| Job 7,1 | Nije li u mučnoj raboti čovjek na zemlji? Nije li život njegov sudbina nadničara? |
| Job 7,2 | Jednak robu, što uzdiše za sjenom; jednak najamniku, što još čeka na plaću? |
| Job 7,3 | Tako mi postadoše baštinom mjeseci puni jada; moj dio bile su noći nevolje. |
| Job 7,4 | Kad legnem na počinak, mislim: kad ću ustati? Kad će proći noć? I tako se prevrćem bez pokoja, dok osvane jutro. |
| Job 7,5 | Tijelo je moje obučeno u trulež, koža je moja slična zemljanoj kori; još malo, i raščinit će se. |
| Job 7,6 | Dani moji proletješe brže od čunka, prođoše bez nadanja. |
| Job 7,7 | Spomeni se, da je moj život samo dah, da se oko moje neće više obradovati dobru! |
| Job 7,8 | Tko me sada još gleda, neće me doskora više vidjeti; tvoj pogled kada me potraži, mene više neće biti. |
| Job 7,9 | Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako tko siđe u grob, neće više nikada doći natrag. |
| Job 7,10 | Nikada se više neće vratiti kući svojoj, i njegov ga stan nikada opet neće vidjeti. |
| Job 7,11 | Zato ja neću braniti ustima svojim, govorit ću u tuži duha svojega, naricati u jadu duše svoje. |
| Job 7,12 | Jesam li ja more ili neman morska, te me nagoniš da budem budan? |
| Job 7,13 | Kada pomislim: utješit će me postelja moja, počivalište moje pomoći će mi da snosim nevolju svoju, |
| Job 7,14 | Tada me pohodiš strašnim sanjanjem i prepadaš me utvarama, |
| Job 7,15 | Da bih prije odabrao udavljen biti, i smrt bih volio vidjeti nego te kosti svoje. |
| Job 7,16 | Dojadilo mi je; neću vječno živjeti; prođi me se; jer su dani moji samo dah. |
| Job 7,17 | Što je čovjek, da ga tako cijeniš i da na njega upravljaš oko svoje? |
| Job 7,18 | Da ga pohađaš svako jutro i kušaš ga svaki čas? |
| Job 7,19 | Kad ćeš se već odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvačku svoju? |
| Job 7,20 | Pa i kad bih sagriješio, što bih stim nanio tebi, čuvaru ljudskih srdaca? Zašto me mećeš sebi za biljegu.? Zašto da ti ja služim kao nišan? |
| Job 7,21 | Zar mi ne možeš oprostiti prijestup moj i otpustiti krivnju zlodjela mojih? Jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, neće me više biti Govor Bildadov: Job se mora obratiti i onda će mu biti dobro. |
|
| Job 7,1 | Nije l` vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l` dane poput najamnika? |
| Job 7,2 | Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka, |
| Job 7,3 | mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. |
| Job 7,4 | Liježuć` mislim svagda: `Kada ću ustati?` A dižuć se: `Kada večer dočekati!` I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. |
| Job 7,5 | Put moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. |
| Job 7,6 | Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. |
| Job 7,7 | Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet` sreće! |
| Job 7,8 | Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. |
| Job 7,9 | Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. |
| Job 7,10 | Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. |
| Job 7,11 | Ustima ja svojim stoga branit` neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati. |
| Job 7,12 | Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? |
| Job 7,13 | Kažem li: `Na logu ću se smirit`, ležaj će mi olakšati muke`, |
| Job 7,14 | snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim. |
| Job 7,15 | Kamo sreće da mi se zadavit`! Smrt mi je od patnja mojih draža. |
| Job 7,16 | Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji! |
| Job 7,17 | Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao |
| Job 7,18 | i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? |
| Job 7,19 | Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat`? |
| Job 7,20 | Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k`o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? |
| Job 7,21 | Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al` me biti neće. |
|
| Job 7,1 | Nije li ovo vrijeme jedne tlake i kao dani sezonca koji provodi dane svoje? |
| Job 7,2 | Kao što jedan rob uzdiše u sjeni, i kao što jedan sezonac očekuje svoju isplatu, |
| Job 7,3 | tako su mjeseci ništavila na mom dijelu i dodijeljene su mi noći satiruće: |
| Job 7,4 | Jedva legao ja sam sebi kažem: `Kad ću se dignuti?` Večer ne svršava, i ja se opijam ludilom sve do zore. |
| Job 7,5 | Moje se tijelo ogrnulo crvima i korom zemljanom, moja koža se raspucava i gnoji. |
| Job 7,6 | Moji su dani projurili, brže no lađa, oni su prekinuti, na kraju konca . |
| Job 7,7 | Podsjeti se da moj život nije no jedan dah, i da moje oko neće više vidjeti sreće. |
| Job 7,8 | Neće me više uočavati, oko koje me gledaše. Tvoje oči bit će na meni, a ja ću prestati biti. |
| Job 7,9 | Jedan oblak se rasipa i odlazi: evo ga kako silazi pod zemlju da se više ne uspne! |
| Job 7,10 | On se neće više vratiti u svoju kuću, njegovo ga ognjište neće više prepoznati. |
| Job 7,11 | Dakle, ja neću više zauzdavati usta svojih; daha zadihanog, ja ću govoriti; |
| Job 7,12 | Jesam li ja Ocean ili Čudovište morsko da postavljas ? jednu stražu protiv mene? |
| Job 7,13 | Kad ja kažem: ` Moj krevet će me olakšati, moj će ležaj stišati moju žalbu, ` |
| Job 7,14 | tada, ti me mučiš snovima, i prikazama ti me zastrašuješ. |
| Job 7,15 | Vješanje me zavodi. Smrt radije no moj kostur! |
| Job 7,16 | Ja se sprdam! ja neću uvijek živjeti. Pusti me, jer moji dani se |
| Job 7,17 | Što je jedan smrtnik da se od njega pravi jedan tako velik slučaj, za uprti u njega toliku pažnju |
| Job 7,18 | do točke da ga se provjerava svako jutro, da ga se ispituje svaki čaš |
| Job 7,19 | Kad ćeš me prestati vrebati? Hoćeš li pustiti da gutam svoju |
| Job 7,20 | Jesam li ja zgriješio? Što to tebi uhodo čovjekova? Zašto si me uzeo za cilj? U čemu sam te zadužio ? |
| Job 7,21 | Ne možeš li podnijeti moju pobunu, pustiti proći moj grijeh? Jer, evo me već ležećeg u prašini. Ti ćeš me tražiti pipkajući: ja ću već prestati biti. |
|
| Jov 7,1 | Nije li čovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadničarski? |
| Jov 7,2 | Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadničar čeka da svrši, |
| Jov 7,3 | Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noći mučne određene mi. |
| Jov 7,4 | Kad legnem, govorim: kad ću ustati? i kad će proći noć? i sitim se prevrćući se do svanuća. |
| Jov 7,5 | Tijelo je moje obučeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i raščinja se. |
| Jov 7,6 | Dani moji brži biše od čunka, i prođoše bez nadanja. |
| Jov 7,7 | Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neće više vidjeti dobra, |
| Jov 7,8 | Niti će me vidjeti oko koje me je viđalo; i tvoje oči kad pogledaju na me, mene neće biti. |
| Jov 7,9 | Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siđe u grob, neće izaći, |
| Jov 7,10 | Neće se više vratiti kući svojoj, niti će ga više poznati mjesto njegovo. |
| Jov 7,11 | Zato ja neću braniti ustima svojim, govoriću u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje. |
| Jov 7,12 | Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene? |
| Jov 7,13 | Kad rečem: potješiće me odar moj, postelja će mi moja oblakšati tužnjavu, |
| Jov 7,14 | Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama, |
| Jov 7,15 | Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje. |
| Jov 7,16 | Dodijalo mi je; neću dovijeka živjeti; prođi me se; jer su dani moji taština. |
| Jov 7,17 | Šta je čovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj? |
| Jov 7,18 | Da ga pohodiš svako jutro, i svaki čas kušaš ga? |
| Jov 7,19 | Kad ćeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju? |
| Jov 7,20 | Zgriješio sam; šta ću ti činiti, o čuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu? |
| Jov 7,21 | Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, mene neće biti. |
|
