| Postanak 9,1 | I blagoslovi Bog Nou i sinove njegove i reče im: "Rađajte se, množite se i napunite zemlju! |
| Postanak 9,2 | Strah i trepet pred vama neka obuzme sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, sve, što se miče na zemlji, i sve ribe morske: sve je predano u vaše ruke. |
| Postanak 9,3 | Sve, što se miče, što živi, neka vam bude za hranu: kao nekoć zeleno bilje, tako vam sada sve dajem, |
| Postanak 9,4 | Samo mesa, što još ima u sebi svoju snagu životnu, naime krv, ne smijete jesti. |
| Postanak 9,5 | I za vašu krv, od koje ovisi život vaš, iskat ću račun; od svake životinje iskat ću za to račun, od čovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova iskat ću račun za život čovječji. |
| Postanak 9,6 | Tko prolije krv čovječju, njegova se krv ima također proliti od čovjeka, jer je Bog stvorio čovjeka po slici Božjoj. |
| Postanak 9,7 | A vi se sad rađajte i množite se; raširite se na zemlji i namnožite se na njoj!" |
| Postanak 9,8 | Potom reče Bog Noi i sinovima njegovim, što su bili s njim: |
| Postanak 9,9 | "Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vašim potomcima, što će biti nakon vas, |
| Postanak 9,10 | I sa svima živim bićima, što su s vama, s pticama, sa stokom i sa svima zvijerima, što su s vama, sa svima životinjama zemaljskim, što izađoše iz (plovnog) kovčega. |
| Postanak 9,11 | I to sklapam zavjet svoj s vama u tu svrhu, da nijedno stvorenje ne bude više uništeno od vode potopa, i da od sada ne dođe više potop, da zatre zemlju." |
| Postanak 9,12 | Nato nastavi Bog: "Ovo neka bude znak zavjeta, što ga sklapam između sebe i vas i svih živih bića, što su s vama, za sve buduće naraštaje. |
| Postanak 9,13 | Dugu svoju stavljam u oblake, koja će biti za znak zavjeta između mene i zemlje! |
| Postanak 9,14 | Kad eto navučem oblake na zemlju i ukaže se duga u oblacima; |
| Postanak 9,15 | Tada ću se spomenuti zavjeta svojega, koji postoji između me ne i vas i svih živih bića svake vrste; i nikada više neće biti vode za potop, da uništi sva stvorenja. |
| Postanak 9,16 | Kad se ukaže duga u oblacima, pogledat ću je i spomenut ću se vječnoga zavjeta između Boga i svih živih bića svake vrste, što su na zemlji." |
| Postanak 9,17 | I reče Bog dalje Noi: "To je znak zavjeta, što ga sklopih između sebe i svih živih bića na zemlji." |
| Postanak 9,18 | A sinovi Noini, koji izađoše iz plovnog kovčega, bili su: Šem, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu. |
| Postanak 9,19 | Ova trojica bila su sinovi Noini i od njih se cijelo čovječanstvo zemlje razgranalo. |
| Postanak 9,20 | Noa poče obrađivati zemlju i zasadi vinograd. |
| Postanak 9,21 | A kad je pio vino, opio se, i ležao je otkriven u šatoru svojemu. |
| Postanak 9,22 | Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i rekao to obojici braće svoje vani. |
| Postanak 9,23 | A Šem i Jafet uzeše plašt i metnuše ga obojica na ramena svoja, stupiše natraške unutra i pokriše njim golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo je pri tom natrag okrenuto, tako da ne vidješe golotinje oca svojega. |
| Postanak 9,24 | A kad se Noa rastrijezni od vina i doznade, što mu je bio učinio najmlađi sin njegov, |
| Postanak 9,25 | Reče on: "Proklet da je Kanaan; neka je najniži sluga braći svojoj!" |
| Postanak 9,26 | Potom nastavi: "Blagoslovljen da je Gospod, Bog Šemov; Kanaan neka je sluga njegov! |
| Postanak 9,27 | Neka raširi Bog Jafeta; neka prebiva u šatorima Šemovim; Kanaan neka mu je sluga!" |
| Postanak 9,28 | Noa poživje nakon potopa još trista i pedeset godina. |
| Postanak 9,29 | A svega poživje Noa devet stotina i pedeset godina; i umrije. |
