| Postanak 17,1 | Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i reče mu: "Ja sam Bog Svemoćni; hodi preda mnom i budi savršen! |
| Postanak 17,2 | I sklopit ću zavjet između sebe i tebe, i dat ću ti veoma mnogobrojno potomstvo." |
| Postanak 17,3 | Tada Abram pade ničice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako: |
| Postanak 17,4 | "Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti ćeš postati otac mnogim narodima. |
| Postanak 17,5 | Zato od sada tvoje ime neće biti Abram, nego ćeš se zvati Abraham; jer te postavljam ocem veoma mnogobrojnim narodima. |
| Postanak 17,6 | Umnožit ću veoma potomstvo tvoje i načinit ću od tebe narode, i kraljevi će izaći od tebe. |
| Postanak 17,7 | Sklapam zavjet vječan između sebe i tebe i potomstva tvojega, kroz sve naraštaje, i bit ću Bog tebi i potomcima tvojima. |
| Postanak 17,8 | Tebi i potomstvu tvojemu dat ću zemlju, u kojoj sad prebivaš kao tuđinac, svu zemlju kanaansku, u vječni posjed; a ja ću biti Bog njihov." |
| Postanak 17,9 | I reče Bog dalje Abrahamu: "Tako držite zavjet moj, ti i potomstvo tvoje kroz sve naraštaje! |
| Postanak 17,10 | A ovo je zavjet moj između mene i vas i potomstva tvojega, što ćete ga držati: sve muško kod vas ima se obrezivati. |
| Postanak 17,11 | A obrezivat ćete se na mesu svoje prednje kožice, i to neka bude znak zavjeta između mene i vas! |
| Postanak 17,12 | Osam dana iza rođenja neka se obreže kod vas svaki dječak, kroz sve naraštaje, i sluga rođen u kući i rob za novac kupljen od kojega god tuđinca, koji nije iz potomstva tvojega. |
| Postanak 17,13 | Ima biti obrezan i rođeni u kući tvojoj sluga i kupljeni od tebe za novac rob. Tako ima biti zavjet moj vječno utisnut u meso vaše. |
| Postanak 17,14 | A neobrezan muški, koji ne bude obrezan na mesu svoje prednje kožice, neka se istrijebi iz naroda svojega; on je prelomio zavjet s menom." |
| Postanak 17,15 | Još reče Bog Abrahamu: "Saraju, ženu svoju, ne zovi više Saraja, nego neka joj bude ime Sara! |
| Postanak 17,16 | Jer ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje; blagoslovit ću je; izaći će od nje narodi, i kraljevi narodima proizaći će od nje." |
| Postanak 17,17 | Tada Abraham pade ničice na svoje lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: "Zar da se jednome stogodišnjaku rodi sin, ili da rodi Sara, koja ima devedeset godina?" |
| Postanak 17,18 | Zato reče Abraham Bogu: "O da bi samo Išmael živio pred tobom!" |
| Postanak 17,19 | Ali Bog odgovori: "Ne, Sara, žena tvoja, rodit će ti sina, ti mu nadjeni ime Izak! S njim ću sklopiti zavjet vječni, što će vrijediti i za potomke njegove. |
| Postanak 17,20 | A i za Išmaela uslišio sam te: eto, blagoslivljam ga i činim ga plodnim i dajem mu veoma mnogobrojno potomstvo. Dvanaest knezova izaći će od njega, i učinit ću ga ocem velikog naroda. |
| Postanak 17,21 | A sklopit ću zavjet svoj s Izakom, koga će ti roditi Sara iduće godine u ovo doba." |
| Postanak 17,22 | Kad završi Bog s njim svoj govor, diže se od Abrahama. |
| Postanak 17,23 | Tada Abraham uze Išmaela, sina svojega, i sve koji se rodiše u kući njegovoj, i sve, kojegod je bio kupio za novac, sve, što je bilo muško u kući Abrahamovoj, i obreza još isti dan meso njihove prednje kožice, kako mu je bio zapovjedio Bog. |
| Postanak 17,24 | A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje kožice. |
| Postanak 17,25 | A Išmaelu, sinu njegovu, bilo je trinaest godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje kožice. |
| Postanak 17,26 | U jedan isti dan bili su obrezani Abraham i sin njegov Išmael. |
| Postanak 17,27 | I svi muški kuće njegove, rođeni u kući i od tuđinaca za novac kupljeni, bili su obrezani s njim. |
