Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jeremija 44. poglavlje

Jeremija 44. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 44,1Ovo je riječ, što dođe Jeremiji za sve Judejce, koji su stanovali u Egiptu, koji su se bili naselili u Migdolu, u Tafnisu u Memfisu i u zemlji Patrosu, govoreći:
Jeremija 44,2"Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Vi ste sami vidjeli svu nesreću, koju sam pustio da dođe na Jerusalem i na sve gradove Judine. Evo, do danas su opustošeni, i nitko ne stanuje u njima,
Jeremija 44,3Zbog zloće njihove, kojom su me žalostili idući tamo i kadeći i služeći tuđim bogovima, kojih nijesu znali ni oni, ni vi, ni oci vaši.
Jeremija 44,4Ja sam bio ipak neprestano slao k vama sve sluge svoje, proroke, da opominju: "Ne činite toga gada, na koji mrzim!"
Jeremija 44,5Ali ne poslušaše i ne prignuše mi uha svojega, da bi se odvratili od zloće svoje i vike ne kadili drugim bogovima.
Jeremija 44,6Tako se izli jarost moja i gnjev moj i raspali se u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim. Postadoše ruševine i pustoš, kao što je još i dan današnji.
Jeremija 44,7A sada, ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izraelov: 'Zašto sami sebi nanosite tako veliku nesreću? Vi istrebljujete sebe, čovjeka i ženu, dijete i nejače, iz Jude, tako da ne ostane više u vas ostatka.
Jeremija 44,8Dražite me djelima ruku svojih kadeći drugim bogovima u Egiptu, kamo otidoste, da se naselite tamo. Tako se sami istrebljujete i postajete kletva i poruga svima narodima na zemlji.
Jeremija 44,9Jeste li zaboravili zlodjela otaca svojih i zlodjelu kraljeva Judinih, zlodjela knezova njegovih, zlodjela svoja i zlodjela žena svojih, što ih počiniše u zemlji Judinoj i po ulicama jerusalemskim?
Jeremija 44,10Ne dolaze k sebi do danas, ne boje se i ne hode po mojemu zakonu i propisima mojim, što sam ih propisao vama i ocima vašim.
Jeremija 44,11Zato govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Evo, ja upravljam lice svoje prema vama na nesreću, da istrijebim sve Judejce.
Jeremija 44,12Pomorit ću ostatak Judin, koji se je okrenuo k Egiptu i otišao tamo i naselio se ondje. Svi će biti utamanjeni u Egiptu, od mača će pasti, od gladi poginuti, od najmanjega do najvećega. Izginut će od mača i gladi i bit će kletva i groza, podsmijeh i poruga.
Jeremija 44,13Pohodit ću one, koji se nastaniše u zemlji egipatskoj, kao što sam pohodio Jerusalem mačem, glađu i kugom.
Jeremija 44,14Ni jedan od ostatka Judina, što dođoše u Egipat, da se nastane ondje, neće uteći ili umaći i vratiti se u zemlju Judinu, makar čeznuli za povratkom, da opet stanuju ondje. Doista, oni se neće vratiti osim malo bjegunaca.
Jeremija 44,15Svi ljudi, koji su znali, da su žene njihove kadile drugim bogovima, i sve žene, koje su ondje stajale u velikom broju, i sav narod, što je stanovao u Egiptu u Patrosu, odgovoriše Jeremiji:
Jeremija 44,16To, što si nam izjavio u ime Gospodnje, nećemo poslušati.
Jeremija 44,17Mi ćemo točno ispuniti svoje obećanje, što smo ga dali na svoja usta, naime da ćemo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, kao što smo činili mi i oci naši, kraljevi naši i knezovi naši u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim. Tada smo imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo nam je dobro, i ne doživjesmo nikakvu nesreću.
Jeremija 44,18A otkad smo prestali kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, trpimo oskudicu u svemu i ginemo od mača i od gladi.
Jeremija 44,19I kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj naljeve, biva li možda bez volje i znanja naših ljudi, da joj priređujemo žrtvene kolače po slici njezinoj i lijevamo joj naljeve?"
Jeremija 44,20Jeremija odgovori svemu narodu, ljudima i ženama i svima, koji su mu bili odvratili:
Jeremija 44,21"Nije li upravo bila žrtva, koju ste prinosili u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim, vi i oci vaši, kraljevi vaši i knezovi vaši s narodnom zemaljskim, na koju je mislio Gospod i koja ga je dirnula u srce?
Jeremija 44,22Gospod nije mogao podnositi zlih djela vaših i gadova, što ste ih činili, i tako je zemlja vaša postala ruševina, groza i kletva. Nitko više ne stanuje u njoj do dana današnjega.
Jeremija 44,23Jer ste žrtvovali i proti Gospodu griješili, jer nijeste slušali glasa Gospodnjega i nijeste upravili puta svojega po zakonu njegovu i po odredbama njegovim i zapovijedima njegovim, zato je došla na vas ova nesreća, kako je danas."
Jeremija 44,24Još reče Jeremija svemu narodu i svim ženama: "Čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, što stanujete u zemlji egipatskoj:
Jeremija 44,25Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Što ste vi i žene vaše obećali na usta svoja, izvršujete vlastitim rukama. Vi kažete: "Moramo držati zavjete svoje, što smo ih učinili; moramo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve." Držite samo zavjete svoje i izvršujte ih vjerno!'
Jeremija 44,26Zato čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, koji boravite u Egiptu: 'Doista, ja se zaklinjem velikim imenom svojim,' veli Gospod: 'Neka se više ime moje ne uzima u usta ni od kojega igdje Judejca u zemlji egipatskoj, da bi rekao: Tako da je živ Svemogući Gospod!
Jeremija 44,27Evo, ja bdijem nad njima na nesreću, ne na spasenje. Svi Judejci, što su u Egiptu, ginut će od mača i od gladi do uništenja.
Jeremija 44,28Samo će ih malo biti, koji će umaknuti maču i vratiti se iz Egipta I Judu Svi od ostatka Judina, što su otišli u Egipat, i se ovdje nastane, upoznat će, čija se je riječ ispunila, moja ili njihova.
Jeremija 44,29Ovo neka vam je znak za to, govori Gospod, da ću vas pohoditi na tom mjestu, da upoznate, da će se ispuniti prijetnja moja proti vama:
Jeremija 44,30Ovako veli Gospod: Evo, ja ću dati faraona Hofra, kralja egipatskoga, u ruke neprijateljima njegovim, i vlast onima, koji mu rade o glavi, kao što sam dao Zedekiju, kralja Judina, u ruke njegovu neprijatelju Nebukadnezaru, kralju babilonskom, koji mu je radio o glavi.'"
Jeremija 44,1 Riječ koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu.
Jeremija 44,2Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreću koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi,
Jeremija 44,3zbog nedjela njihovih što ih učiniše da bi mene vrijeđali, polazeći drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe.
Jeremija 44,4A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: `Ne činite tih gnusoba koje su mi ogavne!`
Jeremija 44,5Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloće svoje i prestanu kaditi tuđim bogovima.
Jeremija 44,6Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas.
Jeremija 44,7Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreću" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenčad, te vam ni ostatka ostati neće,
Jeremija 44,8jer me vrijeđate djelima ruku svojih, kadeći tuđim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit ćete iskorijenjeni i postat ćete kletva i ruglo među svim narodima na zemlji?
Jeremija 44,9Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, počinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim?
Jeremija 44,10Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim.
Jeremija 44,11Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okrećem svoje lice vama, na nesreću vašu, da zatrem svu zemlju judejsku.
Jeremija 44,12Odnijet ću ostatak Judeje koji je odlučio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi će izginuti u zemlji egipatskoj, past će od mača, od gladi će pogibati, poginut će svi, malo i veliko, pomrijet će od mača i gladi, i bit će prokletstvo, užas, kletva i poruga.
Jeremija 44,13Kaznit ću sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: mačem, glađu i kugom.
Jeremija 44,14A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neće uteći ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše čeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neće vratiti, osim izbjeglica.
Jeremija 44,15I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tuđim bogovima, i sve nazočne žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji:
Jeremija 44,16"Riječi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo;
Jeremija 44,17naprotiv, i dalje ćemo se držati zadane riječi: kadit ćemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi činili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreća.
Jeremija 44,18Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od mača i gladi pogibali.
Jeremija 44,19A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa pečemo kolače u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?
Jeremija 44,20Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reče:
Jeremija 44,21"Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski?
Jeremija 44,22Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje počiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas.
Jeremija 44,23Zbog toga što ste, prinoseći tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedočanstava ne držaste, snađe vas ova nevolja, kakva je danas.
Jeremija 44,24Zatim reče Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:
Jeremija 44,25Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: `Vi žene, ono što vaša usta obećaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: `Mi ćemo se tvrdo držati zavjeta što ih učinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.` Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice!
Jeremija 44,26Ali čujte zato riječ Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,` govori Jahve. `U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neće više izustiti mojega imena; nitko neće reći: `Živoga mi Jahve!`
Jeremija 44,27Evo, bdim nad njima, na nesreću, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut će od mača i gladi do potpunog istrebljenja.
Jeremija 44,28I bit će malo onih koji će izbjeći maču i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda će sav ostatak judejski, svi koji dođoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati čija riječ vrijedi, moja ili njihova.
Jeremija 44,29A ovo neka vam bude znamenje - riječ je Jahvina - da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se vama na nesreću ispuniti prijetnje moje protiv vas.`
Jeremija 44,30Ovako govori Jahve: `Gle, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.`
Jeremija 44,1Riječ koja se uputi Jeremiji za sve Judejce koji se bijahu nastanili u Egiptu: u Migdolu, u Dafneu, u Memfisu, i u zemlji Patros :
Jeremija 44,2” Ovako govori GOSPOD, sve-mogući, Bog Izraelov: Vi dobro poznajete sve nesreće koje sam nanio protiv Jeruzalema i protiv gradova Jude: eno ih sada u ruševinama, nitko ih ne nastanjuje;
Jeremija 44,3to je zbog nedjela koja su oni počinili; oni su me vrijeđali idući spaljivati milodare i odavati počasti drugim bogovima koji se ne bijahu bavili njima, ni vama, ni vašim očevima .
Jeremija 44,4Ja sam vam neumorno slao svoje sluge *proroke za reći vam: Ne činite strašne stvari koje ja mrzim!
Jeremija 44,5Oni nisu ni slušali ni napregli uha za obratiti se od svoje zloće i više ne spaljivati milodare drugim bogovima.
Jeremija 44,6Tako se moja srdžba, moj gnjev sručio, i kao jedna vatra opustošio gradove Jude i uličice Jeruzalema: oni su postali kao hrpa ruševina, opustjela mjesta - to je sadašnje stanje!
Jeremija 44,7Sada dakle, ovako govori GOSPOD, Bog sila, Bog Izraelov: Zašto vi nastavljate činiti sami sebi toliko zla, sve dok ne istrijebite iz Jude, ljude i žene, djecu i dojenčad, ne ostavivš i živjeti nikakav ostatak?
Jeremija 44,8Naime, vi me vrijeđate svojim djelovanjem: vi spaljujete milodare drugim bogovima u Egiptu gdje ste se došli skloniti; vi ćete završiti izazivanjem svojeg istrebljenja i prijeći ćete u popis proklinjanja kod svih pogana svijeta.
Jeremija 44,9Jeste li zaboravili zlodjela svojih očeva, onih od kraljeva Jude i njihovih žena, svoja vlastita zlodjela i ona svojih žena, zlodjela počinjena u Judi i po ulicama Jeruzalema?
Jeremija 44,10Sve do ovog dana, oni nisu osjetili nikakvo kajanje; oni nemaju štovanja, i oni ne slijede zapovijedi i načela koja sam ja izložio vama i vašim očevima.
Jeremija 44,11Eh dobro! ovako govori GOSPOD svemogući, Bog Izraelov: Ja ću se okrenuti protiv vas za nanijeti vam zlo i ja ću istrijebiti svu Judu.
Jeremija 44,12Uzimam na skrb preživjele iz Jude koji su se stavili na put za izbjeći u Egipat; oni će svi propasti, oni će pasti u zemlji Egipat, propast će od mača i gladi; svi, malo i veliko, umrijet će od mača i gladi, postat će jedna žalost i prijeći će u popis proklinjanja, kletvi i pogrda.
Jeremija 44,13Ja bjesnim protiv onih koji stanuju u Egiptu, kao što sam bjesnio protiv Jeruzalema, mačem, glađu i kugom.
Jeremija 44,14Neće biti ni izbjeglog ni preživjelog među onima koji ostaju u Egiptu; nitko se neće vratiti u zemlju Judu gdje imaju namjeru vratiti se i tu stanovati; oni se tu neće vratiti - izuzev nekoliko bjegunaca. “
Jeremija 44,15Ljudi koji su znali da njihove žene spaljuju milodare drugim bogovima, kao i žene koje bijahu nazočne u velikom saboru, svi ljudi koj se bijahu nastanili u Egiptu, u Patrosu, odgovoriše Jeremiji:
Jeremija 44,16” Iako ti nama to kažeš u ime GOSPODOVO, mi te ne slušamo.
Jeremija 44,17Mi ćemo učiniti sve što smo odlučili: spaljivati milodare Kraljici neba, njoj prolijevati libacije, kao što smo činili u gradovima Jude i po ulicama Jeruzalema - mi sami, naši očevi, naši kraljevi, naši ministri -; tada mi imasmo kruha do sitosti i živjesmo sretni ne poznajući nesreću.
Jeremija 44,18Otkad smo mi prestali spaljivati ponude Kraljici neba i prolijevati joj libacije, mi oskudijevamo u svemu i propadamo od mača i gladi. “
Jeremija 44,19žene dodadoše: ” A kad mi spaljujemo milodare Kraljici neba i kad prolijevamo libacije, je li to bez suradnje naših muževa da mi njoj spravljamo kolače koji nju predstavljaju, i što joj prolijevamo libacije? “
Jeremija 44,20Tada Jeremija reče svem puku - ljudima, ženama, svim osobama koje mu odgovoriše na taj način -:
Jeremija 44,21” Ponude koje ste spaljivali u gradovima Jude i po uličicama Jeruzalema - vi, vaši očevi, vaši kraljevi, vaši ministri i građani -, nije li to ono što GOSPOD podsjeća, ono što mu je pridošlo u pamćenje?
Jeremija 44,22GOSPOD nije mogao podnijeti vaša nastrana postupanja i užase koje ste počinili, tako je vaša zemlja postala jedno polje ruševina, jedna opustošena površina, ona je prešla u popis proklinjanja; ona je ispražnjena od svojih stanovnika - to je zaista današnje stanje!
Jeremija 44,23Pošto ste vi spaljivali milodare, jer ste grješni spram GOSPODA, ne slušajući glas njegov ni ne slijedeći njegove zapovijedi, njegova načela i njegove zahtijeve, da, za to, nesreća je došla vama u susret - to je sadašnja prilika! “
Jeremija 44,24Tad Jeremija reče svem puku i svim ženama: ” Slušajte glas GOSPODOV, vi Judejci koji ste u Egiptu:
Jeremija 44,25Ovako govori GOSPOD, svemogući, Bog Izraelov: S vama, žene, čim rečeno, odmah učinjeno; vi kažete: Mi hoćemo izvršiti zavjete koje smo dale - spaljivati milodare Kraljici neba i njoj prolijevati libacije -, ispunite dakle svoje zavjete, činite libacije!
Jeremija 44,26Eh dobro, slušajte riječ GOSPODOVU, Judejci koji ste smješteni u Egiptu! Ja prisežem svojim velikim *imenom, kaže GOSPOD, da moje ime nikad više neće biti izgovoreno u svem Egiptu ustima jednog Judejca govoreći: živ je GOSPOD!
Jeremija 44,27Ja bdijem nad njima za načiniti im zlo, a ne dobro: Judejci koji su u Egiptu propadat će od mača i gladi, sve do istrebljenja.
Jeremija 44,28Nekoliko ljudi, malobrojnih, izbjegavši mač, vratit će se iz Egipta u Judeju, a svi preživjeli iz Jude koji su se došli skloniti u Egipat znat će tko, ja ili oni, imao je pravo.
Jeremija 44,29A evo znaka - proročanstvo GOSPODOVO - koji će vam izraziti da ću ja bješnjeti protiv vas u ovom mjestu, obznanjujući vam da će se moje riječi ostvariti protiv vas, za vašu nesreću:
Jeremija 44,30- Ovako govori GOSPOD - Ja izručujem *Faraona Hofra, kralja Egipta, vlasti njegovih neprijatelja, kao što sam izručio Sedeciasa, kralja Jude, vlasti njegovog neprijatelja Nabukodonozora, kralja Babilonije, koji je htio njegov život. “
Jeremija 44,1Riječ koja dođe Jeremiji za sve Judejce koji življahu u zemlji Misirskoj, koji življahu u Migdolu i u Tafnesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreći:
Jeremija 44,2Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: vi vidjeste sve zlo što navedoh na Jerusalim i na sve gradove Judine, i evo su danas pusti i nema nikoga da živi u njima,
Jeremija 44,3Za zloću njihovu koju činiše da bi me gnjevili hodeći da kade i služe drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni vi ni oci vaši.
Jeremija 44,4I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreći: ne činite toga gada, na koji mrzim.
Jeremija 44,5Ali ne poslušaše niti prignuše uha svojega da se vrate od zloće svoje, da ne kade drugim bogovima.
Jeremija 44,6Zato se izli jarost moja i gnjev moj, i razgorje se u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, te postaše razvaline i pustoš, kao što se vidi danas.
Jeremija 44,7A sada ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: zašto sami sebi činite tako veliko zlo da istrijebite iz Jude ljude i žene, djecu i koja sisaju, da ne ostane u vas ostatka,
Jeremija 44,8Gnjeveći me djelima ruku svojih, kadeći drugim bogovima u zemlji Misirskoj, u koju dođoste da se stanite da biste se istrijebili i postali kletva i rug u svijeh naroda na zemlji.
Jeremija 44,9Jeste li zaboravili zla otaca svojih i zla careva Judinijeh i zla žena njihovijeh, i svoja zla i zla žena svojih, koja činiše u zemlji Judinoj i po ulicama Jerusalimskim?
Jeremija 44,10Ne pokoriše se do danas niti se pobojaše, niti hodiše po mom zakonu i uredbama mojim, koje stavih pred vas i pred oce vaše.
Jeremija 44,11Zato ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja ću vam obratiti lice svoje na zlo, da istrijebim sve Judejce.
Jeremija 44,12I uzeću ostatak Judin, koji okrenu lice svoje da ide u zemlju Misirsku da se ondje stani, i izginuće svi; u zemlji će Misirskoj pasti i izginuti od mača i od gladi, malo i veliko, izginuće od mača i od gladi, i biće uklin i čudo i prokletstvo i rug.
Jeremija 44,13I pohodiću one koji nastavaju u zemlji Misirskoj, kao što sam pohodio Jerusalim, mačem, glađu i pomorom;
Jeremija 44,14I nijedan od ostatka Judina, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje stane, neće uteći niti se izbaviti da se vrate u zemlju Judinu, u koju se žele vratiti da se nasele; jer se neće vratiti, osim koji pobjegnu.
Jeremija 44,15Tada odgovoriše Jeremiji svi ljudi koji znađahu da žene njihove kade drugim bogovima, i sve žene, kojih stajaše ondje velik zbor, i sav narod što življaše u zemlji Misirskoj, u Patrosu, govoreći:
Jeremija 44,16Što nam kaza u ime Gospodnje, nećemo te poslušati;
Jeremija 44,17Nego ćemo činiti sve što je izašlo iz naših usta kadeći carici nebeskoj i ljevajući joj naljeve, kao što smo činili mi i oci naši, carevi naši i knezovi naši po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, jer bijasmo siti hljeba i bijaše nam dobro i zla ne viđasmo.
Jeremija 44,18A od kad prestasmo kaditi carici nebeskoj i ljevati joj naljeve, ništa nemamo i ginemo od mača i od gladi.
Jeremija 44,19I kad kadimo carici nebeskoj i ljevamo joj naljeve, eda li joj bez glavara svojih pečemo kolače služeći joj i ljevamo joj naljeve?
Jeremija 44,20Tada reče Jeremija svemu narodu, ljudima i ženama, i svemu narodu, koji mu onako odgovoriše, govoreći:
Jeremija 44,21Eda li se ne opomenu Gospod kada, kojim kadiste u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskom vi i oci vaši, carevi vaši i knezovi vaši i narod zemaljski? i ne dođe li mu u srce?
Jeremija 44,22I ne može Gospod više podnositi zloće djela vaših i gadova koje činiste, te zemlja vaša posta pustoš i čudo i prokletstvo, da niko ne živi u njoj, kako se vidi danas.
Jeremija 44,23Zato što kadiste i što griješiste Gospodu i ne slušaste glasa Gospodnjega, i po zakonu njegovu i uredbama njegovijem i svjedočanstvima njegovijem ne hodiste, zato vas zadesi ovo zlo, kako se vidi danas.
Jeremija 44,24Još reče Jeremija svemu narodu i svijem ženama: čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, koji ste u zemlji Misirskoj.
Jeremija 44,25Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev govoreći: vi i žene vaše rekoste ustima svojim i rukama svojim izvršiste govoreći: izvršivaćemo zavjete svoje što zavjetovasmo kadeći carici nebeskoj i ljevajući joj naljeve. Doista ispuniste zavjete svoje i izvršiste.
Jeremija 44,26Zato čujte Judejci riječ Gospodnju, svi Judejci koji stanujete u zemlji Misirskoj: evo, ja se zaklinjem velikim imenom svojim, veli Gospod, da se ime moje neće više izricati ustima nijednoga Judejca u svoj zemlji Misirskoj da bi rekao: tako da je živ Gospod Gospod!
Jeremija 44,27Evo, ja ću paziti na njih zla radi, ne dobra radi, i Judejci koji su u zemlji Misirskoj svi će ginuti od mača i od gladi, dokle ih ne bude nijednoga.
Jeremija 44,28A koji uteku od mača, vratiće se iz zemlje Misirske u zemlju Judinu, malo njih, jer sav ostatak Judin, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje nastane, poznaće čija će se riječ navršiti, moja ili njihova.
Jeremija 44,29A ovo da vam je znak, govori Gospod, da ću vas pohoditi na tom mjestu da znate da će se doista ispuniti riječi moje vama na zlo;
Jeremija 44,30Ovako veli Gospod: evo, ja ću dati Faraona Vafrija cara Misirskoga u ruke neprijateljima njegovijem i u ruke onijem koji traže dušu njegovu, kao što sam dao Sedekiju cara Judina u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom, neprijatelju njegovu i koji tražaše dušu njegovu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje