Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Matej 22. poglavlje

Matej 22. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Matej 22,1Isus uze opet da im govori u prispodobama On reče:
Matej 22,2"Kraljevstvo je nebesko kao kralj, koji načini svadbu sinu svojemu.
Matej 22,3On posla sluge svoje, da zovnu uzvanike na svadbu. Ali oni ne htjedoše doći.
Matej 22,4Opet posla druge sluge s nalogom: "Kažite uzvanicima: "Ugotovio sam gozbu svoju, junci moji i uhranjenici moji poklani su, i sve je gotovo. Dođite na svadbu!
Matej 22,5Ali oni nijesu marili za to, i odoše, jedan na imanje svoje, drugi k trgovini svojoj.
Matej 22,6A ostali napadoše na sluge njegove, zlostaviše ih i pobiše ih
Matej 22,7Tada se razgnjevi kralj. Posla čete svoje, dade pogubiti ubojice i grad njihov zapaliti.
Matej 22,8Tada reče slugama svojim: "Svadba je doduše ugotovljena, ali uzvanici nijesu bili nje dostojni.
Matej 22,9Idite dakle na raskršća i pozovite na svadbu, koga samo nađete!
Matej 22,10Sluge izađoše na putove i dovedoše sve, koje nađoše; dobre i zle. Tako se napuni svadbena dvorana gostiju.
Matej 22,11Tada uđe kralj, da pogleda goste, Pogled njegov pade na jednoga, koji nije bio obučen u svadbeno ruho.
Matej 22,12Reče mu: "Prijatelju, kako si ušao vamo bez svadbenoga ruha? On je šutio.
Matej 22,13Tada zapovjedi kralj slugama: "Svežite mu ruke i noge i bacite ga u tamu! Ondje će biti jauk i škrgut zuba
Matej 22,14Jer su mnogi zvani ali je malo izabranih."
Matej 22,15Tada odoše farizeji i posvjetovaše se među sobom, kako bi ga mogli uhvatiti u riječi.
Matej 22,16Poslaše dakle k njemu učenike svoje zajedno s Herodovcima i rekoše: "Učitelju, znamo, ti si istinit, ti učiš put Božji po istini i ne mariš ni za koga; jer ne gledaš tko je tko.
Matej 22,17Kaži nam dakle, što misliš ti: "Je li dopušteno plaćati caru porez ili nije?"
Matej 22,18Isus prozre lukavstvo njihovo i odgovori: "Licemjeri, što me kušate?
Matej 22,19Pokažite mi novac porezni!" Oni mu pružiše denar.
Matej 22,20Isus ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"
Matej 22,21Odgovoriše mu: "Carev." Tada im reče: "Dajte dakle caru carevo i Bogu Božje!
Matej 22,22Kad su to čuli, zadiviše se; oni ga ostaviše i odoše.
Matej 22,23Isti dan dođoše k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnuća. Oni ga zapitaše:
Matej 22,24"Učitelju, Mojsije je zapovjedio: "Ako tko umre bez djece, neka uzme brat njegov ženu njegovu i neka podigne potomstvo bratu svojemu!
Matej 22,25A u nas je bilo sedam braće. Prvi se oženi i umrije bez djece, i tako ostavi ženu svoju bratu svojemu.
Matej 22,26Tako je bilo s drugim i trećim do sedmoga.
Matej 22,27A poslije sviju umrije i žena.
Matej 22,28O uskrsnuću dakle čija će od sedmorice biti žena? Jer je za svima bila."
Matej 22,29Isus im odgovori: "Varate se, ne znate ni Pisma ni moći Božje.
Matej 22,30Jer o uskrsnuću niti će se ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu.
Matej 22,31A za uskrsnuće mrtvih nijeste li čitali, što vam je rekao Bog: "
Matej 22,32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih, nego živih."
Matej 22,33Kad je mnoštvo naroda to čulo, divilo se je nauci njegovoj.
Matej 22,34Kad doznaše farizeji, da je saduceje prinudio da ušute, skupiše se zajedno.
Matej 22,35I jedan od njih, učitelj zakona, stavi ga na kušnju i upita: "
Matej 22,36"Učitelju, koja je zapovijed najveća u zakonu!"
Matej 22,37On mu odgovori: "Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom!
Matej 22,38To je najveća i prva zapovijed.
Matej 22,39Druga je ovoj jednaka: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!
Matej 22,40O ovim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci."
Matej 22,41Kad su se bili skupili farizeji, upita ih Isus:
Matej 22,42"Što držite o Kristu? Čiji je sin?" Odgovoriše mu: "Sin Davidov,"
Matej 22,43Tada im reče: "Kako ga tada naziva David u duhu, Gospodinom, kad veli:
Matej 22,44Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi s moju desnu, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?
Matej 22,45Kad ga eto David naziva Gospodinom, kako onda može biti sin njegov?"
Matej 22,46Na to mu nije mogao nitko odgovoriti. I od toga dana nije se više nitko usudio da ga što zapita.
Matej 22,1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
Matej 22,2"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
Matej 22,3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
Matej 22,4Opet posla druge sluge govoreći: `Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!`
Matej 22,5"Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
Matej 22,6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
Matej 22,7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.
Matej 22,8"Tada kaže slugama: `Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
Matej 22,9Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!`
Matej 22,10"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
Matej 22,11Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.
Matej 22,12Kaže mu: `Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?` A on zanijemi.
Matej 22,13Tada kralj reče poslužiteljima: `Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.`
Matej 22,14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.
Matej 22,15Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
Matej 22,16Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.
Matej 22,17Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?
Matej 22,18Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri?
Matej 22,19Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.
Matej 22,20On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?
Matej 22,21Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.
Matej 22,22Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.
Matej 22,23Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
Matej 22,24"Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.
Matej 22,25Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.
Matej 22,26Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
Matej 22,27A nakon svih umrije i žena.
Matej 22,28Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.
Matej 22,29Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.
Matej 22,30Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
Matej 22,31A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
Matej 22,32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!
Matej 22,33Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
Matej 22,34A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,
Matej 22,35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
Matej 22,36"Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?
Matej 22,37A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
Matej 22,38To je najveća i prva zapovijed.
Matej 22,39Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
Matej 22,40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.
Matej 22,41Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:
Matej 22,42"Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov.
Matej 22,43A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
Matej 22,44Reče Gospod Gospodinu mojemu: `Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?`
Matej 22,45Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?
Matej 22,46I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
Matej 22,1A Isus im poče govoriti u *prispodobama:
Matej 22,2` *Kraljevstvo je nebesko kao jedan kralj koji spremi svadbenu gozbu za svog sina.
Matej 22,3On pošalje svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu. Ali, ne htjedoše doći.
Matej 22,4On pošalje opet druge sluge zadužene reći uzvanicima: Evo ja sam spremio gozbu, moji bikovi i moji tovljenici su zaklani, sve je spremno, dođite na svadbu.
Matej 22,5Ali oni, ne vodeći računa, odoše, jedan u svoje polje, drugi za svojim poslom;
Matej 22,6drugi, uhvatiše njegove sluge, istukoše ih i pobiše.
Matej 22,7Kralj se razljuti; on posla svoje postrojbe, pogubi one ubojice i zapali njihov grad.
Matej 22,8Tad on reče svojim slugama: Svadba je spremna, ali je uzvanici ne bijahu dostojni.
Matej 22,9Idite dakle na trgove s kojih polaze putovi i pozovite na svadbu sve one koje ondje nađete.
Matej 22,10Te sluge odoše putovima i skupiše sve one koje ondje nađoše, dobre i loše. I svadbena dvorana bi puna uzvanika.
Matej 22,11Ušavši vidjeti uzvanike, kralj primijeti ondje jednog čovjeka koji nije nosio svadbeno odijelo.
Matej 22,12Prijatelju moj, reče mu on, kako si ti ušao ovamo, a da nisi odjenuo svadbenu odjeću? Ovaj ostade zanijemio.
Matej 22,13Tad kralj reče slugama: Bacite ga, ruku i nogu svezanih, napolje u tminu: ondje bit će plačevi i škrgutanje zubima.
Matej 22,14Sigurno, mnošto je pozvano, ali malo je izabranika. ` (Mk 12.13-17; Lk 20.20-26)
Matej 22,15Tada *farizeji odoše održati vijećanje da bi ga ulovili u zamku navevši ga da govori.
Matej 22,16Oni mu poslaše svoje *učenike s Herodijancima, da mu kažu: ` Učitelju, mi znamo da si ti iskren i da poučavaš putove Božje u punoj istinitosti, ne popustivši ničijem utjecaju tko god to bio, jer ti ne vodiš računa o steležu ljudi.
Matej 22,17` Reci nam dakle svoje mišljenje: Da li je dopušteno, da ili ne, plaćati porez Cezaru? `
Matej 22,18Ali Isus, opazivši njihovu podmuklost, reče: ` Licemjeri! Zašto mi postavljate zamku?
Matej 22,19Pokažite mi novac koji služi za platiti danak. ` Oni mu pokazaše jedan srebrenjak.
Matej 22,20On im reče: ` Ovaj lik i ovaj natpis, čiji su? `
Matej 22,21Oni odgovoriše: ` Cezarovi. ` Tad im on reče: ` Predajte dakle Cezaru što je Cezarovo, a Bogu što je Božje. `
Matej 22,22Na te riječi, oni biše potpuno zbunjeni, napustivši ga, oni odoše. ( Mk 12.18-27; Lk 20.27-28)
Matej 22,23Onog dana, *saduceji mu pristupiše reći da nema uskrsnuća. Oni njemu postaviše ovo pitanje:
Matej 22,24Učitelju, Mojsije je rekao: Ako netko umre, a da nije imao djece, njegov će brat oženiti udovicu, za dati potomstvo bratu svom.
Matej 22,25A bijaše kod nas sedmero braće. Prvi, koji bijaše oženjen, umre; i kako ne imade potomstva, on ostavi svoju ženu bratu svom;
Matej 22,26isto tako i drugi, treći, i tako sve do sedmog.
Matej 22,27Konačno, nakon svih, umre i žena.
Matej 22,28Eh dobro! Po uskrsn ući, kojem od te sedmorice bit će ona ženom? `
Matej 22,29Isus im odgovori: ` Vi griješite, jer vi ne poznajete ni Pismo ni moć Božju.
Matej 22,30Po uskrsnuću, naime, nit se bude žena ni muž; već se bude kao *anđeli u nebu.
Matej 22,31A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li vi čitali riječ koju vam je Bog rekao:
Matej 22,32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? On nije Bog mrtvih, već živućih. `
Matej 22,33Slušajući to, mnoštvo ostade zapanjeno njegovim naučavanjem. ( Mk 12.28-34; provj. Lk 10.25-28)
Matej 22,34Saznavši da on bijaše zatvorio usta *saducejima, farizeji se sastadoše na vijećanje.
Matej 22,35I jedan od njih, jedan *zakonoznanac, upita ga da bi ga ulovio u zamku:
Matej 22,36` Učitelju, koja je najveća zapovijed u *Zakonu? `
Matej 22,37Isus mu reče: ` Voli Gospodina svog Boga svim svojim srcem, svom dušom svojom i svakom svojom misli.
Matej 22,38To je najveća, prva zapovijed.
Matej 22,39Jedna druga također je važna: Voli bližnjega svoga kao samog sebe.
Matej 22,40Od te dvije zapovijedi ovise sav Zakon i Proroci . ` ( Mk 12.35-37; Lk 20.41-44)
Matej 22,41Kad se *farizeji sastadoše, Isus im postavi ovo pitanje:
Matej 22,42Što je vaše mišljenje glede Spasitelja? Čiji je on sin? ` Oni mu odgovoriše: ` Davidov . `
Matej 22,43Isus im reče: Kako dakle David, nadahnut Duhom, njega zove Gospodine, govoreći:
Matej 22,44Gospodin rekao je mom Gospodinu: Sjedi mi s desna sve dok ja ne budem stavio tvoje neprijatelje pod tvoje noge?
Matej 22,45Ako ga dakle David zove Gospodine, kako je on njegov sin? `
Matej 22,46Nitko ne bi sposoban odgovoriti niti jedne riječi. I, od tog dana, nitko ga se ne usudi ispitivati. ( Mk 12.38-40; Lk 20.45-47; 11.39-52)
Matej 22,1I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći:
Matej 22,2Carstvo je nebesko kao čovjek car koji načini svadbu sinu svojemu.
Matej 22,3I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doći.
Matej 22,4Opet posla druge sluge govoreći: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, i junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu.
Matej 22,5A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
Matej 22,6A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.
Matej 22,7A kad to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
Matej 22,8Tada reče slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne.
Matej 22,9Idite dakle na raskršća i koga god nađete, dozovite na svadbu.
Matej 22,10I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
Matej 22,11Izašavši pak car da vidi goste ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho.
Matej 22,12I reče mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? A on oćutje.
Matej 22,13Tada reče car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
Matej 22,14Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.
Matej 22,15Tada otidoše fariseji i načiniše vijeću kako bi ga uhvatili u riječi.
Matej 22,16I poslaše k njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: učitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.
Matej 22,17Kaži nam dakle šta misliš ti? Treba li dati harač ćesaru ili ne?
Matej 22,18Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reče: što me kušate, licemjeri?
Matej 22,19Pokažite mi novac harački. A oni donesoše mu novac.
Matej 22,20I reče im: čiji je obraz ovaj i natpis?
Matej 22,21I rekoše Mu: ćesarev. Tada reče im: podajte dakle ćesarovo ćesaru, i Božije Bogu.
Matej 22,22I čuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.
Matej 22,23Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga
Matej 22,24Govoreći: Učitelju! Mojsije reče: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
Matej 22,25U nas bješe sedam braće; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu.
Matej 22,26A tako i drugi, i treći, tja do sedmoga.
Matej 22,27A poslije sviju umrije i žena.
Matej 22,28O vaskrseniju dakle koga će od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.
Matej 22,29A Isus odgovarajući reče im: varate se, ne znajući pisma ni sile Božije.
Matej 22,30Jer o vaskrseniju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božiji na nebu.
Matej 22,31A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li čitali što vam je rekao Bog govoreći:
Matej 22,32Ja sam Bog Avramov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev! Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.
Matej 22,33I čuvši narod divljaše se nauci njegovoj.
Matej 22,34A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.
Matej 22,35I upita jedan od njih zakonik kušajući ga i govoreći:
Matej 22,36Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu?
Matej 22,37A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.
Matej 22,38Ovo je prva i najveća zapovijest.
Matej 22,39A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.
Matej 22,40O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
Matej 22,41A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus
Matej 22,42Govoreći: šta mislite za Hrista, čiji je sin? Rekoše mu: Davidov.
Matej 22,43Reče im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreći:
Matej 22,44Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
Matej 22,45Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
Matej 22,46I niko mu ne mogaše odgovoriti riječi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje