Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Job 32. poglavlje

Job 32. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 32,1Ona tri čovjeka prestaše odgovarati Jobu, jer je on sada bio pravedan u očima njihovim.
Job 32,2A li se tada raspali gnjev Elihua, sina Barakelov od Buza iz roda Ramova. Raspali se gnjev njegov na Joba, jer se je naprema Bogu držao pravednim.
Job 32,3I na tri prijatelja njegova raspali se gnjev njegov, jer ne nađoše više odgovora, a Joba su ipak okrivljavali.
Job 32,4Elihu je bio čekao sa svojim govorom Jobu, jer su oni po godinama bili stariji od njega.
Job 32,5A kad vidje Elihu, da ona tri čovjeka ne znadoše više ništa da odgovore, tada ga spopade gnjev.
Job 32,6I Elihu, sin Barakelov, iz Buza, progovori: Doduše ja sam još mlad godinama, a vi ste vremešni; zato sam bio bojažljiv i klonio sam se da vam pokažem svoje znanje.
Job 32,7Mislio sam: neka govori starost! Mnoge godine neka objave svoju mudrost!
Job 32,8Ali Samo duh, koji je u čovjeku, samo dah Svemoćnoga, urazumljuje ga.
Job 32,9Vremešni nijesu uvijek mudri, ne znaju, što je pravo, jedino starci!
Job 32,10Zato velim: poslušajte me i ja hoću da pokažem svoje znanje.
Job 32,11Eto, čekao sam da se vi izgovorite, slušao sam mudrost vašu, dok ste nalazili prave riječi.
Job 32,12Slijedio sam vas pažljivo; ali eto, nitko ne uvjeri Joba, ni jedan od vas ne opovrgnu riječ njegovu!
Job 32,13Ne govorite: naiđosmo na mudrost u njega! Samo Bog, a ne čovjek, može ga srušiti!
Job 32,14Proti meni nije upravio riječi; ja ga ne bih dočekao vašim govorima.
Job 32,15Oni su pobijeđeni; ne mogu više ništa da navedu; nestalo im je riječi.
Job 32,16Hoću li još čekati, kad eto više ne govore, kad stoje i ništa više ne odvraćaju?!
Job 32,17Pa ću sad i ja odvratiti za se; i ja ću pokazati znanje svoje!
Job 32,18Jer sam pun misli; u nutrašnjosti mojoj goni me duh.
Job 32,19Eto, nutrašnjost je moja kao mlado vino, što se drži zatvoreno; kao mijeh novi hoće da se raspukne!
Job 32,20Tako moram govoriti, da mi odlane; moram otvoriti usne svoje, da odgovorim.
Job 32,21Ni za koga se ne zauzimam; ne govorim, da se ikome dopadnem.
Job 32,22Jer ne umijem laskati. Inače bi me brzo smakao moj Stvoritelj.
Job 32,1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.
Job 32,2Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;
Job 32,3a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.
Job 32,4Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.
Job 32,5Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.
Job 32,6I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
Job 32,7Mišljah u sebi: `Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.`
Job 32,8Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
Job 32,9Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.
Job 32,10Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.
Job 32,11S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.
Job 32,12Na vama moja sva bijaše pažnja, al` ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
Job 32,13Nemojte reći: `Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.`
Job 32,14Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.
Job 32,15Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.
Job 32,16Čekao sam! Al`, gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!
Job 32,17Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.
Job 32,18Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
Job 32,19Gle, nutrina mi je k`o mošt zatvoren, k`o nova će se raspući mješina.
Job 32,20Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit` vama.
Job 32,21Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.
Job 32,22Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
Job 32,1Tada ta trojica ljudi prestadoše odgovarati Jobu, jer se on ocijenjivaše pravednima.
Job 32,2Ali Elihu se razgnjevi. On bijaše sin Barakeela Buzita, iz obitelji Ramove. On se razgnjevi protiv Joba, jer ovaj je sebe smatrao pravednijim od Boga.
Job 32,3On se također razgnjevi protiv trojice svojih prijatelja pošto ovi ne bijahu našli odgovora i bijahu time priznali Boga krivcem .
Job 32,4A, Elihu se bijaše suzdržavao govoriti Jobu, jer ostala trojica bijahu starija od njega.
Job 32,5Ali, kad Elihu vidje da ta trojica ljudi ne imaše više odgovora u ustima, on se razgnjevi.
Job 32,6Tad Elihu, sin Barakeela Buzita, uze riječ i reče: Mlad sam, ja, a vi, dva starca. Tako bojah se i strahovah izložiti vam svoje znanje.
Job 32,7Ja sebi govorih: ` Dob će govoriti, broj godina poučit će mudrost. `
Job 32,8Ali, u stvari, u čovjeku, to je dah, nadahnuće Moćnoga, koji čini pamentnim.
Job 32,9Biti jednim *starješinom ne čini mudrim, i starci ne razlikuju pravo.
Job 32,10To je ono zašto ja kažem: ` Slušaj me i ja ću ti izložiti svoje znanje, ja također.`
Job 32,11Gledajte, ja računah na vaše besjede ja napeh uši k vašim razmišljanjima, vašoj kritici njegovih besjeda.
Job 32,12Ja sam vas pažljivo slijedio, ali ni jedan od vas nije odgovorio Jobu, ni jedan od vas nije odbacio njegovih
Job 32,13I ne kažite: ` Mi smo našli mudrost: Bog sam može likovati nad sobom, ne i jedan čovjek.`
Job 32,14To nisam ja kojem je on uputio svoje besjede, i to nije s vašim izjavama da ću ja njemu odgovoriti.
Job 32,15Evo ih zabranjenih, oni ne odgovaraju više, oni imaju riječ presječenu.
Job 32,16Mogao bih dobrano pričekati, oni ne bi progovorili, jer oni su prestali uzvraćati.
Job 32,17Ovaj utok, to sam ja koji će ga dati, sa svoje strane, ja ću izložiti svoje znanje, ja također.
Job 32,18Jer, ja sam pun riječi i dah me mog trbuha požuruje.
Job 32,19U mom trbuhu, to je kao jedno vino koje ne nalazi izlaza. Kao nove mješine koje hoće prsnuti!
Job 32,20Da ja dakle govorim za disati sa zadovoljstvom. Ja ću otvoriti usne i odgovoriti.
Job 32,21Ja sebi zabranjujem davati bilo kome prednost i ulizivati se ma tko to bio.
Job 32,22Uostalom, ja ne snam ulagivati se, inače onaj koji me načinio bio bi me brzo uništio.
Jov 32,1Tada prestaše ona tri čovjeka odgovarati Jovu, jer se činjaše da je pravedan.
Jov 32,2A Elijuj si Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam građaše pravedniji od Boga;
Jov 32,3I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne nađoše odgovora i opet osuđivahu Jova.
Jov 32,4Jer Elijuj čekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
Jov 32,5Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri čovjeka, raspali se gnjev njegov.
Jov 32,6I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reče: ja sam najmlađi, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
Jov 32,7Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
Jov 32,8Ali je duh u ljudima, i duh Svemogućega urazumljuje ih.
Jov 32,9Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
Jov 32,10Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
Jov 32,11Eto, čekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviđaste besjedu.
Jov 32,12Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove riječi.
Jov 32,13Može biti da ćete reći: nađosmo mudrost, Bog će ga oboriti, ne čovjek.
Jov 32,14Nije na me upravio besjede, ni ja mu neću odgovarati vašim riječima.
Jov 32,15Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je riječi.
Jov 32,16Čekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
Jov 32,17Odgovoriću i ja za se, kazaću i ja kako mislim.
Jov 32,18Jer sam pun riječi, tijesno je duhu u meni.
Jov 32,19Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
Jov 32,20Govoriću da odahnem, otvoriću usne svoje, i odgovoriću.
Jov 32,21Neću gledati ko je ko, i čovjeku ću govoriti bez laskanja.
Jov 32,22Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo Tvorac moj.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje