Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Postanak 37. poglavlje

Postanak 37. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 37,1Jakov se nastani u zemlji, u kojoj su boravili oci njegovi kao došljaci, u zemlji kanaanskoj.
Postanak 37,2Ovo je povijest potomstva porodice Jakovljeve. Josip, mladić od sedamnaest godina, čuvao je ovce s braćom svojom, i pomogao je sinovima Bilhe i Zilpe žena oca svojega. I Josip bi javljao ocu svojemu, što bi se o njima zlo govorilo.
Postanak 37,3A Izrael je volio Josipa više, nego sve sinove svoje, jer mu se je bio rodio u starosti njegovoj; i tako mu skroji dugačku haljinu s rukavima.
Postanak 37,4I kad su braća njegova vidjela, da ga otac njihov više voli, nego svu braću njegovu, zamrziše na njega, te nijesu mogli s njim prijaznu riječ da progovore.
Postanak 37,5Jedanput usni Josip san i pripovjedi ga braći svojoj, a oni još većma zamrziše na njega.
Postanak 37,6On im je pripovijedao: "Čujte, kakav sam imao san!
Postanak 37,7Gle, vezali smo snoplje u polju, i moj se snop ispravi i ostade stojeći, a gle, vaši se snopovi postavili unaokolo i poklanjali se snopu mojemu."
Postanak 37,8Tada mu braća njegova rekoše: "Ti još hoćeš kralj biti nad nama i vladati nama?" Onda još većma zamrziše na njega zbog sanova njegovih i riječi njegovih.
Postanak 37,9Drugi put usni opet san i pripovjedi ga braći svojoj. Reče: "Gle, usnio sam opet san: Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklanjali se meni."
Postanak 37,10Kad je to pripovjedio ocu svojemu i braći svojoj, ukori ga otac njegov i reče mu: "Kakav je to san, što si ga imao? Zar da ja, mati tvoja i braća tvoja dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?"
Postanak 37,11I otad su mu bila braća njegova zavidna, ali otac je to pamtio.
Postanak 37,12I kad jedanput braća njegova otidoše da pasu ovce oca svojega kod Šekema,
Postanak 37,13Reče Izrael Josipu: "Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te k njima!" On mu odgovori: "Evo me!"
Postanak 37,14Tada mu reče: "Hajde i vidi, kako je braći tvojoj i kako je stadu, i javi mi!" Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem.
Postanak 37,15I čovjek jedan nađe ga, gdje luta po polju, i zapita ga: "što tražiš?"
Postanak 37,16On odgovori: "Tražim braću svoju; pa reci mi, gdje sad čuvaju stado!"
Postanak 37,17Čovjek odgovori: "Otišli su dalje odavde; čuo sam gdje rekoše: "Poći ćemo u Dotan." I otide Josip za braćom svojom i nađe ih u Dotanu.
Postanak 37,18Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu proti njemu, da ga ubiju.
Postanak 37,19Rekoše jedan drugome: "Eno dolazi sanjar!
Postanak 37,20Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo u jednu jamu, pa ćemo tada reći, da ga je prožderala divlja zvijer. Vidjet ćemo, što će biti od sanova njegovih."
Postanak 37,21Kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz ruku njihovih i reče: "Nećemo ga ubijati!"
Postanak 37,22I Ruben ih nagovarao: "Ne prolijevajte krvi; bacite ga tamo u jamu u pustinji, ali ne mećite ruke na njega!" Tako ga htjede izbaviti iz ruke njihove i povratiti ga opet ocu njegovu.
Postanak 37,23I čim Josip dođe k braći svojoj, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu s rukavima, što ju imao na sebi.
Postanak 37,24Zgrabiše ga i baciše ga u jamu. A jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj.
Postanak 37,25Tada sjedoše da ručaju; pa podigoše oči svoje i pogledaše, a to je dolazila gomila Išmaelaca tamo od Gileada. Deve njihove bile su natovarene mirodijama, balsamom i smirnom; putovali su, da to donesu u Egipat.
Postanak 37,26Juda reče braći svojoj: "Kakva nam korist, ako ubijemo brata svojega i skrijemo umorstvo njegovo?
Postanak 37,27Hajde da ga prodamo Išmaelcima i da ne mećemo ruke na njega, jer brat je naš, naše meso vlastito." Pristadoše na to braća njegova.
Postanak 37,28I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz jame i prodadoše Josipa za dvadeset srebrnjaka Išmaelcima, a oni odvedoše Josipa u Egipat.
Postanak 37,29Kad je Ruben opet došao k jami, i vidje da nema više Josipa u jami, on razdera haljine svoje,
Postanak 37,30Vrati se k braći svojoj i reče: "Dječaka nema više tu! Kamo ću ja sada?"
Postanak 37,31A oni uzeše haljinu Josipovu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv.
Postanak 37,32Tada poslaše dugačku haljinu ocu svojemu i poručiše mu: "Što nađosmo; vidi, je li to haljina sina tvojega ili nije!"
Postanak 37,33Kad ju on izbliza pogledao, povika: "Haljina je to sina mojega! Divlja ga zvijer prožderala! Rastrgan, rastrgan je Josip!"
Postanak 37,34I Jakov rastrga haljine svoje i zaogrnu leđa svoja kostrijetom i tugovao je za sinom svojim dugo vremena.
Postanak 37,35Gledali su doduše svi sinovi njegovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: "Ne, s tugom ću sići k sinu svojemu u carstvo mrtvih." Tako ga je oplakivao otac njegov.
Postanak 37,36A Midjanci prodadoše ga u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže.
Postanak 37,1 A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj.
Postanak 37,2Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.
Postanak 37,3Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu.
Postanak 37,4Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.
Postanak 37,5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze.
Postanak 37,6"Poslušajte", reče im, "san što sam ga usnio!
Postanak 37,7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu.
Postanak 37,8Njegova ga braća upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima.
Postanak 37,9Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!
Postanak 37,10Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: "Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?
Postanak 37,11I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.
Postanak 37,12Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema.
Postanak 37,13Izrael reče Josipu: "Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem.
Postanak 37,14Potom će mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem.
Postanak 37,15Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?
Postanak 37,16"Tražim braću", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada?
Postanak 37,17A čovjek reče: "Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: `Hajdemo u Dotan.`" Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
Postanak 37,18Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju.
Postanak 37,19I jedan drugom reče: "Eno stiže onaj sanjar!
Postanak 37,20Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!
Postanak 37,21Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: "Nemojmo oduzimati njegova života!
Postanak 37,22Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.
Postanak 37,23Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu;
Postanak 37,24pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.
Postanak 37,25Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.
Postanak 37,26Tada reče Juda svojoj braći: "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?
Postanak 37,27Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso." Braća ga poslušaju.
Postanak 37,28Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
Postanak 37,29Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću.
Postanak 37,30A kad se vratio svojoj braći, povika: "Dječaka nema! Kamo ću ja sad?
Postanak 37,31A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv.
Postanak 37,32Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije.
Postanak 37,33Prepozna je on pa reče: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!
Postanak 37,34I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.
Postanak 37,35Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!" Tako ga je oplakivao njegov otac.
Postanak 37,36A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.
Stvaranje 37,1Jakov obitavaše u zemlji gdje njegov otac bijaše izbjeglicom.
Stvaranje 37,2Evo obitelji Jakovljeve . Josip, star sedamnaest godina, napasaše ovce sa svojom braćom. Josip je bio dijete koje je pratilo sinove Bilhaine i sinove Zilpine, žena svojeg oca. On izvješćivaše svog oca o njihovim ogovaranjima .
Stvaranje 37,3Izrael je pretpostavljao Josipa svoj njegovoj braći jer ga je stekao u starosti svojoj. On mu dade načiniti jednu prinčevsku tuniku
Stvaranje 37,4a njegova braća uvidješe da ga on pretpostavlja njima svima; oni ga zamrzješe i ne mogoše s njim više razgovarati prijateljski.
Stvaranje 37,5Josip usni san koji ispriča svojoj braći a oni ga još više zamrzješe.
Stvaranje 37,6` Poslušajte dakle, reče im on, san koji sam usnio.
Stvaranje 37,7Upravo smo povezivali snoplje usred polja kad se moj snop uzdiže i osta uspravan. Vaše snoplje ga okruži i pokloni se pred njim. `
Stvaranje 37,8Njegova braća mu odgovoriše: ` Želiš li ti vladati nad nama kao kralj ili nam gazdovati kao gospodar ? ` Oni ga zamrzješe još više zbog njegovih snova i njegovih riječi.
Stvaranje 37,9Josip imade još jedan drugi san koji ispriča svojoj braći: ` Evo, reče on, ja sam usnio još jedan san: sunce, mjesec i jedanaest zvijezda se pokloniše preda mnom. `
Stvaranje 37,10On ga ispriča svojem ocu kao i svojoj braći; njegov otac ga izgrdi i reče mu: ` Koji si to san imao! Hoćemo li, ja, tvoja majka i tvoja braća, doći pokloniti se pred tobom do zemlje? `
Stvaranje 37,11Njegova ga braća omrznuše ljubomorno, no njegov otac sustegnu stvar.
Stvaranje 37,12Njegova braća odoše u Sišem napasati stado svojeg oca.
Stvaranje 37,13Ovaj tada reče Josipu: ` Nisu li tvoja braća na ispaši u Sišemu? Idi, ja te šaljem s njima. ` ` Evo me `, odgovori on
Stvaranje 37,14` idi vidjeti, reče mu on, kako se ponašaju tvoja braća, kako je stado, i izvijesti me o novostima. ` Bila je to dolina Hebrona kamo ga on otposla, a Josip ode u Sišem.
Stvaranje 37,15Jedan ga čovjek nađe kako luta poljem i taj ga čovjek upita:`Što tražiš ti? `
Stvaranje 37,16` Tražim svoju braću, odgovori on. Pokaži mi dakle gdje oni napasaju. `
Stvaranje 37,17Čovjek mu odgovori: ` Oni su otišli odavde jer ja sam ih čuo reći: ` Hajdemo u Dotan .` Josip slijediše svoju braću koju nađe u Dotanu.
Stvaranje 37,18Oni ga ugledaše iz daljine. Prije no što je bio blizu njih oni mu snovaše smrt.
Stvaranje 37,19Rekoše jedni drugima: ` Evo dolazi čovjek koji sanja.
Stvaranje 37,20Sad je čas! Hajde! Ubijmo ga i bacimo u jame. Reći ćemo da ga je jedna od divljih zvijeri požderala pa ćemo vidjeti što je bilo od njegovih snova! `
Stvaranje 37,21Ruben to ču i htjede ga izbaviti iz njihovih šaka: `Ne dirajmo njegov život `, reče on.`
Stvaranje 37,22Za izbaviti ga iz njihovih ruku i vratiti ga njegovom ocu, Ruben im reče: ` Ne prolijevajte krvi, bacite ga u tu jamu u pustinji, i ne nanosite ruku na njega. `
Stvaranje 37,23Dakle, u času kad Josip stiže k svojoj braći, ona mu strgoše tuniku, prinčevsku tuniku koju je imao na sebi.
Stvaranje 37,24Dočepaše ga se i baciše u jamu; ta jama bijaše prazna, ne bijaše u njoj vode.
Stvaranje 37,25Potom sjedoše jesti. Digavši oči, oni vidješe jednu karavanu Ismaelita koji su dolazili iz Galada i čije deve su prenosile tragantovu, terpentinsku i ladanumovu smolu za prodaju u Egiptu .
Stvaranje 37,26Juda reče svojoj braći: `Koje koristi ako bi ubili svojeg brata i skrili njegovu krv ?
Stvaranje 37,27Hajdemo ga prodati Ismaelitima i ne nosimo ruke na njega, jer naš je brat, to jest naše meso. ` Braća ga njegova poslušaše.
Stvaranje 37,28Madijanitski trgovci koji prolažaše izvukoše Josipa iz ruke i prodadoše ga za dvadeset srebrenih sikala Ismaelitima, koji ga odvedoše u Egipat.
Stvaranje 37,29Kad se Ruben vrati k Jami, Josip više nije bio u njoj. On *rastrga svoju odjeću,
Stvaranje 37,30i okrenu se k svojoj braći govoreći: ` Dijete nije više ondje! A ja, kamo ću ja ići? `
Stvaranje 37,31Oni uzeše Josipovu tuniku i, zaklavši jednog jarca, natopiše ju njegovom krvlju.
Stvaranje 37,32Oni poslaše odnijeti prinčevsku tuniku svojem ocu i reći mu: ` Ovo smo našli. Prepoznaješ li ti tuniku svojeg sina ili ne. `
Stvaranje 37,33On ju prepozna i povika: `Tunika mojeg sina! Jedna ga je divlja zvijer požderala, Josip je raskomadan! `
Stvaranje 37,34Jakov rastrga svoju odjeću, opasa *kostrijet i uze žaliti svojeg sina za dugo vrijeme.
Stvaranje 37,35Kad svi njegovi sinovi i njegove kćeri dođoše ga tješiti, on se odbi tješiti jer, govoraše on ` u žalosti ja ću sići k svojem sinu u *boravište mrtvih `. Njegov ga otac oplaka,
Stvaranje 37,36a Madianiti ga prodadoše u Egiptu Potifaru, *eunuhu *Faraonovom, velikom ključaru .
1. Mojsijeva 37,1A Jakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Hananskoj.
1. Mojsijeva 37,2Ovo su događaji Jakovljevi. Josif kad bješe momak od sedamnaest godina, pasijaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegova; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svojemu.
1. Mojsijeva 37,3A Izrailj ljubljaše Josifa najvećma izmeću svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu.
1. Mojsijeva 37,4A braća videći gdje ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lijepe riječi progovoriti.
1. Mojsijeva 37,5Uz to usni Josif san i pripovjedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj.
1. Mojsijeva 37,6Jer im reče: da čujete san što sam snio:
1. Mojsijeva 37,7Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu.
1. Mojsijeva 37,8Tada mu braća rekoše: da nećeš još biti car nad nama i zapovjedati nam? Stoga još većma stadoše mrziti na nj radi sanova njegovijeh i radi riječi njegovijeh.
1. Mojsijeva 37,9Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni.
1. Mojsijeva 37,10A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: kakav je to san što si snio? eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje?
1. Mojsijeva 37,11I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi.
1. Mojsijeva 37,12A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svojega kod Sihema,
1. Mojsijeva 37,13Reče Izrailj Josifu: ne pasu li braća tvoja stoku kod Sihema? hajde da te pošaljem k njima. A on reče: evo me.
1. Mojsijeva 37,14A on mu reče: idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline Hevronske, i on otide put Sihema.
1. Mojsijeva 37,15I čovjek jedan nađe ga a on luta po polju, te ga zapita govoreći: šta tražiš?
1. Mojsijeva 37,16A on reče: tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom?
1. Mojsijeva 37,17A čovjek reče: otišli su odavde, jer čuh gdje rekoše: hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braćom svojom, i nađe ih u Dotaimu.
1. Mojsijeva 37,18A oni ga ugledaše izdaleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju,
1. Mojsijeva 37,19I rekoše među sobom: gle, evo onoga što sne sanja.
1. Mojsijeva 37,20Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa ćemo kazati: ljuta ga je zvjerka izjela. Onda ćemo vidjeti šta će biti od njegovijeh sanova.
1. Mojsijeva 37,21Ali Ruvim kad ču to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: nemojte da ga ubijemo.
1. Mojsijeva 37,22I još im reče Ruvim: nemojte krvi proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga šćaše izbaviti iz ruku njihovijeh i odvesti k ocu.
1. Mojsijeva 37,23I kad Josif dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi.
1. Mojsijeva 37,24I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj.
1. Mojsijeva 37,25Poslije sjedoše da jedu. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavoga korijenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir.
1. Mojsijeva 37,26I reče Juda braći svojoj: kaka će biti korist što ćemo ubiti brata svojega i zatajiti krv njegovu?
1. Mojsijeva 37,27Hajde da ga prodamo ovijem Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braća njegova.
1. Mojsijeva 37,28Pa kad trgovci Madijamski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.
1. Mojsijeva 37,29A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje,
1. Mojsijeva 37,30Pa se vrati k braći svojoj, i reče: nema djeteta; a ja kuda ću?
1. Mojsijeva 37,31Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv,
1. Mojsijeva 37,32Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovu poručivši: nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvojega ili nije.
1. Mojsijeva 37,33A on je pozna i reče: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut.
1. Mojsijeva 37,34I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe; i tužaše za sinom svojim dugo vremena.
1. Mojsijeva 37,35I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: s tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.
1. Mojsijeva 37,36A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje