Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Postanak 8. poglavlje

Postanak 8. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 8,1Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u kovčegu, pa pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala.
Postanak 8,2Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dad s neba prestade.
Postanak 8,3Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda.
Postanak 8,4Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca ustavi se kovčeg na gori araratskoj.
Postanak 8,5Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi.
Postanak 8,6Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor kovčega, što ga je bio načinio,
Postanak 8,7I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo i ovamo, dok ne presahnu voda na zemlji.
Postanak 8,8Tada ispusti golubicu, da vidi, je li voda otekla sa zemlje.
Postanak 8,9Ali golubica ne nađe mjesta, gdje bi stala noga njezina, pa se vrati k njemu u kovčeg; jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. On pruži ruku svoju, uhvati je i uze k sebi u kovčeg.
Postanak 8,10Onda počeka još sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.
Postanak 8,11Golubica se vrati k njemu istom pred večer; i gle, ona je imala u kljunu zelen list maslinov; tada spozna Noa, da su vode otekle sa zemlje.
Postanak 8,12Ipak počeka još sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu; ali se ona više ne vrati k njemu.
Postanak 8,13Šest stotina prve godine, prvi dan prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji; tada Noa otkri krov na kovčegu i pogleda, i vidje da se je površina zemlje počela sušiti.
Postanak 8,14I dvadeset i sedmi dan drugoga mjeseca bila je zemlja suha.
Postanak 8,15Tada reče Bog Noi:
Postanak 8,16"Izađi iz kovčega ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih!
Postanak 8,17Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja, što su s tobom: ptice, stoku i sve, što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!"
Postanak 8,18I tako izađe Noa is njim sinovi njegovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
Postanak 8,19Sve zvijeri, sve sitne životinje i sve ptice, sve, što se samo miče na zemlji, po vrstama svojim, izađe iz kovčega.
Postanak 8,20Tada Noa podiže Gospodu žrtvenik, uze po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtvu paljenicu.
Postanak 8,21Kad omirisa Gospod miris ugodni, reče u sebi: "Nikada više neću prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, neću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih.
Postanak 8,22Od sada, dok bude zemlje, neće više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći."
Postanak 8,1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
Postanak 8,2Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
Postanak 8,3Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
Postanak 8,4a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
Postanak 8,5Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
Postanak 8,6Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;
Postanak 8,7ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.
Postanak 8,8Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
Postanak 8,9Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
Postanak 8,10Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
Postanak 8,11Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
Postanak 8,12Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
Postanak 8,13Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
Postanak 8,14A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
Postanak 8,15Tada Bog reče Noi:
Postanak 8,16"Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
Postanak 8,17Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!
Postanak 8,18I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
Postanak 8,19Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
Postanak 8,20I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
Postanak 8,21Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
Postanak 8,22Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.
Stvaranje 8,1Bog se sjeti Noa, svih zvijeri i svih životinja koje bijahu s njim u lađi; on učini tada da zemljom puhne jedan dah i vode se umiriše.
Stvaranje 8,2Skladišta *Ponora se zatvoriše kao i otvori nebeski.
Stvaranje 8,3Kiša bi zadržana u nebu a vode se povukoše sa zemlje s plimom i osekom. Po isteku 150 dana vode opadoše
Stvaranje 8,4i, u sedmom mjesecu sedamnaestog dana u mjesecu, lađa se spusti na planinu Ararat .
Stvaranje 8,5Vode nastaviše opadati sve do jedanaestog dana desetog mjeseca i vrhovi se planina pojaviše.
Stvaranje 8,6Nakon 40 dana, Noa otvori prozor na lađi koju je bio načinio.
Stvaranje 8,7On pusti gavrana koji odletje, odlazeći i vraćajući se, sve dok vode prekrivahu čvrstu zemlju.
Stvaranje 8,8Potom on pusti golubicu da vidi da li su splahnule vode na zemlji.
Stvaranje 8,9Ali golubica ne nađe gdje bi mogla spustiti nogu; ona se vrati njemu na lađu, jer vode pokrivahu svu površinu zemlje. On pruži ruku i prihvati ju da ju unese u lađu.
Stvaranje 8,10On počeka još sedam novih dana pa ponovo pusti golubicu iz lađe.
Stvaranje 8,11Navečer ona mu se vrati, i evo kako imaše u kljunu jednu zdravu maslininu grančicu! Noa znade tako da su vode splasnule na površini zemlje.
Stvaranje 8,12On sačeka još sedam drugih dana i pusti golubicu koja mu se više ne vrati.
Stvaranje 8,13Dakle, u godini 601., prvog dana prvog mjeseca, vode otkriše čvrsto tle. Noa skide krov s lađe i vidje tada da površina zemlje bijaše čvrsta.
Stvaranje 8,14Desetog mjeseca, dvadeset i sedmog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
Stvaranje 8,15Bog reče Noji: ` Iziđi iz lađe, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
Stvaranje 8,16Sve životinje koje su s tobom, od svega što je tijelo u stvari od ptica, zvijeri, sva sitna zvjerad koja giba površinom zemlje,
Stvaranje 8,17izvedi ih sa sobom i nek provrve na zemlji, nek budu plodni i namnoženi na zemlji. `
Stvaranje 8,18Noja iziđe, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova;
Stvaranje 8,19sve zvijeri, sva sitna zvjerad, sve ptice i sve što giba zemljom iziđe iz lađe po obiteljima.
Stvaranje 8,20Noja podiže jedan *žrtvenik za GOSPODA. On uze od svake *čiste životinje, od svake čiste ptice i prinese žrtve paljenice na žrtveniku.
Stvaranje 8,21GOSPOD udahnu utažujući miris i reče u sebi: ` Noinih nikad prokleti zemlje radi čovjeka. Sigurno, srce je čovjekovo k zlu usmjereno od njegove mladosti, ali nikad više Noinih udariti sve živo kao što sam učinio.
Stvaranje 8,22`Toliko koliko zemlja bude trajala; sijanje i žnjevenje, hladnoća i toplota, ljeto i zima, dan i noć nikad ne će prestati. `
1. Mojsijeva 8,1A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovčegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu.
1. Mojsijeva 8,2I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
1. Mojsijeva 8,3I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana;
1. Mojsijeva 8,4Te se ustavi kovčeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu.
1. Mojsijeva 8,5I voda opadaše sve većma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda.
1. Mojsijeva 8,6A poslije četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji bješe načinio;
1. Mojsijeva 8,7I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji.
1. Mojsijeva 8,8Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje.
1. Mojsijeva 8,9A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.
1. Mojsijeva 8,10I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.
1. Mojsijeva 8,11I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.
1. Mojsijeva 8,12Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.
1. Mojsijeva 8,13Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu.
1. Mojsijeva 8,14A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha.
1. Mojsijeva 8,15Tada reče Bog Noju govoreći:
1. Mojsijeva 8,16Izidi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;
1. Mojsijeva 8,17Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.
1. Mojsijeva 8,18I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim.
1. Mojsijeva 8,19Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovčega.
1. Mojsijeva 8,20I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
1. Mojsijeva 8,21I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svojem: neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječijega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih.
1. Mojsijeva 8,22Otsele dokle bude zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje