Tražilica


Job 39. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 39,1Loviš li lavici lov i utažiš li lavićima glad,
Job 39,2Kad se u špiljama šćućure i vrebaju u svojemu zaklonu?
Job 39,3Tko zgotovi gavranu hranu njegovu, kad mladi njegovi viču k Bogu i oblijetaju bez hrane?
Job 39,4Znaš li vrijeme, kad se divokoze legu? Vidiš li, kad se košute legu?
Job 39,5Brojiš li mjesece, dokle nose, znaš li vrijeme, kada se legu?
Job 39,6Savijaju se i mlade legu; lahko se opraštaju svojih bolova.
Job 39,7Kozlići su njihovi jaki i rastu vani, odu i više se ne vraćaju
Job 39,8Tko je dao slobodu divljemu magarcu, tko je razdriješio remene tomu divljaku,
Job 39,9Kojemu dadoh pustinju za kuću i pustoš slanu za stan?
Job 39,10On se smije vrevi gradskoj, ne sluša vike goniča;
Job 39,11Gorama prolazi i pase; nanjuši svaku zelen.
Job 39,12Hoće li ti dragovoljno služiti divlji bik i noćiti za jaslama tvojim?
Job 39,13Možeš li divljega bika užem prisiliti u ralo, da vuče brazde za tobom?
Job 39,14Možeš li se osloniti na njega, jer mu je snaga tako silna i ostavljaš li na njemu svoj posao?
Job 39,15Misliš li, da će ti on svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti!
Job 39,16Noj kreće živo krila, kao da bi bila krila i perje rode;
Job 39,17A on povjeri svoja jaja zemlji, pusti ih da se griju na pijesku;
Job 39,18Nije mu briga, hoće li ih noga pogaziti ili ih divlja zvijer razbiti.
Job 39,19Tvrdo postupa s mladima svojim, kao da nijesu njegovi; ne brine se, jeli mu je trud uzalud.
Job 39,20Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, nije mu dao nimalo razboritosti.
Job 39,21Ali kad se visoko podigne, smije se konju i konjaniku.
Job 39,22Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu uresio vrat grivom?
Job 39,23Hoćeš li ga poplašiti kao skakavca; njegovo krasno hrzanje u strah nagoni!
Job 39,24Kopa zemlju, veseo je od snage, nasrće na oružje;
Job 39,25Ruga se strahu, ne plaši se i ne uzmiče ispred mača.
Job 39,26Pozvekuje nad njim tobolac, sijeva koplje i sulica;
Job 39,27On ljutito topta i kopa zemlju, i ne zadrža ga, kad zatrubi truba bojna.
Job 39,28Svaki put, kad zatrubi, on zarže: Ihhiih! Izdaleka već nanjuši boj, gromki glas vođa, bojnu viku.
Job 39,29Je li po tvojoj mudrosti poleti jastrijeb, raširi krila svoja na jug?
Job 39,30Je li se po tvojoj uputi visoko diže orao, da gnijezdo svoje vrh timora vije?
Job 39,31Na hridini ima svoje gnijezdo, vidik svoj na strmoj vrleti.
Job 39,32Odatle poviruje na hranu, daleko mu vide oči.
Job 39,33Ptići njegovi srču krv; gdje leže lešine, ondje su oni.
Job 39,34Tako je Gospod govorio Jobu. Onda upita:
Job 39,35Hoće li se kudilac još prepirati sa Svemoćnim? Tko tuži Boga, neka odgovori na to!
Job 39,36Tada odgovori Job Gospodu i reče:
Job 39,37Ah, ja sam odveć malen: što da odvratim? Mećem ruku na usta.
Job 39,38Jedanput sam govorio - neću opet; i dvaput - neću više!
Job 39,1 Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
Job 39,2Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
Job 39,3Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
Job 39,4a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
Job 39,5Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
Job 39,6U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
Job 39,7Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
Job 39,8Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
Job 39,9Možeš li slugom učinit` bivola, zadržat` ga noć jednu za jaslama?
Job 39,10Možeš li njega za brazdu prikovat` da ralo vuče po docima tvojim?
Job 39,11Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit` mu težak svoj posao?
Job 39,12Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
Job 39,13Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
Job 39,14On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
Job 39,15ne mareć` što ih zgazit` može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
Job 39,16S nojićima k`o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
Job 39,17Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
Job 39,18Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
Job 39,19Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
Job 39,20Zar ti činiš da skače k`o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
Job 39,21Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
Job 39,22Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
Job 39,23Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
Job 39,24Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat`:
Job 39,25na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
Job 39,26Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
Job 39,27Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
Job 39,28Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
Job 39,29Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
Job 39,30Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.
Job 39,1Znaš li ti vrijeme kad rađaju kozorozi? Jesi li ti pazio srne u poslu,
Job 39,2jesi li računao mjesece njihove trud noće, i znao sat njihova oslobađanja?
Job 39,3One se zgrče, donesu svoje mlade i slobodne su od svojih boli.
Job 39,4Njihova lanad ojačava i raste na golom, oni odlaze i ne vraćaju se više.
Job 39,5Tko osloba? a divlje magare, tko mu razveza sveze
Job 39,6kome sam ja doznačio stepu za kuću, slanu zemlju za boravište?
Job 39,7On se ruga buci gradova i ne čuje nikad oslara derati se.
Job 39,8On istražuje planine, svoju ispašu, u potrazi za najmanjim zelenilom.
Job 39,9Bizon hoće li htjeti podnositi tebe služiti, hoćeli provoditi svoje noći u staji tvojoj?
Job 39,10Hoćeš li ga prinuditi orati, hoće li branati iza tebe dolinu?
Job 39,11Da li to zbog njegove velike snage ti ćeš njemu dati povjerenje i prepustiti svoj rad?
Job 39,12Hoćeš li računati na njega za privrediti svoje žito, staviti svoju žetvu u žitnicu?
Job 39,13Krilo nojičino veselo tuče, ali da ima ona pera rodina i njeno perje?
Job 39,14Kad ona napušta na zemlji svoja jaja, i ostavlja ih grijatin na prašini,
Job 39,15ona je zaboravila da ih jedna noga može zgaziti.
Job 39,16Gruba za svoje male kao da i ne bijahu njeni, ona se ne brine da li će imati muku za čisti gubitak.
Job 39,17To je zašto je Bog njoj uskratio mudrost i nije joj podijelio pamet.
Job 39,18Ali čim se ona ispili i izbaci, ona se ruga konju i jahaču.
Job 39,19Jesi li ti taj koji daje srčanost konju, koji ogrne njegov vrat grivom,
Job 39,20koji ga čini poskakivati kao skakavca? Njegovo ponosno rzanje je užas.
Job 39,21Njišteći od veselja, on kopa nogom u dolini i sjuri se u susret oružju.
Job 39,22On se ruga strahu, on ne zna za užas, on ne uzmiče pred mačem.
Job 39,23Na njemu zveckaju tobolci, koplje i sulica bljeskaju.
Job 39,24Podrhtavajući od nestrpljenja, on guta prostor, ne zadržava se više kad zatrubi truba.
Job 39,25Na svaki jek trube, on kaže: Aha! Iz daleka, on namiriši boj, grmljavinu zapovjednika i bojni poklič.
Job 39,26Je li to po tvojoj pameti kiti se perjem kobac i i širi svoja krila prema jugu ?
Job 39,27Da li se to po tvojoj zapovijedi orao diže i gradi svoja gnijezda na vrhovima?
Job 39,28On nastanjuje jednu stijenu i počiva na jednom zubu stijene neosvojive.
Job 39,29Odande, on vreba svoj plijen, on uranja u daljinu pogled svoj.
Job 39,30Njegovi se mladi napajaju krvlju, ondje gdje ima mesa i on je tu.
Jov 39,1Loviš li ti lavu lov? i lavićima trbuh puniš,
Jov 39,2Kad leže u pećinama i vrebaju u zaklonu svom?
Jov 39,3Ko gotovi gavranu hranu njegovu kad ptići njegovi viču k Bogu i lutaju nemajući šta jesti?
Jov 39,4Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? i jesi li vidio kad se košute legu?
Jov 39,5Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose? znaš li vrijeme kad se legu?
Jov 39,6Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova?
Jov 39,7Kako jača mlad njihova, raste po polju i otišavši ne vraća se k njima?
Jov 39,8Ko je pustio divljega magarca da je slobodan, i remene divljemu magarcu ko je razdriješio?
Jov 39,9Kojemu odredih pustinju za kuću i za stan slatinu.
Jov 39,10On se smije vrevi gradskoj, i ne sluša vike nastojnikove.
Jov 39,11Šta nalazi u gorama, ono mu je pića, i traži svaku zelen.
Jov 39,12Bi li ti jednorog htio služiti? bi li noćivao za jaslama tvojim?
Jov 39,13Možeš li vezati užem jednoroga da ore? hoće li vlačiti brazde za tobom?
Jov 39,14Hoćeš li se osloniti na nj što mu je snaga velika? i ostaviti na njemu svoj posao?
Jov 39,15Hoćeš li se pouzdati u nj da će ti svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti?
Jov 39,16Jesi li ti dao paunu lijepa krila i perje čaplji ili noju?
Jov 39,17Koji snese na zemlji jajca svoja, i ostavi ih da ih prah grije?
Jov 39,18I ne misli da će ih noga razbiti i zvijer poljska zgaziti;
Jov 39,19Nemilostiv je ptićima svojim kao da nijesu njegovi, i da mu trud ne bude uzalud ne boji se.
Jov 39,20Jer mu Bog nije dao mudrost niti mu je udijelio razuma.
Jov 39,21Kad se podigne u vis, smije se konju i konjiku.
Jov 39,22Jesi li ti dao konju jačinu? jesi li ti okitio vrat njegov rzanjem?
Jov 39,23Hoćeš li ga poplašiti kao skakavca? frkanje nozdrva njegovijeh strašno je;
Jov 39,24Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oružju;
Jov 39,25Smije se strahu i ne plaši se niti uzmiče ispred mača;
Jov 39,26Kad zvekće nad njim tul i sijeva koplje i sulica;
Jov 39,27Od nemirnoće i ljutine kopa zemlju, i ne može da stoji kad truba zatrubi.
Jov 39,28Kad truba zatrubi, on vrišti, izdaleka čuje boj, viku vojvoda i poklič.
Jov 39,29Eda li po tvojemu razumu leti jastrijeb? širi krila svoja na jug?
Jov 39,30Eda li se na tvoju zapovijest diže u vis orao, i na visini vije gnijezdo?
Jov 39,31Na stijeni stanuje i bavi se, na vrh stijene, na tvrdu mjestu.
Jov 39,32Odatle gleda hrane, daleko mu vide oči.
Jov 39,33I ptići njegovi piju krv, i gdje su mrtva tjelesa ondje je on.
Jov 39,34I tako odgovarajući Gospod Jovu reče:
Jov 39,35Ko se prepire s Bogom, hoće li ga učiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to.
Jov 39,36Tada Jov odgovori Gospodu i reče:
Jov 39,37Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Mećem ruku svoju na usta svoja.
Jov 39,38Jednom govorih, ali neću odgovarati; i drugom, ali neću više.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje