Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jeremija 8. poglavlje

Jeremija 8. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 8,1U ono vrijeme", veli Gospod "izvadit će se iz grobova njihovih kosti kraljeva Judinih, kosti knezova njegovih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti stanovnika jerusalemskih.
Jeremija 8,2Razasut će se pred suncem, mjesecom i cijelom vojskom nebeskom, pred onima, koje su ljubili i štovali, za kojima su trčali, koje su pitali i kojima su se klanjali; neće se skupiti ni pokopati, kao gnoj ležat će na polju.
Jeremija 8,3Tada će svemu ostatku, što preostane od ovoga zla roda, po svim mjestima, kamo ih istjeram, biti smrt draža nego život", veli Gospod nad vojskama.
Jeremija 8,4"Reci im: Ovako veli Gospod: 'Tko padne, ne ustane li opet, i tko izađe s puta, ne vrati li se opet?'
Jeremija 8,5Zašto je taj narod, zašto je Jerusalem otpao za svagda? Zašto se drže čvrsto zablude, neće da se obrate?
Jeremija 8,6Pazim i slušam: što nije pravo, govore; nitko se ne kaje za zloću svoju, da kaže: 'Što sam skrivio?' Svi trče od toga tako brzo kao konj, kad nagne u boj.
Jeremija 8,7I roda u zraku zna svoje vrijeme, golub i lastavica i ždral drže se vremena povratka svojega. A narod moj ne zna pravnoga reda Gospodnjega."
Jeremija 8,8Kako možete reći: "Mudri smo, imamo zakon Gospodnji!" Jest, dobro, ali je to lažju učinila lažljiva pisaljka književnika.
Jeremija 8,9Sramiti se moraju mudraci, smeteni su i pogođeni. Odbacili su riječ Gospodnju. Što im još preostade od mudrosti?
Jeremija 8,10"Zato dajem žene njihove strancima, njive njihove drugim posjednicima, jer od najmanjega do najvećega sve misli na vlastitu korist. Proroci i svećenici, svi varaju.
Jeremija 8,11Lom naroda mojega hoće da liječe govoreći mu olako Mir, mir, a mila nema.
Jeremija 8,12Morali bi se stidjeti, što su činili gad, ali se ne stide, ne znaju se više zarumeniti. Zato će popadati, kad pada sve, i srušiti se, kad ih kaznim", veli Gospod.
Jeremija 8,13"Hoću li kod njih držati berbu", veli Gospod, "nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lišće je uvenulo. Zato ih predajem onima, koji dolaze na njih."
Jeremija 8,14Što sjedimo tiho? Skupite se, poći ćemo u tvrde gradove, i tamo ćemo propasti, jer Gospod, Bog naš, hoće naše uništenje. Otrovnu vodu daje nam da pijemo, jer smo griješili proti Gospodu.
Jeremija 8,15Uzdamo se u mir, ali ne dolazi ništa dobro, u vrijeme spasenja, ali je samo strah!
Jeremija 8,16Od Dana ovamo čuje se samo dahtanje konja njegovih, od vriske pastuha njegovih sva zemlja zadršće. Dolaze i žderu zemlju s bogatstvom njezinim, gradove sa stanovnicima njihovim.
Jeremija 8,17"Jest, otrovne zmije puštam na vas, kod kojih ne pomaže zaklinjanje; one neće vas ujedati", veli Gospod -
Jeremija 8,18"Bez spasenja". Nevolja navaljuje na me, moje srce u meni puno je boli!
Jeremija 8,19Čuj, glasno tuguje kći, narod moj iz daleke zemlje: "Zar Gospod nije više u Sionu, i kralj njegov zar ne boravi više u njemu? Što su me dražili svojim likovima, svojim tuđinskim, ništavim idolima?"
Jeremija 8,20"Prošla je žetva, prošla je jesen, a nama pomoć nije došla."
Jeremija 8,21Tada se je srušila kći, narod moj, srušio sam se ja, žalostan sam, i groza me spopala.
Jeremija 8,22Nema li balzama u Gileadu? Nema li više ondje liječnika: Zašto nema lijeka za kćer, naroda mojega?
Jeremija 8,1 "U ono vrijeme - riječ je Jahvina - povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih.
Jeremija 8,2I razasut će ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji.
Jeremija 8,3Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - riječ je Jahve nad Vojskama.
Jeremija 8,4"Reci im: Ovako govori Jahve: `Padne li tko, neće li opet ustati, zaluta li, neće li se opet vratiti?
Jeremija 8,5Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se drže laži, neće da se obrate.
Jeremija 8,6Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori `Što učinih?` Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne.
Jeremija 8,7Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina.
Jeremija 8,8Kako možete tvrditi: `Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!` Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara!
Jeremija 8,9Mudraci će biti osramoćeni, prestravljeni i uhvaćeni u zamku. Gle, oni prezreše riječ Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi?
Jeremija 8,10Zato ću žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajačima. Jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.
Jeremija 8,11I olako liječe ranu naroda mojega vičući: `Mir! Mir!` Ali mira nema.
Jeremija 8,12Neka se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.
Jeremija 8,13"Htjedoh u berbu k njima - riječ je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; čak je i lišće uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih.
Jeremija 8,14`Zašto još čekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naš, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgriješismo protiv Jahve.
Jeremija 8,15Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al` evo užasa!
Jeremija 8,16Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršće zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.`
Jeremija 8,17I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema čarolija; ujedat će vas - riječ je Jahvina -
Jeremija 8,18lijeka biti neće." Bol me spopada, srce mi iznemoglo.
Jeremija 8,19Evo zapomažu kćeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuđinskim?
Jeremija 8,20Žetva prođe, minu ljeto, a mi nismo spašeni!
Jeremija 8,21Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet.
Jeremija 8,22Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? Ta zašto ne dolazi ozdravljenje kćeri naroda mojega?
Jeremija 8,23O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oči moje u vrutak suza, danju i noću da plačem nad poginulima kćeri svoje, naroda svojega!
Jeremija 8,1U onaj čas proročanstvo GOSPODOVO izići će iz svojih grobova kosturi kraljeva i ministara Judinih, svećenika i *proroka i žitelja Jeruzalema.
Jeremija 8,2Izložit će se suncu, mjesecu i vojsci nebeskoj koje bijahu voljeli, služili, slijedili, pitali za savjet, i pred kojima se bijahu klanjali; ti kosturi neće biti prikupljeni da budu sahranjeni, oni će postati gnojivo na tlu .
Jeremija 8,3Sve ostalo, preživjeli iz te loše rase, pretpostavit će smrt životu, oni koji budu preživjeli u svim tim mjestima kamo ih budem rasuo proročanstvo GOSPODOVO. :
Jeremija 8,4Ti ćeš im reći: Ovako govori GOSPOD: Onaj koji padne, ne diže li se? Onaj koji se okrene, ne vraća li se?
Jeremija 8,5Zašto se dakle ovaj narod, Jeru zalem, okreće produžavajući beskrajno svoje otpadništvo ? Oni se uporno drže svojih obmana, oni se odbijaju vratiti.
Jeremija 8,6Ja sam pažljivo slušao: njihovi su govori nepostojani. Ni jednog jedinog odricanja od svoje zloće govoreći: ” što sam to učinio!“ Svatko se okreće svojoj navici, kao kakav konj raspaljen bojem.
Jeremija 8,7čak i roda u zraku poznaje vrijeme svojih selidbi. Grlica, lastavica i drozd ne propuštaju čas povratka. Ali, moj narod ne vodi računa o redu uspostavljenom od GOSPODA.
Jeremija 8,8Kako vi možete reći: ”Mi smo mudri, jer zakon GOSPODOV nam je na raspolaganju.“ Da, ali on je postao jedan lažni zakon pod dlijetom lažljivcem pisarevim .
Jeremija 8,9Mudraci su smeteni, oni se stropoštavaju, oni su uhvaćeni; oni preziru riječ GOSPODOVU: u čemu se oni mogu nazvati znalcima?
Jeremija 8,10Eh dobro! Ja dajem njihove žene drugima, njihova polja onima koji će ih se domoći. Jer svi, mali i veliki, lakomi su na dobitak; svi, *proroci i svećenici, imaju lažno držanje.
Jeremija 8,11Oni su dobrano brzo zacijelili užas mojem narodu govoreći: ”Sve ide dobro! sve ide dobro!“ A, ništa ne ide dobro.
Jeremija 8,12Oni su smušeni jer su počinili užase, ali oni neće pocrvenjeti; oni nemaju svijesti o svojem beščašću. Eh dobro! oni će se srušiti kao i svi drugi; kad im bude trebalo osvjedočiti se, izgubit će se, reče GOSPOD.
Jeremija 8,13Ja sam odlučio završiti s njima proročanstvo GOSPODOVO, nema grožđa na lozi! Nema : smokve na stablu! Lišće je uvenulo. Ja ih dajem onima koji će ih nadmašiti .
Jeremija 8,14Zašto ostajemo nepokretni? Okupite se! Uđimo u utvrde i ne mičimo se više, jer GOSPOD naš Bog nas sprječava micati se, on nam daje piti zatrovanu vodu. Da, mi smo grješni spram GOSPODA.
Jeremija 8,15Očekivasmo zdravlje, ali ničeg dobrog, času kad bismo ozdravili, ali strah nam nadođe.
Jeremija 8,16Od Dana se čuju frktati njihovi konji; u buci hrzanja njihovih pomamnih pastuha, sva zemlja podrhtava. Oni dolaze prožderati zemlju i njenu popudbinu, grad i njegove žitelje.
Jeremija 8,17Ja puštam na vas guje, zmije nepopustljive krotitelju: one će vas ujedati proročanstvo GOSPODOVO. :
Jeremija 8,18Moja je pečal bez lijeka, svo je moje biće u propadanju.
Jeremija 8,19čuje se dozivanja očajnika iz mog pogana iz jedne daleke zemlje. NA *Sionu nema li GOSPODA? Njegov kralj nije li kod njega? ” Zašto me vrijeđaju svojim idolima, svojim besmislenostima koja dolaze s drugog mjesta?“
Jeremija 8,20žetva je svršena, ljeto je prošlo a, za nas, još uvijek nema spasa!
Jeremija 8,21Zbog užasa mojeg pogana, ja sam slomljen. Ja sam u tmini; ožalošćenje me spopalo!
Jeremija 8,22Nema li balzama u Galaadu, ni ljekara ondje? Zašto se ne vidi pomaljati se oporavak mojeg pogana?
Jeremija 8,23Tko će promijeniti moju : glavu u vodoskok, moje oči u izvor suza za oplakivati dan i noć žrtve mojeg pogana?
Jeremija 8,1U to vrijeme, govori Gospod, izvadiće se iz grobova kosti careva Judinijeh i kosti knezova njegovijeh i kosti svešteničke i kosti proročke, i kosti stanovnika Jerusalimskih;
Jeremija 8,2I razmetnuće se prema suncu i mjesecu i svoj vojsci nebeskoj, koje ljubiše i kojima služiše i za kojima idoše i koje tražiše i kojima se klanjaše; neće se pokupiti ni pogrepsti, nego će biti gnoj po zemlji.
Jeremija 8,3I voljeće smrt nego život sav ostatak što ih ostane od ovoga roda zloga, što ih ostane po svijem mjestima kuda ih razdenem, govori Gospod nad vojskama.
Jeremija 8,4Još im reci: ovako veli Gospod: ko padne, ne ustaje li? ko zađe, ne vraća li se?
Jeremija 8,5Zašto je zašao taj narod Jerusalimski zasvagda? Drže se prijevare, neće da se obrate.
Jeremija 8,6Pazio sam i slušao, ne govore pravo, nema nikoga da se kaje za zlo svoje, da reče: što učinih? Svaki je okrenuo svojim trkom, kao konj kad nagne u boj.
Jeremija 8,7I roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica i ždrao i lasta paze na vrijeme kad dolaze; a narod moj ne zna suda Gospodnjega.
Jeremija 8,8Kako govorite: mudri smo, i zakon je Gospodnji u nas? Doista, gle, laž učini lažljiva pisaljka književnička.
Jeremija 8,9Mudraci se osramotiše, uplašiše se i uhvatiše se; eto, odbaciše riječ Gospodnju, pa kaka im je mudrost?
Jeremija 8,10Zato ću dati žene njihove drugima, njive njihove onima koji će ih naslijediti, jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i proroci i sveštenici, svi su varalice.
Jeremija 8,11Jer liječe rane kćeri naroda mojega ovlaš govoreći: mir, mir; a mira nema.
Jeremija 8,12Eda li se postidješe što činiše gad? Niti se postidješe niti znaju za stid; zato će popadati među onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaće, veli Gospod.
Jeremija 8,13Sasvijem ću ih istrijebiti, govori Gospod, nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lišće je opalo; i što sam im dao uzeće im se.
Jeremija 8,14Što stojimo? skupite se i uđimo u tvrde gradove, i ondje mučimo; jer nas je Gospod Bog naš umučkao napojivši nas žuči, jer zgriješismo Gospodu.
Jeremija 8,15Čekasmo mir, ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah.
Jeremija 8,16Od Dana ču se frkanje konja njegovijeh, od rzanja pastuha njegovijeh sva se zemlja zatrese, dođoše i pojedoše zemlju i sve što bješe u njoj, gradove i koji življahu u njima.
Jeremija 8,17Jer, evo, ja ću pustiti na vas zmije, aspide, od kojih nema bajanja, te će vas ujedati, govori Gospod.
Jeremija 8,18Okrijepio bih se u žalosti, ali je srce u meni iznemoglo.
Jeremija 8,19Eto vike kćeri naroda mojega iz daljne zemlje: zar Gospod nije u Sionu? car njegov zar nije u njemu? Zašto me razgnjeviše svojim likovima rezanijem, tuđim taštinama?
Jeremija 8,20Žetva je prošla, ljeto minulo, a mi se ne izbavismo.
Jeremija 8,21Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena, u žalosti sam, čudo osvoji me.
Jeremija 8,22Nema li balsama u Galadu? nema li ondje ljekara? zašto se dakle ne iscijeli kći naroda mojega?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje