Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jošua 14. poglavlje

Jošua 14. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jošua 14,1Ovo je, što dobiše sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj kao baštinu, što im svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i plemenski poglavari izraelskih plemena
Jošua 14,2Kao baštinu njihovu razdijeliše ždrijebom, kao što je bio Gospod odredio preko Mojsija za devet plemena i polovinu plemena.
Jošua 14,3Dvjema plemenima i polovini plemena bio je naime Mojsije odredio baštinu s onu stranu Jordana, a Levitima nije bio dao baštine među njima.
Jošua 14,4Jer sinova Josipovih bila su dva plemena: Manaseh i Efraim. A Levitima ne dadoše dijela u zemlji, nego samo gradove za prebivanje i pašnjake njihove za stoku njihovu i za blago njihovo.
Jošua 14,5Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, tako učiniše sinovi Izraelovi i razdijeliše zemlju.
Jošua 14,6Tada pristupiše sinovi Judini k Jošui u Gilgali, i Kaleb, sin Jefuneov, Kenizej, reče mu: "Ti znaš, što je odredio Gospod Mojsiju, čovjeku Božjemu, za me i za te u Kadeš-Barneu.
Jošua 14,7Bilo mi je četrdeset godina, kad me posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz Kadeš-Barnea, da uhodim zemlju, i donesoh mu izvještaj, kako sam mislio u svojemu srcu.
Jošua 14,8A moji drugovi, koji su išli s menom, uplašiše srce narodu, ali ja sam posve bio na strani Gospoda, Boga svojega.
Jošua 14,9I zakle se Mojsije onaj dan: "Zemlja, na koju je stupila noga tvoja, ima dopasti tebi i sinovima tvojim kao baština u vječna vremena, jer si posve stupio na stranu Gospoda, Boga mojega.
Jošua 14,10I Gospod me, kako vidiš, po svojemu obećanju sačuva u životu punih četrdeset i pet godina od vremena, kad Gospod reče Mojsiju onu riječ, dok je Izrael išao po pustinji, i sad, eto, imam osamdeset i pet godina.
Jošua 14,11Danas sam još krepak kao onda, kad me je Mojsije poslao. Moja danas snaga još je kao snaga moja onda, kad se je trebalo boriti i dolaziti i odlaziti.
Jošua 14,12Zato daj mi sada tu gorovitu zemlju, za koju je onda govorio Gospod, jer ti si sam onda čuo, da su tamo Anakovci i veliki utvrđeni gradovi. Možda je Gospod s menom, i ja ću ih moći protjerati, kako je to obećao Gospod."
Jošua 14,13Tada ga blagoslovi Jošua, i on dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron kao baštinu.
Jošua 14,14Zato pripada Hebron Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenizeju, kao baština sve do današnjega dana, jer se je naime on svom dušom držao Gospoda, Boga Izraelova.
Jošua 14,15Hebron se je prije zvao grad Kirjat-Arba; jer Arba je bio najveći čovjek među Anakovcima. I zemlja počinu od rata.
Jošua 14,1 Ovo je što su dobili u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - što su im razdijelili u baštinu svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena.
Jošua 14,2Ždrijebom su razdijelili baštinu, kao što je Jahve odredio preko Mojsija, među devet plemena i polovinu desetoga plemena.
Jošua 14,3Mojsije je odredio baštinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baštine među njima.
Jošua 14,4Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manašeovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i pašnjake za njihovu stoku i za blago njihovo.
Jošua 14,5Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su učinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje.
Jošua 14,6Sinovi Judini pristupe k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče mu: "Ti znaš što je Jahve rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, za mene i za tebe u Kadeš Barnei.
Jošua 14,7Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješće kako sam najbolje znao.
Jošua 14,8Braća koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda, ali sam ja vršio volju Jahve, Boga svojega.
Jošua 14,9I onoga se dana zakle Mojsije: `Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast će tebi i sinovima tvojim u vječnu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.`
Jošua 14,10I vidiš, Jahve me sačuvao u životu, kao što je rekao. Već je prošlo četrdeset i pet godina kako je Jahve to obećao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,
Jošua 14,11ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoć, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim.
Jošua 14,12Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obećao onoga dana. Sam si čuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat ću ih, kako je to obećao Jahve.
Jošua 14,13Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu.
Jošua 14,14Hebron je pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do danas, jer je Kaleb vršio volju Jahve, Boga Izraelova.
Jošua 14,15Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaše velik čovjek među Anakovcima. I počinu zemlja od rata.
Jošua 14,1Evo što sinovi Izaraelovi baštiniše u zemlji Kanaanovoj, što im dadoše u baštinu svećenik Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavari obitelji plemena sinova Izraelovih:
Jošua 14,2njihova baština se podijeli ždrijebanjem kao što to GOSPOD bijaše propisao putem posredništva Mojsijevog za devet plemena i jedno polu-pleme.
Jošua 14,3Jer, Mojsije bijaše dao u baštinu dvama plemenima i jednom polu-plemenu, s druge strane Jordana, ali Levitima ne bijaše dao baštine u sred drugih.
Jošua 14,4U stvari sinovi Josipovi činili su dva plemena, Manasej i Efraim, i on ne dade nikakav dio Levitima u zemlji, osim gradova boravišta kao i njihovih komunala za stada njihova i za dobra njihova.
Jošua 14,5Sinovi Izraelovi postupiše kao što to GOSPOD bijaše propisao Mojsiju i oni podijeliše zemlju.
Jošua 14,6Sinovi Jude pronađoše Jošuu u Gilgalu i Kaleb, sin Jefunov, Kenizita, njemu reče: ” Ti znaš dobro što GOSPOD bijaše rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, o meni i o tebi u Kadeš-Barnei.
Jošua 14,7Ja imah 40 godina kad Mojsije, sluga GOSPODOV, me posla iz Kadeš-Barneae za uhoditi zemlju i ja mu načinih izvješće po savjesti svojoj.
Jošua 14,8Moja braća koja se bijahu uspela sa mnom oslabila su smionost naroda, dok ja slijedih bez rezerve GOSPODA, svojeg Boga.
Jošua 14,9Tog dana, Mojsije načini prisegu: Ja prisežem da zemlja koju tvoja noga bude gazila bit će zauvijek baštinom tvojom i onaj sinova tvojih, jer ti se bezrezerve slijedio GOSPODA, Boga mojega.
Jošua 14,10Sada, evo kako me GOSPOD održava u životu prema riječi svojoj, to jet 45 godina od kako GOSPOD je izrekao tu riječ Mojsiju otkako Izrael hodaše pustinjom; i sada evo me danasstarog 85 godina.
Jošua 14,11I danasimam onoliko snage koliko imadoh kad me Mojsije otposla u tu misiju; moja sadašnja snaga vrijedi one koju imadoh tada za bojevati i zadržati svoje mjesto .
Jošua 14,12- Daj mi dakle ovu planinu o kojoj je GOSPOD govorio onog dana, jer ti si znao, onog dana, da se Anakiti tu nalaze i veliki utvrđeni gradovi. Možda GOSPOD bude sa mnom i ja budem uzeo ih u posjed kao što je to GOSPOD rekao.“
Jošua 14,13Jošua blagoslovi Kaleba, sina Jefuneova, i dade mu Hebron za baštinu.
Jošua 14,14To je ono zbog čega Kaleb, sin Jefuneov, Kenezit, je imao Hebron za baštinu sve do dana ovoga jer bez rezerve bijaše slijedio GOSPODA, Boga Izraelovog.
Jošua 14,15Ime Hebron bijaše ranije Kirijat-Arbi : Arba bijaše najveći čovjek među Anakitima, zemlja bi u miru, bez rata.
Isus Navin 14,1A ovo je što dobiše našljedstvo sinovi Izrailjevi u zemlji Hananskoj, što razdijeliše u našljedstvo Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i poglavari porodica otačkih po plemenima sinova Izrailjevih,
Isus Navin 14,2Ždrijebom dijeleći im našljedstvo, kao što zapovijedi Gospod preko Mojsija, među devet plemena i polovinu plemena.
Isus Navin 14,3Jer Mojsije dade našljedstvo dvjema plemenima i polovini plemena s ovu stranu Jordana, a Levitima ne dade našljedstva među njima.
Isus Navin 14,4Jer sinova Josifovijeh bjehu dva plemena: Manasijino i Jefremovo, i Levitima ne dadoše dijela u zemlji, osim gradova u kojima će živjeti i podgrađa njihovijeh za stoku njihovu i za blago njihovo.
Isus Navin 14,5Kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi i podijeliše zemlju.
Isus Navin 14,6A sinovi Judini dođoše k Isusu u Galgalu, i reče mu Halev sin Jefonijin Kenezej: ti znaš šta je kazao Gospod Mojsiju sluzi Božijemu za me i za te u Kadis-Varniji.
Isus Navin 14,7Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije sluga Gospodnji iz Kadis-Varnije da uhodim zemlju, i javih mu stvar, kako mi je bilo u srcu.
Isus Navin 14,8A braća moja što idoše sa mnom uplašiše srce narodu; ali se ja jednako držah Gospoda Boga svojega.
Isus Navin 14,9I zakle se Mojsije onaj dan govoreći: zaista zemlja po kojoj si hodio nogama svojima, dopašće tebi u našljedstvo i sinovima tvojim do vijeka; jer si se sasvijem držao Gospoda Boga mojega.
Isus Navin 14,10A sada, eto, sačuva me Gospod u životu, kao što je rekao; ima već četrdeset i pet godina kako to reče Gospod Mojsiju, kad Izrailj iđaše po pustinji; i sad, eto, ima mi danas osamdeset i pet godina.
Isus Navin 14,11I danas sam jošte krjepak, kao što sam bio kad me je Mojsije slao; krjepost mi je i sad onaka kaka je bila onda za boj i da odlazim i dolazim.
Isus Navin 14,12Zato daj mi sada ovu goru, za koju je govorio Gospod u onaj dan; jer si čuo u onaj dan da su ondje Enakimi i gradovi veliki i tvrdi; da ako bude Gospod sa mnom, te ih istjeram, kao što je Gospod kazao.
Isus Navin 14,13I Isus ga blagoslovi, i dade Hevron Halevu sinu Jefonijinu u našljedstvo.
Isus Navin 14,14Zato pripade Hevron Halevu sinu Jefonijinu Kenezeju u našljedstvo do današnjega dana, jer se jednako držao Gospoda Boga Izrailjeva.
Isus Navin 14,15A ime Hevronu bijaše pređe Kirijat-Arva, a Arva bijaše velik čovjek među Enakimima. I zemlja počinu od rata.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje