Tražilica


Luka 7. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Luka 7,1Pošto je bio svršio sve govore svoje pred narodom, pođe u Kafarnaum.
Luka 7,2Ondje je u jednog satnika ležao na umoru sluga, koji mu je bio vrlo drag.
Luka 7,3Kad je čuo za Isusa, dade ga po starješinama židovskim zamoliti, da bi došao i ozdravio slugu njegova.
Luka 7,4Ovi dođoše k Isusu i zamoliše ga usrdno: "On zaslužuje, da mu to učiniš;
Luka 7,5Jer ljubi narod naš i sagradio nam je sinagogu."
Luka 7,6Isus pođe s njima. Kad više nije bio daleko od kuće, poruči mu satnik po prijateljima: "Gospodine, ne trudi se; jer nijesam dostojan, da uđeš pod krov moj.
Luka 7,7Zato i nijesam držao sebe dostojnim, da dođem k tebi. Reci samo riječ, i ozdravit će sluga moj.
Luka 7,8I ja, ako sam i podložnik, reknem jednomu od vojnika, što su poda mnom: 'Idi!' i ide; k jednomu drugom: 'Dođi'! i dođe; i slugi svojemu. 'Učini to!' i učini."
Luka 7,9Kad je to čuo Isus, začudi mu se. Okrenu se i reče narodu, koji ga je pratio: "Kažem vam, tako velike vjere ne nađoh u Izraelu!"
Luka 7,10Kad se poslani vratiše kući, nađoše zdrava slugu, koji je bio bolestan.
Luka 7,11Potom otide u grad po imenu Nain. S njim su išli učenici njegovi i mnogobrojan narod.
Luka 7,12Kad se približi k vratima gradskim, iznosili su mrtvaca, jedinca sina majke njegove, koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada išlo za njim.
Luka 7,13Kad je vidje Gospodin, sažali mu se za njom, i reče joj: "Ne plači!"
Luka 7,14Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoše. I on reče: "Mladiću, velim ti, ustani!"
Luka 7,15Tada se uspravi mrtvac i počne govoriti. I dade ga majki njegovoj.
Luka 7,16Strah obuze sve. Slavili Boga i govorili: "Velik prorok ustade među nama. Bog pohodi narod svoj."
Luka 7,17Glas o tom raširi se po svoj Judeji i po svoj okolini.
Luka 7,18Za sve ovo javiše Ivanu učenici njegovi.
Luka 7,19Tada dozva Ivan k sebi dvojicu učenika svojih, posla ih Gospodinu i dade ga upitati: "Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo?"
Luka 7,20Ljudi dođoše k njemu i rekoše: "Ivan Krstitelj šalje nas k tebi, da te upitamo: "Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo?"
Luka 7,21U onaj upravo čas iscijeli mnoge od bolesti, od muke i od zlih duhova i mnogima slijepima darova vid očni.
Luka 7,22I odgovori im: "Idite i javite Ivanu, što ste vidjeli i čuli: Slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda radosna vijest.
Luka 7,23Blagoslovljen je onaj, komu ja nisam povod spoticanja!"
Luka 7,24Kad su bili otišli poslanici Ivanovi, počne mnoštvu naroda govoriti za Ivana: "Što ste izašli u pustinju? Da vidite trsku, koju ljulja vjetar?
Luka 7,25Ili što ste izašli? Da vidite čovjeka u mekanim haljinama? Ne, ljudi koji nose fine haljine i žive raskošno, na dvorima su kraljeva.
Luka 7,26Što ste izašli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, još više nego proroka.
Luka 7,27On je onaj, o kojem stoji pisano: Eto, šaljem glasnika svojega pred tobom, da pripravi put pred tobom.
Luka 7,28Kažem vam: Između rođenih od žene nema većega od Ivana. Ipak najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega."
Luka 7,29Sav narod, koji ga je slušao, i carinici upoznaše pravednost Božju i primiše krštenje Ivanovo.
Luka 7,30A farizeji i književnici prezreše odluku Božju i ne dadoše se krstiti od njega.
Luka 7,31"S kim da prispodobim ljude ovoga roda? Na koga su nalik?
Luka 7,32Oni su kao djeca, što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima: Mi smo vam zasvirali, i vi nijeste igrali; mi smo tužaljke zapjevali, i vi nijeste plakali.
Luka 7,33Ivan Krstitelj došao je; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od đavla je opsjednut.
Luka 7,34Sin čovječji došao je; on jede i pije. A vi kažete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinicima i grješnicima!
Luka 7,35Ali mudrost spoznadoše kao pravednu sva djeca njezina."
Luka 7,36Jedan farizej zamoli ga, da bi objedovao kod njega. Pođe u kuću farizejevu i sjede za stol.
Luka 7,37U gradu je živjela žena kao grješnica. Kad doznade, da je on za stolom u kući farizejevoj, donese posudicu od alabastera s pomasti.
Luka 7,38Ona se plačući postavi odostraga nogu njegovih i uze noge njegove kvasiti suzama svojim i otirati kosom glave svoje. Tada je cjelivala noge njegove i mazala ih pomašću.
Luka 7,39Kad to vidje farizej, koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: "Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena, koja ga se dotiče - jedna grješnica."
Luka 7,40Isus mu reče: "Simone, imam ti nešto reći." On reče: "Kaži, učitelju!"
Luka 7,41Reče: "Jedan vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset.
Luka 7,42Jer nijesu mogli platiti svojega duga, otpusti ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?"
Luka 7,43Simon odgovori: "Mislim onaj, kojemu je više poklonio." Isus mu reče: "Pravo si sudio."
Luka 7,44Tada okrenuvši se k ženi reče Simonu: "Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za noge moje; a ona suzama svojim okvasi noge moje i kosom svojom otre.
Luka 7,45Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati nogu mojih.
Luka 7,46Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona pomašću pomaza noge moje.
Luka 7,47Zato kažem ti: Njoj su oprošteni mnogi grijehi njezini, jer je pokazala mnogu ljubav. A kojemu se oprašta manje, taj ima također samo malo ljubavi."
Luka 7,48Tada reče njoj: "Tvoji su ti grijehi oprošteni."
Luka 7,49Onda oni, koji su bili za stolom, pomisliše u sebi: "Tko je ovaj, da i grijehe oprašta?"
Luka 7,50A on reče ženi: "Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!"
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje