2. Mojsijeva 33,1 | I reče Gospod Mojsiju: idi, digni se odatle ti i narod, koji si izveo iz zemlje Misirske, put zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu govoreći: sjemenu tvojemu daću je. |
2. Mojsijeva 33,2 | I poslaću pred tobom anđela, i izagnaću Hananeje, Amoreje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. |
2. Mojsijeva 33,3 | I odvešće vas u zemlju gdje teče mlijeko i med; jer neću sam ići s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrti putem. |
2. Mojsijeva 33,4 | A narod čuvši ovu zlu riječ ožalosti se, i niko ne metnu na se svojega nakita. |
2. Mojsijeva 33,5 | Jer Gospod reče Mojsiju: kaži sinovima Izrailjevijem: vi ste narod tvrdovrat; doći ću časom usred tebe, i istrijebiću te; a sada skini nakit svoj sa sebe, i znaću šta ću činiti s tobom. |
2. Mojsijeva 33,6 | I poskidaše sa sebe sinovi Izrailjevi nakite svoje kod gore Horiva. |
2. Mojsijeva 33,7 | A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza okola daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza okola. |
2. Mojsijeva 33,8 | I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svojega šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator. |
2. Mojsijeva 33,9 | A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem. |
2. Mojsijeva 33,10 | I sav narod videći stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. |
2. Mojsijeva 33,11 | I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovjek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora. |
2. Mojsijeva 33,12 | I reče Mojsije Gospodu: gledaj, ti mi kažeš: vodi taj narod. A nijesi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: znam te po imenu i našao si milost preda mnom. |
2. Mojsijeva 33,13 | Ako sam dakle našao milost pred tobom, pokaži mi put svoj, da te poznam i nađem milost pred tobom; i vidi da je ovaj narod tvoj narod. |
2. Mojsijeva 33,14 | I reče Gospod: moje će lice ići naprijed, i daću ti odmor. |
2. Mojsijeva 33,15 | A Mojsije mu reče: ako neće ići naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde. |
2. Mojsijeva 33,16 | Jer po čemu će se poznati da smo našli milost pred tobom, ja i narod tvoj? zar ne po tome što ti ideš s nama? tako ćemo se razlikovati ja i narod tvoj od svakoga naroda na zemlji. |
2. Mojsijeva 33,17 | A Gospod reče Mojsiju: učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu. |
2. Mojsijeva 33,18 | Opet reče Mojsije: molim te, pokaži mi slavu svoju. |
2. Mojsijeva 33,19 | A Gospod mu reče: učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim. |
2. Mojsijeva 33,20 | I reče: ali nećeš moći vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ. |
2. Mojsijeva 33,21 | I reče Gospod: evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu. |
2. Mojsijeva 33,22 | I kad stane prolaziti slava moja, metnuću te u rasjelinu kamenu, i zakloniću te rukom svojom dok ne prođem. |
2. Mojsijeva 33,23 | Potom ću dignuti ruku svoju, i vidjećeš me s leđa, a lice se moje ne može vidjeti. |