremija 17,27Ako me ne poslušate glede posvećivanja danu šabata izbjegavali nositi tovare i prolaziti vrata Jeruzalema u dana šabata, tada ću ja na njegovim vratima zapaliti jednu vatru koja će progutati lijepe kuće jeruzalemske i neće se ugasiti.
Jeremija 17,1Grijeh je Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta, urezan je na ploči srca njihova i na rogovima oltara vaših,
Jeremija 17,2Da se sinovi njihovi sjećaju oltara njihovijeh i lugova njihovijeh pod zelenijem drvetima, na visokim humovima.
Jeremija 17,3Goro s poljem, daću imanje tvoje, sve blago tvoje daću da se razgrabi, visine tvoje, za grijeh po svijem međama tvojim.
Jeremija 17,4I ti ćeš i koji su s tobom ostaviti našljedstvo svoje koje sam ti dao, i učiniću da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gnjeva mojega koji će gorjeti dovijeka.
Jeremija 17,5Ovako veli Gospod: da je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i koji stavlja tijelo sebi za mišicu, a od Gospoda otstupa srce njegovo.
Jeremija 17,6Jer će biti kao vrijes u pustinji, koji ne osjeća kad dođe dobro, nego stoji u pustinji, na suhim mjestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi.
Jeremija 17,7Blago čovjeku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica.
Jeremija 17,8Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne osjeća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati rod.
Jeremija 17,9Srce je prijevarno više svega i opako; ko će ga poznati?
Jeremija 17,10Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.
Jeremija 17,11Kao što jarebica leži na jajima ali ne izleže, tako ko sabira bogatstvo ali s nepravdom, u polovini dana svojih ostaviće ga i najposlije će biti lud.
Jeremija 17,12Mjesto je svetinje naše prijesto slave, visoko mjesto od početka.
Jeremija 17,13Nade Izrailjev, Gospode! svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji otstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda.
Jeremija 17,14Iscijeli me, Gospode, i biću iscijeljen; izbavi me, i biću izbavljen, jer si ti hvala moja.
Jeremija 17,15Gle, oni mi govore: gdje je riječ Gospodnja? Neka dođe.
Jeremija 17,16A ja se ne zatezah ići za tobom kao pastir, i dana žalosnoga ne željeh, ti znaš; što je god izašlo iz usta mojih, pred tobom je.
Jeremija 17,17Ne budi mi strah, ti si utočište moje u zlu.
Jeremija 17,18Neka se posrame koji me gone, a ja ne; neka se oni uplaše, a ja ne; pusti na njih zli dan, i dvostrukim polomom polomi ih.
Jeremija 17,19Ovako mi reče Gospod: idi, i stani na vrata sinova narodnijeh, na koja ulaze carevi Judini i na koja izlaze, i na svaka vrata Jerusalimska.
Jeremija 17,20I reci im: čujte riječ Gospodnju, carevi Judini i svi Judejci i svi Jerusalimljani, koji ulazite na ova vrata.
Jeremija 17,21Ovako veli Gospod: čuvajte se da ne nosite bremena u subotu i ne unosite na vrata Jerusalimska.
Jeremija 17,22I ne iznosite bremena iz kuća svojih u subotu, i nikakoga posla ne radite, nego svetite subotu, kao što sam zapovjedio ocima vašim.
Jeremija 17,23Ali ne poslušaše niti prignuše uha svojega, nego otvrdnuše vratom svojim da ne poslušaju i ne prime nauke.
Jeremija 17,24Ako me poslušate govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovoga grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakoga posla,
Jeremija 17,25Tada će ulaziti na vrata grada ovoga carevi i knezovi, koji sjede na prijestolu Davidovu, na kolima i na konjma, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaće ovaj grad dovijeka.
Jeremija 17,26I dolaziće iz gradova Judinijeh i iz okoline Jerusalimske, i iz zemlje Venijaminove, i iz ravnice i iz gora i s juga, i donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiće u dom Gospodnji.
Jeremija 17,27Ako li me ne poslušate da svetite subotu i ne nosite bremena ulazeći na vrata Jerusalimska u subotu, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovijem, koji će upaliti dvorove Jerusalimske i neće se ugasiti.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje