Mihej 1,1 | Riječ Gospodnja, koja dođe Miheji iz Morešeta u vrijeme kraljeva Judinih Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jerusalemu imao je on ova viđenja: |
Mihej 1,2 | Čujte, sva plemena! Slušaj, zemljo i što prebiva u njoj! Svemogući Gospod podiže se na vas s tužbom, Svemogući iz svetoga hrama svojega. |
Mihej 1,3 | Gle, već ostavlja Gospod mjesto svoje, silazi, hodi po visinama zemaljskim. |
Mihej 1,4 | Pod njim se rastapaju gore, pucaju doline, kao vosak pred žeravicom, kao voda, što šumi niz strmen. |
Mihej 1,5 | To sve zbog opačina Jakovljevih, zbog grijeha kuće Izraelove! Tko je skrivio otpad Jakovljev? Nije li Samarija? Tko je skrivio visine Judine? Nije li Jerusalem? |
Mihej 1,6 | "Učinit ću od Samarije gomilu kamenja na njivi, rasadnik vinove loze. Pobacat ću kamenje njezino u dolinu. Otkrit ću joj temelje. |
Mihej 1,7 | Svi rezani likovi njezini bit će razbijeni. Svi bludnički darovi njezini spalit će se u ognju. Sve ću idole njezine potrti, jer se je od plaće bludničke to posakupilo, neka to opet bude plaća bludnička!" |
Mihej 1,8 | Zbog toga plakat ću i tugovati. Bos ću hoditi, bez gornje haljine. Podignut ću plač kao čagalji, podignut ću viku kao nojevi. |
Mihej 1,9 | Nikada ne zacijeli rana što joj je zadana. Jest, gnoji se dalje sve do Jude. Zahvata ona glavni grad naroda mojega: Jerusalem. |
Mihej 1,10 | Ne javljajte to u Gatu! Ne plačite u Akonu! U Bet-Leafri valjajte se po prahu! |
Mihej 1,11 | Otidite, ljudi od Šafira, s golom sramotom! Stanovništvo Saanana ne izlazi. Tugovanje u Bet-Hazaelu ne da vam da ostanete tamo. |
Mihej 1,12 | Za dobro svoje dršću stanovnici u Marotu, jer od Gospoda silazi nesreća do na vrata Jerusalema. |
Mihej 1,13 | Brzo konje upregnite u kola, ljudi od Lakiša! On je bio početak grijehu kćeri sionske. Opačine Izraelove naučile su se u tebi. |
Mihej 1,14 | Zato se daje i tebi raspusna knjiga, Morešet-Gate! Kuće u Akzibu prevarit će knezove Izraelove. |
Mihej 1,15 | Baštinika tebi ću dovesti, stanovništvo u Mareši! U Adulam dolazi plemstvo Izraelovo. |
Mihej 1,16 | Ošišaj glavu sebi do kože zbog ljubljene djece svoje! Učini glavu sebi golom naširoko kao u jastrijeba, jer se ona odvode od tebe. |