Tražilica


Postanak 33. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 33,1Kad Jakov podiže oči i vidje Ezava gdje dolazi s četiri stotine ljudi. Onda on razdijeli djecu na Leau i Rahelu i obje sluškinje.
Postanak 33,2Sprijeda postavi sluškinje i njihovu djecu, za njima Leau i njezinu djecu, a najposlije Rahelu s Josipom.
Postanak 33,3A sam pođe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne približi bratu svojemu.
Postanak 33,4Ezav mu pohitje u susret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaše obojica.
Postanak 33,5Kad onda podiže oči svoje i ugleda žene i djecu, upita: "Tko su ovi s tobom?" Jakov odgovori: "To su djeca, što ih Bog darova slugi tvojemu."
Postanak 33,6Pristupiše sluškinje s djecom svojom i nakloniše se.
Postanak 33,7Tada pristupi i Lea s djecom svojom i nakloniše se. Najposlije pristupiše Josip i Rahela i nakloniše se.
Postanak 33,8On upita: "Što si htio s tom čitavom četom, koju susretoh?" On odgovori: "Htio sam time naći milost u očima gospodara svojega."
Postanak 33,9Ezav reče: "Imam dosta, dragi brate! Zadrži, što je tvoje!"
Postanak 33,10Ali Jakov reče: "Ne, ako sam našao milost u očima tvojim, onda primi dar moj od mene, jer gledam u lice tvoje, kao što se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo dočeka.
Postanak 33,11Primi dakle pozdravni dar moj, što ti je doveden, jer Bog me obilato blagoslovi, i imam svega dosta." I primora ga, te on primi.
Postanak 33,12Potom reče on: "Hajde dignimo se i pođimo dalje; ići ću i ja s tobom."
Postanak 33,13Ali mu ovaj reče: "Vidi sam gospodar moj, da su djeca još nejaka. A imam na brizi svojoj i ovce dojilice i goveda; i ako ih samo jedan dan preveć gonim, izginut će mi sve stado.
Postanak 33,14Pa neka ide gospodar moj pred slugom svojim, a ja ću tada polako ići, koliko može stado, što ga gonim, i koliko mogu nejaka djeca, dok dođem k svojemu gospodaru u Seir."
Postanak 33,15Ezav reče: "Pa da ti barem ostavim nekoliko od ljudi, što me prate." Ali on reče: "Čemu to? Neka samo nađem milost u očima gospodara svojega!"
Postanak 33,16Tako se Ezav vrati isti dan svojim putem u Seir.
Postanak 33,17A Jakov otide dalje u Sukot i načini sebi kuću, a za stoku svoju načini staje. Zato se nazva ono mjesto Sukot.
Postanak 33,18Na povratku svojem iz Mezopotamije dođe Jakov zdravo i u grad Šekem, koji je u zemlji kanaanskoj, i ušatori se istočno od grada.
Postanak 33,19A komad zemlje, na kojem razape šator svoj, kupi od sinova Hamora, gospodara u Šekemu, za sto kesita.
Postanak 33,20Tamo načini žrtvenik i nazva ga, El-El'ohe-Israel, (što znači, Svemoćni Bog Izraelov).
Postanak 33,1 Jakov podiže oči i opazi gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu među Leu, Rahelu i dvije sluškinje;
Postanak 33,2postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga.
Postanak 33,3Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu.
Postanak 33,4Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka.
Postanak 33,5Onda podiže oči i vidje žene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu.
Postanak 33,6Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone.
Postanak 33,7Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.
Postanak 33,8Ezav upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?" Odgovori: "Naći naklonost svoga gospodara.
Postanak 33,9Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje.
Postanak 33,10A Jakov reče: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje.
Postanak 33,11Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.
Postanak 33,12"Pođimo na put", reče Ezav, "i ja ću s tobom putovati.
Postanak 33,13Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.
Postanak 33,14Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.
Postanak 33,15Onda reče Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!
Postanak 33,16Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,
Postanak 33,17dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.
Postanak 33,18Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom.
Postanak 33,19A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita.
Postanak 33,20Tu podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".
Stvaranje 33,1Jakov diže pogled i ugleda Ezava koji je dolazio, imajući uza se svojih 400 ljudi. On podijeli djecu između Leae, Rahel i dviju sluškinja.
Stvaranje 33,2 Na čelo stavi dvije sluškinje i njihovu djecu, potom Leu i njenu djecu, potom Rahel i Josipa.
Stvaranje 33,3On sam pođe ispred njih i pokloni se sedam puta do zemlje sve dok se nije primaknuo bratu svojem.
Stvaranje 33,4Ezav mu potrča u susret i stegnu ga, baci se o njegov vrat i poljubi ga, oni zaplakaše.
Stvaranje 33,5Potom Ezav podiže pogled i vidje žene i djecu. On reče: ` Što to imaš tamo? ` ` Djecu koju je Bog podijelio sluzi tvojem `, odgovori Jakov.
Stvaranje 33,6Sluškinje se primaknuše, one i njihova djeca, potom se pokloniše.
Stvaranje 33,7Lea se primaknu također sa svojom djecom, oni se pokloniše. Potom Josip se primaknu s Rahelom i oni se pokloniše također.
Stvaranje 33,8Ezav reče: ` Što ti to činiš sa svim tim taborom koji sam ja susreo? ` ` Htio sam naći milosti u očima gospodara svoga, odgovori Jakov.
Stvaranje 33,9Ezav preuze: `Ja obilujem u svemu, brate moj; ono što je tvoje, tvojim ostaje! `
Stvaranje 33,10Jakov uskliknu: ` Ne, molim te! Ako mogu naći milosti u tvojim očima, ti ćeš prihvatiti moj poklon. U stvari, budući da sam ja vidio tvoje lice kao da sam vidio lice Božje, a da si me ti tako prihvatio,
Stvaranje 33,11prihvati dakle od mene ovaj milodar, jer je on od Boga poklonjen; ja imam dosta za sebe. ` On navaljivaše na njega i onaj drugi prihvati.
Stvaranje 33,12Ezav reče: ` Dignimo tabor i pođimo. Ja ću ići pokraj tebe. ` Jakov mu odgovori: `
Stvaranje 33,13Moj gospodar zna da su djeca osjetljiva i da ja imam na brizi ovce i krave koje sisaju; ako ih ispreturam, makar i za samo jedan dan, sva sitna stoka će pogibati.
Stvaranje 33,14Nek moj gospodar pođe ispred svojeg sluge. A ja, ja ću putovati polako hodom konvoja koji mi prethodi i hodom djece sve dok ne stignem pred svog gospodara u Seir .`
Stvaranje 33,15Ezav reče: `Želim ostaviti nekoliko ovih koji me prate.` `Čemu? Odgovori on. Dostaje mi pronaći milosti u očima mojeg gospodara! `
Stvaranje 33,16Tog istog dana, Ezav se vrati prema Seiru
Stvaranje 33,17dok Jakov dosegnu Sukot gdje sebi sagradi kuću i načini staje od granja za svoje stado; zato se to mjesto zove Sukot to jest Kolibe.
Stvaranje 33,18Jakov, vraćajući se iz ravnice Aram, stiže živ i zdrav u grad Sišem koji je u zemlji Kanaanaca i utabori se pred gradom.
Stvaranje 33,19Za sto srebrenjaka, on steče iz ruku sinova Hamorovih, oca Sišemova, jednu poljsku dionicu gdje postavi svoj šator.
Stvaranje 33,20On ondje poodiže jedan *žrtvenik koji nazva ` El, Bog Izraelov. `
1. Mojsijeva 33,1A Jakov podigav oči svoje pogleda, a to Isav ide, i četiri stotine ljudi s njim. I razdijeli djecu uz Liju i uz Rahilju i uz dvije robinje.
1. Mojsijeva 33,2I namjesti naprijed robinje i njihovu djecu, pa Liju i njezinu djecu za njima, a najposlije Rahilju i Josifa.
1. Mojsijeva 33,3A sam prođe naprijed, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svojega.
1. Mojsijeva 33,4A Isav pritrča preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i cjeliva ga, i obojica se zaplakaše,
1. Mojsijeva 33,5I Isav podigav oči ugleda žene i djecu, pa reče: ko su ti ono? A Jakov reče: djeca, koju Bog milostivo darova sluzi tvojemu.
1. Mojsijeva 33,6I pristupiše robinje s djecom svojom, i pokloniše se.
1. Mojsijeva 33,7Potom pristupi i Lija i djeca njezina, i pokloniše se; a najposlije pristupi Josif i Rahilja, i pokloniše se.
1. Mojsijeva 33,8A Isav reče: šta će ti čitava vojska ona koju sretoh? A on reče: da nađem milost pred gospodarom svojim.
1. Mojsijeva 33,9A Isav reče: ima, brate, u mene dosta; neka tebi što je tvoje.
1. Mojsijeva 33,10A Jakov reče: ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer vidjeh lice tvoje kao da vidjeh lice Božje, tako si me lijepo dočekao.
1. Mojsijeva 33,11Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me je obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na nj, te primi.
1. Mojsijeva 33,12Poslije reče Isav: hajde da idemo, ići ću i ja s tobom.
1. Mojsijeva 33,13A Jakov mu reče: zna gospodar moj da su ova djeca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih ustjeram jedan dan, poginući mi sve stado.
1. Mojsijeva 33,14Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići koliko mogu djeca i stoka, dokle dođem ka gospodaru svojemu u Sir.
1. Mojsijeva 33,15A Isav reče: a ono da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reče: našto? daj da nađem milost pred gospodarom svojim.
1. Mojsijeva 33,16I tako Isav vrati se isti dan svojim putem u Sir.
1. Mojsijeva 33,17A Jakov otide u Sokot, i ondje načini sebi kuću a stoci svojoj načini staje; zato nazva ono mjesto Sokot.
1. Mojsijeva 33,18Poslije dođe Jakov zdravo u grad Sihem u zemlji Hananskoj, vrativ se iz Padan-Arama, i namjesti se prema gradu.
1. Mojsijeva 33,19I kupi komad zemlje, gdje razape šator svoj, od sinova Emora oca Sihemova za sto novaca.
1. Mojsijeva 33,20I načini ondje žrtvenik, i nazva ga: Silni Bog Izrailjev.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje