Tražilica


Izaija 42. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Izaija 42,1"Evo sluga moj, kojega ljubim, izabranik moj, koji mi se dopada! Mećem na njega duh svoj, istinu će javljati narodima.
Izaija 42,2Neće vikati ni kričati, niti će se čuti glas njegov po ulicama.
Izaija 42,3Trske stučene neće prelomiti, stijenja, što tinja, neće ugasiti. Vjerno će javljati istinu.
Izaija 42,4Neće se umoriti niti klecati, dok ne utemelji istinu na zemlji. Nauku njegovu čekaju narodi."
Izaija 42,5Ovako govori Bog, Gospod, koji je stvorio i rasprostro nebo, koji je rasprostro zemlju s njezinim rastlinama, koji je dao dah narodu na njoj, duh onima, što hode po njoj:
Izaija 42,6"Ja, Gospod, dozvao sam te u dobroti. Držao sam te za ruku i čuvao te. Učinio sam te za narod posrednikom zavjeta, svjetlom neznabožaca,
Izaija 42,7Da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one, koji sjede u tami.
Izaija 42,8Ja sam Gospod, to je ime moje. Časti svoje ne dajem drugomu, slave svoje ne dajem idolima.
Izaija 42,9Prije unaprijed kazano, vidite, dogodilo se! Sad javljam novo i prije nego još proklije, dajem vam da znate."
Izaija 42,10Pjesmu novu pjevajte Gospodu, slavu njegovu do kraja zemlje, vi, koji se vozite po moru s puninom njegovom, vi otoci i stanovnici njihovi!
Izaija 42,11Neka kliče pustinja sa svojim gradovima, sela, što stanuju na Cedru! Neka podvikuju stanovnici po hridinama, neka kliču svrh gora!
Izaija 42,12Neka se časti Gospod, neka se navješćuje slava njegova po otocima!
Izaija 42,13Gospod izlazi kao junak. Kao ratnik razvija ratobornost, viče i kliče, bori se proti neprijateljima kao div.
Izaija 42,14"Šutio sam dugo, činio sam se nijem, Kao žena kod porođaja sad ću vikati, duhat ću i bjesnit ću strahovito.
Izaija 42,15Opustit ću gore i bregove, svu zelen njihovu osušit ću. Od rijeka ću načiniti otoke, od jezera suhu zemlju.
Izaija 42,16Slijepce ću voditi putovima, kojih ne poznaju. Vodit ću ih stazama, što su im nepoznate. Obratit cl pred njima tamu u svjetlost, i što je neprohodno u ravno tko. To je, što ću učiniti i neću propustiti.
Izaija 42,17Posramljeni uzmaknut će natrag, koji se uzdaju u likove idolske, koji govore likovima livenim: 'Vi ste naši bogovi.'
Izaija 42,18Čujte gluhi, pogledajte slijepi, da vidite!
Izaija 42,19Tko je slijep, ako ne sluga moj, i tako gluh kao glasnik moj, kojega sam poslao? Tko je tako slijep kao sluga Gospodnji?
Izaija 42,20Mnogo si vidio, ali nijesi mario. Otvorenim ušima nije čuo.
Izaija 42,21Zbog vjernosti svoje snovao je Gospod da učini zakon velikim i slavnim.
Izaija 42,22A ipak je to narod oplijenjen i potlačen. Svi koliki uhvaćeni su u tamnicama, skriveni u zatvorima. Postali su plijen, a nema nikoga, da ih izbavi; postali su grabež, a nitko ne traži: 'Vrati!'"
Izaija 42,23Tko će od vas čuti ovo, pripaziti na to i poslije to poslušati?
Izaija 42,24Tko je predao Jakova grabežu i Izraela razbojnicima? Nije li to učinio Gospod, kojemu smo sagriješili? Nijesu htjeli hoditi putovima njegovim niti slušati naputak njegov.
Izaija 42,25Tada je izlio na njega jarost gnjeva svojega i strahote rata, što su ga odasvud pritisnule. Ali on nije mario za to, gorio je, ali on to ne primi k srcu.
Izaija 42,1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.
Izaija 42,2On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama.
Izaija 42,3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,
Izaija 42,4ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.
Izaija 42,5Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode.
Izaija 42,6Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,
Izaija 42,7da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.
Izaija 42,8Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.
Izaija 42,9Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.
Izaija 42,10Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji!
Izaija 42,11Nek` digne glas pustinja i njeni gradovi, nek` odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek` podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova!
Izaija 42,12Nek` daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima!
Izaija 42,13Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja.
Izaija 42,14"Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem.
Izaija 42,15Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti.
Izaija 42,16Vodit ću slijepce po cestama, uputit` ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit`, a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.
Izaija 42,17Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: `Vi ste naši bogovi.`
Izaija 42,18Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!
Izaija 42,19Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?
Izaija 42,20Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!
Izaija 42,21Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi Zakon svoj.
Izaija 42,22A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!
Izaija 42,23Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak?
Izaija 42,24Tko je pljačkašu izručio Jakova i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo slušali?
Izaija 42,25Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al` on ni to nije shvatio; sažeže ga, al` on ni to k srcu ne uze.
Izaija 42,1Evo moga sluge kojeg ja podržavam, mog izabranika kojeg ja sam imam u milosti, ja sam svoj Duh stavio u njega. Za narode on će dati suđenje
Izaija 42,2on neće vikati, neće podizati tona, on neće dati da se po ulici čuje žamor;
Izaija 42,3on neće skršiti previjenu trstiku, on neće ugasiti fitilj koji se trne; sigurno, on će zavesti suđenje.
Izaija 42,4On se neće utrnuti, on neće savinuti, sve dok ne bude nametnu zemlji suđenje, i otoci će čekati njegove zakone.
Izaija 42,5Ovako govori Bog, GOSPOD, koji je stvorio nebesa i koji ih je razastro, koji je prostro zemlju nositeljicu njegovih izdanaka, dao disati mnoštvu koje ju pokriva i dah oniuma koji ju prelaze.
Izaija 42,6To sam ja GOSPOD, ja sam te pozvao po pravdi, ja sam te držao za ruku, ja sam te stavio u pričuvu i ja sam ti namijenio : *savez mnoštva, svjetlost narodima,
Izaija 42,7da otvaraš oči slijepima, da iz zatvora izvodiš zatvorenika, iz rešta, stanovnike tmina.
Izaija 42,8To sam ja GOSPOD, takvo je moje ime; i moja slava, ja ju neću nikom drugom dati, ni idolima slave koja je meni namijenjena.
Izaija 42,9Prva zbivanja, evo prošla su, i ja najavljujem ponovo, prioje no što se zbudu, ja vam ih dajem saznati.
Izaija 42,10Pjevajte za GOSPODA jednu pjesmu novu, pjevajte njegovu zahvalnicu, s krajeva zemaljskih, ljudi s pučine, i sveg što more ispunjava, otoci i njihovi stanovnici.
Izaija 42,11Nek podignu glas pustinje i njihovi gradovi, sela gdje stanuje Kedar; nek stanovnici stijenja kliču, s vrhova planinskih nek kliču pozdrave;
Izaija 42,12nek se odaje slava GOSPODU, nek se objavi po otocima njegova pjesma pohvalnica!
Izaija 42,13GOSPOD, kao jedan junak, izići će, kao jedan ratnik, on budi svoju ljubomoru, on zove na uzbunu, jednu grmljavinu i protiv neprijatelja svojih on se drži junački:
Izaija 42,14Ja sam dugo vremena ostao nedjelotvoran, nisam rekao ništa, držao sam se kao jedna žena u poslu, uzdisao sam, zgranjivao se, i najednom sam potišten.
Izaija 42,15Ja ću uništiti brda i planine i sve njihovo zelenilo, ja ću ga sasušiti; ja ću promijeniti rijeke u otoke, a jezera, njih ću sasušiti.
Izaija 42,16Dat ću da hodaju slijepci putovima njima nepoznatim, stazama im nepoznatim ja ću dati da hode. Prmijenit ću pre njima tmine u svjetlost, krivine u prave crte. Te naume, ja ću ih izvesti i ništa neću napustiti.
Izaija 42,17Evo ih zabačenih unazad, svih postiđenih, onih koji se pouzdaju u idole, onih koji govore livenoj kovini: ”Naši bogovi, to ste vi! “ Jedan narod koji nije htio slušati
Izaija 42,18Vi, gluhi, slušajte! Vi, slijepci, gledajte i vidite!
Izaija 42,19Tko bijaše slijep, ako ne moj Sluga? Tko bijaše gluh kao moj Glasonoša kojeg sam poslao? Tko bijaše slijep kao Oprošteni? Tko bijaše gluh kao Sluga GOSPODOV?
Izaija 42,20Ti si mnogo vidio, ali nisi zapamtio; imaš otvorene uši, ali ne čuješ!
Izaija 42,21GOSPODU je godilo, zbog njegove pravde učiniti svoj *Zakon velikim i veličanstvenim,
Izaija 42,22ali evo jednog naroda opljačkanog i opustošenog: svi su uzapćeni u jamama, u zatvorima oni su bili skriveni; oni su bili određeni pljačkanju i nitko ih nije oslobađao, osuđeni na pustošenje, a nitko nije govorio: ”Obnovi! “
Izaija 42,23Tko će između vas poslušati ove riječi, biti pozoran i slušati, ubudućnosti:
Izaija 42,24Tko je izručio Jakova pustošenju, Izrael pljačkašima? Nije li to GOSPOD, on prema kome smo mi zgriješili, on čije putove nismo htjeli slijediti i čiji nismo slušali Zakon?
Izaija 42,25Tada je on sasuo na Izrael bijes svojeg gnjeva, razmah rata; on se raspalio posvuda uokolo, a da on ne prepozna ništa, on ga skameni usred polja, a da ništa ne primi k srcu!
Isaija 42,1Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće.
Isaija 42,2Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama.
Isaija 42,3Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini.
Isaija 42,4Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu.
Isaija 42,5Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj:
Isaija 42,6Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima;
Isaija 42,7Da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.
Isaija 42,8Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem.
Isaija 42,9Evo, pređašnje dođe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam.
Isaija 42,10Pjevajte Gospodu pjesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji se plavite po moru i sve što je u njemu, ostrva i koji živite na njima.
Isaija 42,11Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Kidar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora.
Isaija 42,12Neka daju slavu Gospodu, i hvalu njegovu neka javljaju po ostrvima.
Isaija 42,13Gospod će izaći kao junak, podignuće revnost svoju kao vojnik, vikaće i klikovati, nadvladaće neprijatelje svoje.
Isaija 42,14Mučah dugo, činjah se gluh, ustezah se; ali ću sada vikati kao žena kad se porađa, i sve ću potrti i istrijebiti.
Isaija 42,15Opustiću gore i bregove, i svaku travu na njima osušiću, i od rijeka ću načiniti ostrva, i jezera ću isušiti.
Isaija 42,16I vodiću slijepce putem kojega nijesu znali; vodiću ih stazama kojih nijesu znali; obratiću pred njima mrak u svjetlost i što je neravno u ravno. To ću im učiniti, i neću ih ostaviti.
Isaija 42,17Tada će se vratiti natrag i posramiti se koji se uzdaju u lik rezani, koji govore likovima livenijem: vi ste naši bogovi.
Isaija 42,18Čujte, gluhi; progledajte, slijepi , da vidite.
Isaija 42,19Ko je slijep osim sluge mojega? i ko je gluh kao poslanik moj kojega šaljem? ko je slijep kao savršeni? ko je slijep kao sluga Gospodnji?
Isaija 42,20Gledaš mnogo, ali ne vidiš; otvorene su ti uši, ali ne čuješ.
Isaija 42,21Gospodu bijaše mio radi pravde njegove, učini zakon velikim i slavnim.
Isaija 42,22A narod je oplijenjen i potlačen, svi su koliki povezani u pećinama i sakriveni u tamnicama; postaše plijen, a nema nikoga da bi izbavio; postaše grabež, a nema nikoga da bi rekao: vrati.
Isaija 42,23Ko između vas čuje ovo i pazi i sluša za poslije?
Isaija 42,24Ko je dao Jakova da se potlači i Izrailja otimačima? Nije li Gospod, kojemu zgriješismo? Jer ne htješe hoditi putovima njegovijem niti slušaše zakona njegova.
Isaija 42,25Zato izli na njih žestoku jarost svoju i silan rat, i zapali ga unaokolo, ali on ne razumje; zapali ga, ali on ne mari.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje