Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Job 7. poglavlje

Job 7. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 7,1Nije li u mučnoj raboti čovjek na zemlji? Nije li život njegov sudbina nadničara?
Job 7,2Jednak robu, što uzdiše za sjenom; jednak najamniku, što još čeka na plaću?
Job 7,3Tako mi postadoše baštinom mjeseci puni jada; moj dio bile su noći nevolje.
Job 7,4Kad legnem na počinak, mislim: kad ću ustati? Kad će proći noć? I tako se prevrćem bez pokoja, dok osvane jutro.
Job 7,5Tijelo je moje obučeno u trulež, koža je moja slična zemljanoj kori; još malo, i raščinit će se.
Job 7,6Dani moji proletješe brže od čunka, prođoše bez nadanja.
Job 7,7Spomeni se, da je moj život samo dah, da se oko moje neće više obradovati dobru!
Job 7,8Tko me sada još gleda, neće me doskora više vidjeti; tvoj pogled kada me potraži, mene više neće biti.
Job 7,9Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako tko siđe u grob, neće više nikada doći natrag.
Job 7,10Nikada se više neće vratiti kući svojoj, i njegov ga stan nikada opet neće vidjeti.
Job 7,11Zato ja neću braniti ustima svojim, govorit ću u tuži duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
Job 7,12Jesam li ja more ili neman morska, te me nagoniš da budem budan?
Job 7,13Kada pomislim: utješit će me postelja moja, počivalište moje pomoći će mi da snosim nevolju svoju,
Job 7,14Tada me pohodiš strašnim sanjanjem i prepadaš me utvarama,
Job 7,15Da bih prije odabrao udavljen biti, i smrt bih volio vidjeti nego te kosti svoje.
Job 7,16Dojadilo mi je; neću vječno živjeti; prođi me se; jer su dani moji samo dah.
Job 7,17Što je čovjek, da ga tako cijeniš i da na njega upravljaš oko svoje?
Job 7,18Da ga pohađaš svako jutro i kušaš ga svaki čas?
Job 7,19Kad ćeš se već odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvačku svoju?
Job 7,20Pa i kad bih sagriješio, što bih stim nanio tebi, čuvaru ljudskih srdaca? Zašto me mećeš sebi za biljegu.? Zašto da ti ja služim kao nišan?
Job 7,21Zar mi ne možeš oprostiti prijestup moj i otpustiti krivnju zlodjela mojih? Jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, neće me više biti Govor Bildadov: Job se mora obratiti i onda će mu biti dobro.
Job 7,1 Nije l` vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l` dane poput najamnika?
Job 7,2Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
Job 7,3mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
Job 7,4Liježuć` mislim svagda: `Kada ću ustati?` A dižuć se: `Kada večer dočekati!` I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
Job 7,5Put moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
Job 7,6Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
Job 7,7Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet` sreće!
Job 7,8Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
Job 7,9Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi.
Job 7,10Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
Job 7,11Ustima ja svojim stoga branit` neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
Job 7,12Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
Job 7,13Kažem li: `Na logu ću se smirit`, ležaj će mi olakšati muke`,
Job 7,14snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
Job 7,15Kamo sreće da mi se zadavit`! Smrt mi je od patnja mojih draža.
Job 7,16Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
Job 7,17Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
Job 7,18i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
Job 7,19Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat`?
Job 7,20Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k`o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
Job 7,21Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al` me biti neće.
Job 7,1Nije li ovo vrijeme jedne tlake i kao dani sezonca koji provodi dane svoje?
Job 7,2Kao što jedan rob uzdiše u sjeni, i kao što jedan sezonac očekuje svoju isplatu,
Job 7,3tako su mjeseci ništavila na mom dijelu i dodijeljene su mi noći satiruće:
Job 7,4Jedva legao ja sam sebi kažem: `Kad ću se dignuti?` Večer ne svršava, i ja se opijam ludilom sve do zore.
Job 7,5Moje se tijelo ogrnulo crvima i korom zemljanom, moja koža se raspucava i gnoji.
Job 7,6Moji su dani projurili, brže no lađa, oni su prekinuti, na kraju konca .
Job 7,7Podsjeti se da moj život nije no jedan dah, i da moje oko neće više vidjeti sreće.
Job 7,8Neće me više uočavati, oko koje me gledaše. Tvoje oči bit će na meni, a ja ću prestati biti.
Job 7,9Jedan oblak se rasipa i odlazi: evo ga kako silazi pod zemlju da se više ne uspne!
Job 7,10On se neće više vratiti u svoju kuću, njegovo ga ognjište neće više prepoznati.
Job 7,11Dakle, ja neću više zauzdavati usta svojih; daha zadihanog, ja ću govoriti;
Job 7,12Jesam li ja Ocean ili Čudovište morsko da postavljas ? jednu stražu protiv mene?
Job 7,13Kad ja kažem: ` Moj krevet će me olakšati, moj će ležaj stišati moju žalbu, `
Job 7,14tada, ti me mučiš snovima, i prikazama ti me zastrašuješ.
Job 7,15Vješanje me zavodi. Smrt radije no moj kostur!
Job 7,16Ja se sprdam! ja neću uvijek živjeti. Pusti me, jer moji dani se
Job 7,17Što je jedan smrtnik da se od njega pravi jedan tako velik slučaj, za uprti u njega toliku pažnju
Job 7,18do točke da ga se provjerava svako jutro, da ga se ispituje svaki čaš
Job 7,19Kad ćeš me prestati vrebati? Hoćeš li pustiti da gutam svoju
Job 7,20Jesam li ja zgriješio? Što to tebi uhodo čovjekova? Zašto si me uzeo za cilj? U čemu sam te zadužio ?
Job 7,21Ne možeš li podnijeti moju pobunu, pustiti proći moj grijeh? Jer, evo me već ležećeg u prašini. Ti ćeš me tražiti pipkajući: ja ću već prestati biti.
Jov 7,1Nije li čovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadničarski?
Jov 7,2Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadničar čeka da svrši,
Jov 7,3Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noći mučne određene mi.
Jov 7,4Kad legnem, govorim: kad ću ustati? i kad će proći noć? i sitim se prevrćući se do svanuća.
Jov 7,5Tijelo je moje obučeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i raščinja se.
Jov 7,6Dani moji brži biše od čunka, i prođoše bez nadanja.
Jov 7,7Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neće više vidjeti dobra,
Jov 7,8Niti će me vidjeti oko koje me je viđalo; i tvoje oči kad pogledaju na me, mene neće biti.
Jov 7,9Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siđe u grob, neće izaći,
Jov 7,10Neće se više vratiti kući svojoj, niti će ga više poznati mjesto njegovo.
Jov 7,11Zato ja neću braniti ustima svojim, govoriću u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
Jov 7,12Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene?
Jov 7,13Kad rečem: potješiće me odar moj, postelja će mi moja oblakšati tužnjavu,
Jov 7,14Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama,
Jov 7,15Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
Jov 7,16Dodijalo mi je; neću dovijeka živjeti; prođi me se; jer su dani moji taština.
Jov 7,17Šta je čovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj?
Jov 7,18Da ga pohodiš svako jutro, i svaki čas kušaš ga?
Jov 7,19Kad ćeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju?
Jov 7,20Zgriješio sam; šta ću ti činiti, o čuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu?
Jov 7,21Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, mene neće biti.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje