Tražilica


Jeremija 36. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 36,1U četvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kralja Judina, dođe ova riječ Jeremiji od Gospoda, govoreći:
Jeremija 36,2"Uzmi sebi svitak knjige i napiši u nju sve riječi, što sam ti ih rekao o Izraelu i Judi i o svim narodima od vremena, kada sam ti govorio, od dana Josijinih do današnjega da!
Jeremija 36,3Možda čuje kuća Judina svu nesreću, koju im mislim učiniti, tako da se svaki vrati sa svojih zlih putova i ja oprostim krivnju njihovu i grijehe njihove."
Jeremija 36,4Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina. I Baruh napisa u svitak knjige sve riječi Gospodnje, koje mu je bio on govorio, onako, kako mu ih je iskazao Jeremija.
Jeremija 36,5Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: "Jer sam ja spriječen i ne mogu poći u kuću Gospodnju,
Jeremija 36,6Pođi ti tamo i ti pročitaj iz svitka, što si ga napisao, kako sam ti iskazao, riječi Gospodnje narodu i kući Gospodnjoj u dan posni! I svima Judejcima, koji su došli iz gradova svojih, pročitaj!
Jeremija 36,7Možda prodre vapaj njihov do Gospoda, ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer je velik gnjev žestoki, kojim je Gospod zaprijetio tome narodu."
Jeremija 36,8Baruh, Sin Nerijin, učinio je sve, što je bio zapovjedio prorok; Jeremija, i pročitao je iz knjige riječi Gospodnje u kući Gospodnjoj.
Jeremija 36,9U petoj godini Jojakim sina Josijina, kralja Judina, u devetom mjesecu, oglasiše pred Gospodom post za sav narod u Jerusalemu i za sav narod, što je bio došao u Jerusalem iz gradova Judinih.
Jeremija 36,10Baruh pročita iz knjige riječi Jeremijine u kući Gospodnjoj l ćeliji Gemarje, sina Šafanova, državnog pisara, u gornjem trijemu, kod novih vrata kuće Gospodnje pred svim narodom.
Jeremija 36,11A kad je čuo Mikaja, sin Gemarje, sina Šafanova, sve ove riječi Gospodnje iz knjige,
Jeremija 36,12Siđe on u palaču kraljevsku u sobu državnoga pisara. Tamo su upravo bili skupljeni svi knezovi, državni pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Zedekija, sin Hananijin, i svi drugi knezovi.
Jeremija 36,13Mikaja im reče sve riječi, što ih je bio čuo, kad je Baruh čitao narodu iz knjige.
Jeremija 36,14Tada svi knezovi poslaše k Baruhu Jehudija, sina Netanije, sina Šelemju, sina Kušijeva, i pozvaše ga: "Uzmi sa sobom svitak, iz kojega si čitao narodu, i dođi! Baruh, sin Nerijin, uze svitak sa sobom i dođe k njima.
Jeremija 36,15Oni mu rekoše: "Sjedi i pročitaj nam ga!" Baruh im pročita.
Jeremija 36,16A kad su čuli sve ove riječi, pogledaše se uplašeni i rekoše Baruhu: "Moramo reći kralju sve ove riječi!"
Jeremija 36,17I zapitaše Baruha: "Ali kaži nam, kako si mogao napisati sve te riječi iz usta njegovih?"
Jeremija 36,18Baruh im odgovori: "On mi je rekao sve te riječi, i ja sam ih napisao u knjigu crnilom."
Jeremija 36,19Tada rekoše knezovi Baruhu: "Idi, skrij se, ti a i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste!"
Jeremija 36,20Potom otidoše kralju u trijem palače. Svitak knjige bili su ostavili u sobi državnog pisara Elišama; iskazaše kralju čitav slučaj.
Jeremija 36,21A kralj posla Jehudija, da donese svitak. Donese ga iz sobe državnoga pisara Elišama. Tada ga je Jehudi čitao kralju i knezovima, što su stajali oko kralja.
Jeremija 36,22Kralj je tada stanovao u zimskoj kući; bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred njim na ognjištu.
Jeremija 36,23Kadgod je Jehudi bio pročitao tri do četiri lista, isjekao bi ih kralj nožem pisarskim i bacio ih u vatru na ognjište, dok nije bio sav svitak izgorio u vatri na ognjištu.
Jeremija 36,24Ali se kralj i svi činovnici njegovi, koji su bili slušali te riječi, ne uplašiše, niti razderaše haljina svojih.
Jeremija 36,25Doduše su bili Elnatan, Delaja i Gemarja silno molili kralja, da ne spaljuje svitka; ali ih on ne posluša.
Jeremija 36,26Dapače zapovjedi kralj kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju, ali ih je Gospod držao skrivene.
Jeremija 36,27Izakako je bio kralj spalio svitak s riječima, što ih je bio napisao Baruh, ako ih iskazao Jeremija, dođe riječ Gospodnja Jeremiji, govoreći:
Jeremija 36,28"Uzmi sebi drugi svitak i napiši u njega sve riječi, što su stajale u prijašnjem svitku, što ga je spalio Jojakim, kralj Judin.
Jeremija 36,29A za Jojakima, kralja Judina, objavit ćeš: Ovako veli Gospod: 'Ti si spalio ovaj svitak i rekao: "Zašto si napisao u njem: Doći će kralj babilonski i opustošiti svu zemlju i istrijebiti iz nje ljude i stoku?'"
Jeremija 36,30Zato objavljuje Gospod za Jojakima, kralja Judina: 'Neće potomak od njega sjediti na prijestolju Davidovu. Mrtvo će tijelo njegovo biti predano žegi dana i studeni noći.
Jeremija 36,31Ja ću na njemu, na potomstvu njegovu i na dvoranima njegovim kazniti zlodjela njihova, i pustit ću na njih i na stanovnike jerusalemske i na Judejce svu nesreću, kojom sam im zaprijetio; ali oni ne poslušaše.'"
Jeremija 36,32I uze Jeremija drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on napisa u njega, kako mu je govorio Jeremija, sve riječi knjige, koju je bio spalio Jojakim, kralj Judin. Ovima su bile pridodane još slične riječi.
Jeremija 36,1 Četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu riječ:
Jeremija 36,2"Uzmi svitak i zapiši na nj sve riječi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti počeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega.
Jeremija 36,3Možda će čuti dom Judin o svim nesrećama što sam ih naumio oboriti na njih te će se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja ću im oprostiti krivicu i grijeh njihov.
Jeremija 36,4Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve riječi koje mu Jahve bijaše objavio.
Jeremija 36,5Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poći u Dom Jahvin.
Jeremija 36,6Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu čitaj narodu riječi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Pročitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova.
Jeremija 36,7Možda će se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda će se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu.
Jeremija 36,8I Baruh, sin Nerijin, učini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da pročita riječi Jahvine u Domu Jahvinu.
Jeremija 36,9U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stići iz gradova judejskih u Jeruzalem.
Jeremija 36,10Baruh svemu narodu pročita riječi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma.
Jeremija 36,11A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, ču iz knjige sve Jahvine riječi,
Jeremija 36,12siđe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeđahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici.
Jeremija 36,13Mikaj im kaza sve riječi što ih bijaše čuo kad ih je Baruh narodu čitao iz knjige.
Jeremija 36,14Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i dođe k njima.
Jeremija 36,15Oni mi rekoše: "Hajde, sjedi i pročitaj nam!" I Baruh im pročita.
Jeremija 36,16Kad čuše sve one riječi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: "Moramo sve to kazati kralju.
Jeremija 36,17I upitaše Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te riječi.
Jeremija 36,18Baruh će njima: "Jeremija mi je sve te riječi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao.
Jeremija 36,19Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste.
Jeremija 36,20I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, pođoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše.
Jeremija 36,21Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pročita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega.
Jeremija 36,22Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica.
Jeremija 36,23I kako bi Jehudi pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice.
Jeremija 36,24Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad čuše te riječi,
Jeremija 36,25pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša.
Jeremija 36,26Tada kralj zapovjedi kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio.
Jeremija 36,27Pošto je dakle kralj spalio svitak s riječima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, dođe riječ Jahvina Jeremiji:
Jeremija 36,28"Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one riječi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio.
Jeremija 36,29A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreći: `Zašto si u njemu napisao da će doći kralj babilonski koji će opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?`
Jeremija 36,30Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: `On neće imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na pripeku danju i noćni mraz.
Jeremija 36,31Kaznit ću njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ću na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali.
Jeremija 36,32Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve riječi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih riječi.
Jeremija 36,1U četvrtoj godini Jojakima, sina Joziasova, kralja Jude, riječ koje evo, bi upućena Jeremiji od strane GOSPODOVE:
Jeremija 36,2” Pribavi sebi jedan svitak, i upiši unutra sve riječi koje sam ti ja uputio o Izraelu, Judi i svim poganima, od kada sam ti počeo govoriti u vrijeme Joziasovo sve do ovog dana .
Jeremija 36,3Možda Judini ljudi budu osjetljivi na boli koje ja mislim njima dodijeliti, tako da, svaki se obrati od svojeg hrđavog ponašanja, da im ja mogu oprostiti njihove zločine i njihove grijehe. “
Jeremija 36,4Jeremija pozva Baruha, sina Nerijavljeva, i ovaj upisa to u svitak, pod nadzorom Jeremijinim, sve riječi koje GOSPOD bijaše ovome uputio.
Jeremija 36,5Potom Jeremija zaiska u Baruha: ” Ja imam jednu zapreku, ja ne mogu ići u Templ,
Jeremija 36,6idi dakle ti sam u jedan dan *posta i, u Templu, nasuprot mnoštvu izvedi čitanje svitka u koji si pisao, pod mojim nadzorom, riječi GOSPODOVE; obavi čitanje svim Judejcima koji budu došli iz svojih različitih gradova.
Jeremija 36,7Moguće je da bi tad njihovo preklinjanje izbije pred GOSPODA i da se svatko obrati od svojeg hrđavog ponašanja, jer strašna je srdžba, gnjev što ga GOSPOD pokazuje glede tog pogana. “
Jeremija 36,8Baruh, sin Nerijavljev, ispuni vjerno ono što mu *prorok Jeremija bijaše tražio; on pročita, u Templu, iz knjige, riječi GOSPODOVE.
Jeremija 36,9Pete godine Jojakimove, sina Joziasova, kralja Jude, u devetom mjesecu, sazvaše na jedan post pred GOSPODA sve ljude Jeruzalema i svih gradova Judeje koji dolažahu u Jeruzalem.
Jeremija 36,10Tada Baruh pročita, iz knjige, riječi Jeremijine, u Templu, u dvorani Gemarijahuvljevoj, sina Šafanova, kancelara, u gornjem *trijemu, na ulazu Novih vrata Templa; on obavi čitanje svem mnoštvu.
Jeremija 36,11A Mikajehu, sin Gemarijahuvljev, sina šafanova, sasluša riječi GOSPODOVE takve kakve bijahu zapisane u knjizi.
Jeremija 36,12On siđe u palaču, uđe u kancelarovu dvoranu; ondje bijaše držana sjednica svih ministara: kancelar Elišama,Elnatan, sin Akborov, Gemarijahu, sin Šafanov, Sedeciqs, sin Hananijahuvljev, i drugi ministri.
Jeremija 36,13Mikajehu im priopći sve riječi koje bijaše čuo kad Baruh, sin Nerijavljev, obavljaše čitanje knjige mnoštvu.
Jeremija 36,14Tada savjet ministara posla Jehudija, sina Netanijahuvljeva, sina šelemijahuvljeva, sina Kušijeva, k Baruhu da mu kaže: ”Donesi nam svitak koji si imao pred mnoštvom.“ Baruh, sin Nerijavljev, uze svitak i dođe k njima.
Jeremija 36,15Oni mu rekoše: ”Sjedi i obavi nam čitanje ovog svitka! “ Baruh to izvrši.
Jeremija 36,16Slušajući sve riječi, oni biše zah-vaćeni jednom zaraznom panikom. Konačno oni rekoše Baruhu: ” Mi nećemo propustiti priopćiti sve te riječi kralju.“
Jeremija 36,17I oni mu zaiskaše: ” Ispričaj nam kako si ti zapisao sve te riječi pod njegovim nadzorom.“
Jeremija 36,18Baruh im odgovori: ” On mi je kazivao osobno sve te riječi, dok sam ja njih upisivao tintom u knjigu.“
Jeremija 36,19Ministri rekoše Baruhu: ” Idi, skrij se, i Jeremija također; nek nitko ne zna gdje ste! “
Jeremija 36,20Odloživši svitak u dvorani kancelara Elišama, oni uđoše kod kralja, u njegove osobne odaje, i oni ispričaše kralju sve što se bijaše dogodilo.
Jeremija 36,21Tad kralj posla Jehudija potražiti svitak; ovaj ga ode uzeti u dvorani kancelara Elišama i obavi mu čitanje kralju i svim ministrima koji, stojeći, okruživahu kralja.
Jeremija 36,22Kralj, on, bijaše sjedio u zimskom salonu - bijaše to deveti mjesec -, i vatra s jedne žeravnice gorješe pred njim.
Jeremija 36,23Svaki put kad Jehudi bijaše pročitao tri ili četiri stubca, kralj ih odsijecaše jednim pisarskim perorezom i bacaše u vatru žeravnice, tako da sav svitak nestade u vatri žeravnice.
Jeremija 36,24Oni ne biše obuzeti panikom, oni ne *razderaše odjeću svoju, ni kralj niti itko od njegovih slugu koji saslušaše sve te riječi.
Jeremija 36,25čak i kad Elnatan, Delajahu i Gemarijahu uznastojaše kod kralja spriječiti ga spaljivati svitak, ovaj ih ne slušaše,
Jeremija 36,26i on dade zapovijed Jerahmeelu, princu kraljevske krvi, Serajahuu, sinu Azrielovu, i šelemijahuu, sinu Abdeelovu, da uhite kancelara Baruha i proroka Jeremiju; ali GOSPOD njih držaše skrivene.
Jeremija 36,27Nakon što kralj bijaše spalio svitak koji sadržavaše riječi napisane po Baruhu, pod nadzorom Jeremijinim, riječ se Gospodova uputi Jeremiji:
Jeremija 36,28” Priskrbi sebi jedan drugi svitak i upiši u njega prvobitne riječi koje se nalaziše u prvom svitku spaljenom od Jojakima, kralja Jude.
Jeremija 36,29A Jojakimu, kralju Jude, ti ćeš reći: Ovako govori GOSPOD: Ti si spalio taj svitak prigovarajući mi da je u njemu bilo napisano da će kralj Babilonije sigurno doći opustošiti ovu zemlju i učiniti da iz nje nestanu ljudi i zvijeri.
Jeremija 36,30Eh dobro, ovako govori GOSPOD glede Jojakima, kralja Jude: Nikog neće biti za naslijediti ga na prijestolju Davidovom; njegov će lješ biti izložen vrućini dana i hladnoći noći;
Jeremija 36,31ja ću bješnjeti protiv njega, njegovog potomstva, njegovih slugu, zbog njihovih zločina; i učinit ću da dođu na njih, na žitelje Jeruzalema i ljude Jude, sva velike nevolje o kojima sam im govorio, a da me oni nisu slušali.“
Jeremija 36,32Jeremija si dakle priskrbi jedan drugi svitak i ponovo ga dade kancelaru Baruhu sinu Nerijahuvljevu; ovaj u njeg upisa, pod nadzorom Jeremijinim, sve riječi iz knjige zapaljene od Jojakima, kralja Jude. I mnogo drugih sličnih riječi bi dodano.
Jeremija 36,1A četvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina dođe ova riječ Jeremiji od Gospoda govoreći:
Jeremija 36,2Uzmi knjigu i napiši u nju sve riječi koje sam ti rekao za Izrailja i Judu i za sve narode, od kada ti počeh govoriti, od vremena Josijina, do danas;
Jeremija 36,3Eda bi čuo dom Judin sve zlo koje im mislim učiniti i vratio se svak sa svoga zloga puta, da bih im oprostio bezakonje i grijeh njihov.
Jeremija 36,4Tada Jeremija dozva Varuha sina Nirijina, i napisa Varuh u knjigu iz usta Jeremijinih sve riječi Gospodnje koje mu govori.
Jeremija 36,5Potom zapovjedi Jeremija Varuhu govoreći: meni nije slobodno, te ne mogu otići u dom Gospodnji.
Jeremija 36,6Nego idi ti, i pročitaj iz knjige koju si napisao iz mojih usta, riječi Gospodnje, narodu u domu Gospodnjem u dan posni, i svijem Judejcima koji dođu iz gradova svojih pročitaj;
Jeremija 36,7Ne bi li moleći se pripali ka Gospodu i vratili se svaki sa svojega puta zloga, jer je velik gnjev i jarost što je Gospod izrekao za taj narod.
Jeremija 36,8I učini Varuh sin Nirijin sve kako mu zapovjedi prorok Jeremija, i pročita iz knjige riječi Gospodnje u domu Gospodnjem.
Jeremija 36,9A pete godine Joakima sina Josijina cara Judina mjeseca devetoga oglasiše post pred Gospodom svemu narodu Jerusalimskom i svemu narodu koji dođe iz gradova Judinijeh u Jerusalim.
Jeremija 36,10I pročita Varuh iz knjige riječi Jeremijine u domu Gospodnjem, u klijeti Gemarije sina Safanova pisara, u gornjem trijemu kod novijeh vrata doma Gospodnjega pred svijem narodom.
Jeremija 36,11A kad ču Mihej sin Gemarije sina Safanova sve riječi Gospodnje iz knjige,
Jeremija 36,12On siđe u dom carev u klijet pisarevu, i gle, ondje sjeđahu svi knezovi, Elisama pisar, i Delaja sin Semajin, i Elnatan sin Ahvorov, i Gemarija sin Safanov, i Sedekija sin Ananijin, i svi knezovi.
Jeremija 36,13I kaza im Mihej sve riječi što ču kad Varuh čitaše knjigu narodu.
Jeremija 36,14Tada svi knezovi poslaše k Varuhu Judija sina Natanije sina Selemije sina Husijeva, i poručiše mu: knjigu koju si čitao narodu uzmi u ruku i dođi ovamo. I uze knjigu u ruku Varuh sin Nirijin, i dođe k njima.
Jeremija 36,15I oni mu rekoše: sjedi i čitaj da čujemo. I Varuh im je pročita.
Jeremija 36,16A kad čuše sve one riječi, svi se uplašiše i rekoše Varuhu: kazaćemo caru sve te riječi.
Jeremija 36,17I zapitaše Varuha govoreći: kaži nam kako si napisao sve te riječi iz usta njegovijeh.
Jeremija 36,18A Varuh im reče: iz usta svojih kaziva mi sve te riječi, a ja pisah u knjigu mastilom.
Jeremija 36,19Tada rekoše knezovi Varuhu: idi, sakrij se i ti i Jeremija, da niko ne zna gdje ste.
Jeremija 36,20Potom otidoše k caru u trijem ostavivši knjigu u klijeti Elisame pisara, i kazaše caru sve te riječi.
Jeremija 36,21A car posla Judija da donese knjigu; i donese je iz klijeti Elisame pisara, i stade čitati Judije pred carem i pred svijem knezovima koji stajahu oko cara.
Jeremija 36,22A car sjeđaše u zimnoj kući devetoga mjeseca, i pred njim bijaše živo ugljevlje.
Jeremija 36,23I kad Judije pročita tri četiri lista, isiječe je car nožem pisarskim, i baci u oganj na žeravicu, te izgorje sva knjiga ognjem na žeravici.
Jeremija 36,24Ali se ne uplašiše, niti razdriješe haljina svojih car niti koji od sluga njegovijeh čuvši sve one riječi.
Jeremija 36,25I premda Elnatan i Delaja i Gemarija moljahu cara da ne pali knjige, on ih ne posluša.
Jeremija 36,26Nego zapovjedi car Jerameilu sinu carevu i Seraji sinu Azrilovu i Selemiji sinu Avdilovu da uhvate Varuha pisara i Jeremiju proroka; ali ih sakri Gospod.
Jeremija 36,27I dođe riječ Gospodnja Jeremiji, pošto car sažeže knjigu i riječi koje napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreći:
Jeremija 36,28Uzmi opet drugu knjigu, i napiši u nju sve pređašnje riječi koje bijahu u prvoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin.
Jeremija 36,29A za Joakima cara Judina reci: ovako veli Gospod: ti si sažegao onu knjigu govoreći: zašto si napisao u njoj i rekao: doći će car Vavilonski i zatrti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i stoku?
Jeremija 36,30Zato ovako veli Gospod za Joakima cara Judina: neće imati nikoga ko bi sjedio na prijestolu Davidovu, i mrtvo će tijelo njegovo biti bačeno na pripeku obdan i na mraz obnoć.
Jeremija 36,31Jer ću pohoditi njega i sjeme njegovo i sluge njegove za bezakonje njihovo, i pustiću na njih i na stanovnike Jerusalimske i na Judejce sve zlo, za koje im govorih ali ne poslušaše.
Jeremija 36,32I uze Jeremija drugu knjigu, i dade je Varuhu sinu Nirijinu pisaru, a on napisa u nju iz usta Jeremijinih sve riječi što bijahu u onoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin ognjem; i još bi dodano k onijem mnogo onakih riječi.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje