| Marko 12,1 | I poče im govoriti u pričama: posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. |
| Marko 12,2 | I kad dođe vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga. |
| Marko 12,3 | A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna. |
| Marko 12,4 | I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotna. |
| Marko 12,5 | I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a jedne pobiše. |
| Marko 12,6 | Još dakle imaše jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govoreći: postidjeće se sina mojega. |
| Marko 12,7 | A vinogradari rekoše u sebi: ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo, i nama će ostati očevina njegova. |
| Marko 12,8 | I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. |
| Marko 12,9 | Šta će dakle učiniti gospodar od vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima. |
| Marko 12,10 | Zar nijeste čitali u pismu ovo: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; |
| Marko 12,11 | To bi od Gospoda i divno je u našijem očima? |
| Marko 12,12 | I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše. |
| Marko 12,13 | I poslaše k njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u riječi. |
| Marko 12,14 | A oni došavši rekoše mu: učitelju! znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu učiš; treba li ćesaru davati harač ili ne? Hoćemo li dati ili da ne damo? |
| Marko 12,15 | A on znajući njihovo licemjerje reče im: što me kušate? Donesite mi novac da vidim. |
| Marko 12,16 | A oni donesoše. I reče im: čij je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: ćesarev. |
| Marko 12,17 | I odgovarajući Isus reče im: podajte ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu. I čudiše mu se. |
| Marko 12,18 | I dođoše k njemu sadukeji koji kažu da nema vaskrsenija, i zapitaše ga govoreći: |
| Marko 12,19 | Učitelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. |
| Marko 12,20 | Sedam braće bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda. |
| Marko 12,21 | I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treći. |
| Marko 12,22 | I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena. |
| Marko 12,23 | O vaskrseniju dakle kad ustanu koga će od njih biti žena? jer je za sedmoricom bila. |
| Marko 12,24 | I odgovarajući Isus reče im: zato li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božije? |
| Marko 12,25 | Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti će se ženiti ni udavati, nego su kao anđeli na nebesima. |
| Marko 12,26 | A za mrtve da ustaju nijeste li čitali u knjigama Mojsijevijem kako mu reče Bog kod kupine govoreći: ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? |
| Marko 12,27 | Nije Bog Bog mrtvijeh, nego Bog živijeh. Vi se dakle vrlo varate. |
| Marko 12,28 | I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: koja je prva zapovijest od sviju? |
| Marko 12,29 | A Isus odgovori mu: prva je zapovijest od sviju: čuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini; |
| Marko 12,30 | I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest. |
| Marko 12,31 | I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veće od ovijeh nema. |
| Marko 12,32 | I reče mu književnik: dobro, učitelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega; |
| Marko 12,33 | I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veće je od sviju žrtava i priloga. |
| Marko 12,34 | A Isus vidjevši kako pametno odgovori reče mu: nijesi daleko od carstva Božijega. I niko više ne smijaše da ga zapita. |
| Marko 12,35 | I odgovori Isus i reče učeći u crkvi: kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? |
| Marko 12,36 | Jer sam David kaza Duhom svetijem: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. |
| Marko 12,37 | Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga s radošću. |
| Marko 12,38 | I govoraše im u nauci svojoj: čuvajte se književnika koji idu u dugačkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, |
| Marko 12,39 | I prvijeh mjesta po zbornicama, i začelja na gozbama. |
| Marko 12,40 | Ovi što jedu kuće udovičke, i lažno se mole Bogu dugo, biće još većma osuđeni. |
| Marko 12,41 | I sjedavši Isus prema Božijoj hazni gledaše kako narod meće novce u Božiju haznu. I mnogi bogati metahu mnogo. |
| Marko 12,42 | I došavši jedna siromašna udovica metnu dvije lepte, koje čine jedan kodrant. |
| Marko 12,43 | I dozvavši učenike svoje reče im: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meću u Božiju haznu. |
| Marko 12,44 | Jer svi metnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu hranu svoju. |
