Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Job 2. poglavlje

Job 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 2,1A dogodi se jednoga dana, da dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospoda. I Sotona se pojavi među njima i stupi pred Gospoda.
Job 2,2I Gospod upita Sotonu: "Odakle dolaziš?" Sotona odgovori Gospodu: "Prohodio sam zemljom i putovao po njoj."
Job 2,3Tada reče Gospod Sotoni: "Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla. I premda si me nagovorio, da mu naškodim ni za što, još je uvijek utvrđen u svojoj pobožnosti."
Job 2,4Sotona odgovori Gospodu: "Kožu za kožu: sve što ima čovjek, daje za život svoj.
Job 2,5Ali pruži samo jednom ruku svoju i dotakni se kostiju njegovih i mesa njegova, pa neće li otvoreno ustati proti tebi!"
Job 2,6Tada reče Gospod Sotoni: "Dobro, neka ti je on u vlasti! Samo mu moraš sačuvati život!"
Job 2,7I Sotona ostavi Gospoda i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena.
Job 2,8A on uze crijep, da se struže njime; pritom je sjedio na smetlištu.
Job 2,9Tada ga prekori žena njegova. "Držiš li se još uvijek tvrdo pobožnosti svoje? Odreci se Boga, pa umri!"
Job 2,10A on joj odgovori: "Kao luđakinja brbljaš Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo!" Kraj svega toga ne sagriješi Job usnama svojim.
Job 2,11Kada tri prijatelja Jobova čuše za svu nesreću, što se bila svalila na njega, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše, da mu iskažu svoju sućut i da ga potješe
Job 2,12A kad izdaleka podigoše oči svoje i ne prepoznaše ga, počeše plakati glasno, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga gore.
Job 2,13I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi; jer vidješe, da je njegova bol vrlo velika.
Job 2,1 Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan.
Job 2,2Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on.
Job 2,3Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim.
Job 2,4A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život.
Job 2,5Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!
Job 2,6"Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!
Job 2,7I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena.
Job 2,8Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo.
Job 2,9Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!
Job 2,10Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.
Job 2,11U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.
Job 2,12A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.
Job 2,13Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol.
Job 2,1 dođe dan kad se sinovi Božji nađoše na prijemu Gospodovom. Protivnik dođe također među njima na prijem GOSPODOV.
Job 2,2GOSPOD reče Protivniku: ` Otkud dolaziš ti?` ` Bijah pregledati zemlju, odgovori on, i sređivati ondje stvari.`
Job 2,3A GOSPOD ga upita: ` Jesi li zamijetio mog slugu Joba? Nema njemu ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji Boga i čuva se zla. On ustrajava u svom poštenju i uzalud je to što si me ti pobudio da ga uništim.`
Job 2,4Ali Protivnik uzvrati GOSPODU : `Koža za kožu! Sve što jedan čovjek posjeduje; on to daje za svoj život.
Job 2,5Ali, ispruži svoju ruku i dirni njegove kosti i meso njegovo. Ja se kladim da će te u lice prokleti! `
Job 2,6Tad GOSPOD reče Protivniku: ` Nek bude! On je u vlasti tvojoj; poštuj samo samo život njegov. `
Job 2,7I Protivnik napuštajući nazočnost GOSPODOVU, udari Joba, od tabana pa do vrha glave, jednom zloćudnom *leprom .
Job 2,8Tad Job uze klipu za češati se i smjesti se na pepelište .
Job 2,9Njegova mu žena reče: ` Hoćeš li ti ustrajati u svom poštenju? Prokuni Boga, i umri!`
Job 2,10On njoj reče: `Ti govoriš kao jedna luda. Mi prihvaćamo sreću kao jedan dar od Boga. A, nesreća, zašto nju također ne bismo prihvatili? ` U svemu tome, Job ne zgriješi nikako usnama svojim.
Job 2,11Tri Jobova prijatelja doznaše za svu nesreću koja ga bijaše zadesila i dođoše svaki iz svog zavičaja. Elifaz iz Temana,Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama . Oni se dogovoriše otići sažaliti se nad njim i utješiti ga.
Job 2,12Podigavši pogled oni ga izdaleko spaziše. Tad oni zajaukaše snažnim kricima. Svaki rastrga svoj ogrtač i bacaše oni u zrak prašinu koja ponovo padaše na njihove glave.
Job 2,13Oni ostadoše sjedjeti na zemlji s njim tijekom sedam dana i sedam noći. Ni jedan od njih ne reče ni riječi, jer bijahu vidjeli koliko bijaše velika njegova bol.
Jov 2,1Opet jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a dođe i Sotona među njih da stane pred Gospodom.
Jov 2,2I Gospod reče Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reče: prohodih zemlju i obilazih.
Jov 2,3I reče Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio, te ga upropastih ni za što.
Jov 2,4A Sotona odgovori Gospodu i reče: koža za kožu, i sve što čovjek ima daće za dušu svoju.
Jov 2,5Nego pruži ruku svoju i dotakni se kostiju njegovijeh i mesa njegova, psovaće te u oči.
Jov 2,6A Gospod reče Sotoni: evo ti ga u ruke; ali mu dušu čuvaj.
Jov 2,7I Sotona otide od Gospoda, i udari Jova zlijem prištem od pete do tjemena,
Jov 2,8Te on uze crijep pa se strugaše, i sjeđaše u pepelu.
Jov 2,9I reče mu žena: hoćeš li se još držati dobrote svoje? Blagoslovi Boga, pa umri.
Jov 2,10A on joj reče: govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar nećemo primati? Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim.
Jov 2,11A tri prijatelja Jovova čuše za sve zlo koje ga zadesi, i dođoše svaki iz svojega mjesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin, dogovoriše se da dođu da ga požale i potješe.
Jov 2,12I podigavši oči svoje izdaleka ne poznaše ga; tada podigoše glas svoj i stadoše plakati i razdriješe svaki svoj plašt i posuše se prahom po glavi bacajući ga u nebo.
Jov 2,13I sjeđahu kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, i ni jedan mu ne progovori riječi, jer viđahu da je bol vrlo velik.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje