Tražilica


Izaija 10. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Izaija 10,1Teško onima, koji izdaju zakone pune zla, i onima, koji pišu naputke, što tlače,
Izaija 10,2Da odbiju od suda uboge, da siromasima naroda mojega ugrabe pravicu, da im plijen budu udovice i da mognu opljačkati sirote!
Izaija 10,3Što ćete činiti u dan pohođenja i zla vremena, što dolazi izdaleka? Kojemu ćete pribjeći za Pomoć? I gdje ćete ostaviti bogatstvo svoje?
Izaija 10,4Ne preostaje ništa, nego da se prignete među roblje, da padnete među pobijene. Kod svega toga ne popusti gnjev njegov, i ostade još uvijek ispružena ruka njegova.
Izaija 10,5Teško Asiriji: "šibi gnjeva mojega, palici jarosti moje u ruci mojoj!
Izaija 10,6Proti narodu bezbožnome šaljem ga; proti narodu, na koji se gnjevim, zapovjedam mu, da plijeni i otima sebi i da ga izgazi kao blato na ulicama.
Izaija 10,7Ali on ne shvaća tako; srce njegovo ne misli tako. Ne, samo uništenje ima on u srcu, da istrijebi mnoge narode.
Izaija 10,8Jer on veli: "Nijesu li kraljevi svi moji knezovi?
Izaija 10,9Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao Damask?
Izaija 10,10Kako je ruka moja podizala kraljevstva bogova, kojih likovi bili su moćniji od onih u Jerusalemu i Samariji, -
Izaija 10,11Neću li učiniti i Jerusalemu i njegovim bogovima onako, kako sam učinio Samariji i njezinim bogovima?"
Izaija 10,12Ali kad svrši Svemogući sve djelo svoje na gori Sionu i u Jerusalemu, tada ću kazniti oholo djelovanje kralja asirskoga i ponosito sijevanje očiju njegovih.
Izaija 10,13Jer reče: "Snagom ruku svojih to sam izveo i mudrošću svojom, jer sam tako razuman. Uklonio sam međe narodima, zaplijenio sam blago njihovo, u prah sam rinuo ohole vladaoce njihove.
Izaija 10,14Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo bogatstvo naroda. Iako se nagrabe ostavljena jaja, tako sam uzeo svu zemlju, i nitko nije maknuo krilima, ni kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti.
Izaija 10,15Hvasta li se sjekira proti onome, koji njom siječe? Veliča li se pila proti onome, koji je vuče? Kao da bi prut mahao onim, koji ga digne! Kao da bi štap podizao onoga, koji nije od drveta!
Izaija 10,16Zato će svemogući Gospod nad vojskama poslati među jake njegove sušicu, i pod slavom će njegovom planuti požar kao oganj.
Izaija 10,17I svjetlost Izraelova postat će oganj i Svetac njegov živi plamen, koji njegovo trnje i draču spaljuje i u jedan dan uništava.
Izaija 10,18I njegove krasne šume i vrtove uništit će od duše do mesa. I bit će, kao kad bolesnik iznemogne.
Izaija 10,19Lahko se može izbrojiti ostatak drveća, šume, napisat ga može jedan dječak.
Izaija 10,20A u onaj dan ostatak Izraelov i tko je umaknuo od kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga, koji ih bije, nego će se vjerno oslanjati na Gospoda, Sveca Izraelova.
Izaija 10,21Obratit će se ostatak, ostatak Jakovljev, k Bogu jakome.
Izaija 10,22I kad bi naroda tvojega, Izraele, bilo kao pijeska morskoga: "ovamo će se ostatak od njega obratiti. Određeno je uništenje. Pravednost ga dovodi.
Izaija 10,23Jer određeno uništenje izvršit će svemogući Gospod nad vojskama po svemu svijetu.
Izaija 10,24Zato ovako govori svemogući Gospod nad vojskama: "Ne boj se, narode moj, koji stanuješ na Sionu, Asirca, koji te bije štapom i šibu svoju diže na te kao nekoć Egipat.
Izaija 10,25Jer samo još kratko vrijeme, još malo, i gnjev moj i jarost moja prestaje, da ih uništi."
Izaija 10,26Tada će Gospod nad vojskama poginuti na njih bič kao onda, kad je na hridini gavranovoj pobio Midjance On će štap svoj podignuti nad more, kao što ga je podigao proti Egiptu,
Izaija 10,27U onaj će se dan skinuti breme s leđa tvojih, i jaram će njegov pasti s vrata tvojega.
Izaija 10,28On dolazi i ide prema Ajatu, prolazi kroz Migron, ostavlja prtljagu svoju u Mikmašu.
Izaija 10,29Prolaze klancem, ostaju noću u Gebi; Rama se prepada, Gibea Saulova bježi.
Izaija 10,30Viči iza glasa, kćeri Galimova! Slušaj, Laiš! Jadni Anatot!
Izaija 10,31Madmena luta naokolo. Stanovnici Gebima bježe,
Izaija 10,32Još danas posjeduje Nob. Već rukom svojom zamahuje proti gori kćeri sionske, proti humu Jerusalema.
Izaija 10,33Ali gle, tada svemogući Gospod nad vojskama kreše grane silom strahovitom. Visoki padaju, uzdignuti se snizuju.
Izaija 10,34Šuma gusta pada pod sjekirom, Libanon se ruši pod Silnim.
Izaija 10,1 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske;
Izaija 10,2koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote!
Izaija 10,3Što ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje
Izaija 10,4da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima? Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat` ispružena.
Izaija 10,5Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!
Izaija 10,6Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k`o blato na ulici.
Izaija 10,7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.
Izaija 10,8Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi?
Izaija 10,9Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?
Izaija 10,10Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,
Izaija 10,11kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?
Izaija 10,12I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju.
Izaija 10,13Jer reče: "Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima.
Izaija 10,14Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče.
Izaija 10,15Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit` pila povrh onog koji njome pili? K`o da šiba maše onim koji je podiže, il` štap diže onog koji drvo nije;
Izaija 10,16Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje.
Izaija 10,17Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit` i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu.
Izaija 10,18I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k`o bolesnik što se trne;
Izaija 10,19ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati.
Izaija 10,20U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova.
Izaija 10,21Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.
Izaija 10,22Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti. Određeno je uništenje, pravda se prelila,
Izaija 10,23Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat će, kako odredi, svu zemlju.
Izaija 10,24Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuče, kad štap diže na tebe.
Izaija 10,25Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj će prestati, moja će ih jarost uništiti.
Izaija 10,26Na nj će Jahve nad Vojskama bičem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap će dići nad more k`o na putu egipatskom.
Izaija 10,27U onaj dan: s leđa će ti breme pasti i jaram njegov s vrata će ti nestat`.
Izaija 10,28Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže.
Izaija 10,29Prelaze klance, u Gebi im je noćište; Rama dršće, Gibea Šaulova bježi.
Izaija 10,30Viči iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote!
Izaija 10,31Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski.
Izaija 10,32Još danas zaustavit će se u Nobu, rukom prijeti gori Kćeri sionske, Brijegu jeruzalemskom.
Izaija 10,33Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posječeni, ponajviši sniženi.
Izaija 10,34Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.
Izaija 10,1Nesreća onima koji propisuju zle zakone i, kad oni pišu, putem pisanja prave bijedu:
Izaija 10,2oni odstranjuju iz sudova obične ljude, lišavaju njihovih prava siromahe mojeg naroda, prave udovice svojom žrtvom i pljačkaju siročad.
Izaija 10,3što ćete vi raditi u dan kažnjavanja, kad iz daleka bude došla oluja? Kod koga ćete pribjeći za naći spas? Gdje ćete vi odložiti svoja bogatstva? :
Izaija 10,4Neće se moći no se poviti među zatvorenicima i pasti među žrtvama. Ali, sa svim tim, njegov gnjev nije se okrenuo i njegova je ruka još ispružena. Nesreća Asiriji i njenom kralju
Izaija 10,5Nesreća Asuru, batini mojeg gnjeva; ta toljaga u njegovoj ruci, to je moj gnjev.
Izaija 10,6Ja ju šaljem protiv jednog naroda nečistog, ja ju požurujem protiv puka koji me zamara za steći blago i staviti ga u pljačku, za zgaziti ga nogama kao blato ulica.
Izaija 10,7Ali on, on to ne čuje tako, njegovo *srce to ne sudi tako, jer njegova misao je istrijebiti, uništititi narode u velikom broju.
Izaija 10,8On kaže, u stvari: ” Moji generali nisu li isto toliko kraljevi?
Izaija 10,9Kalno nije li postao kao Karkemiš, ili Hamat kao Arpad, ili Samarija kao Damask ?
Izaija 10,10Ako li je moja ruka dosegla kraljevstva lažnih bogova, više nego oni Jeruzalemovi i Samarijini-,
Izaija 10,11neću li ja učiniti od Jeruzalema i njegovih slika to što sam učinio od Samarije i njenih lažnih bogova? “
Izaija 10,12Ali, kad GOSPOD bude ispunio svo svoje djelo na planini *Sion i u Jeruzalemu, ” Ja ću posredovati ", reče on, protiv oholih želja kralja Asirije i protiv bljeska njegovog pogleda gordog,
Izaija 10,13jer si je on rekao: Snagom moje ruke ja sam djelovao i svojom mudrošću, jer ja sam pametan. Ja sam ukinuo granice narodima i opljačkao njihove zalihe. Kao jedan junak, ja sam pobio one koji sjede na prijestoljima.
Izaija 10,14Moja je ruka dosegla kao jedno gnijezdo bogatstva naroda. Kao što se pobiru jaja napuštena, ja, ja sam zgrnuo svu zemlju i nije billo nikog za lepetati krilom, otvoriti kljun ili cvrkutati.
Izaija 10,15Da li se šiljak hvališe na račun onoga koji se njime služi pri klesanju ? Da li se pila veliča na račun onoga tko ju stavlja u pokret? Kao da batina pokreće onog koji njome vitla, kao da toljaga uzdiže onoga koji nije od drveta! “
Izaija 10,16To je ono zašto Gospod BOG, svemogući, poslat će protiv njegovih krupnih ljudi slabost, a ispod njegova sjaja zapalit će se jedna žeravica kako se zapali vatra.
Izaija 10,17Svjetlost Izraelova postat će jedna vatra, a njegov *Svetac jedan plamen koi spalit će i progutati njegovo šiblje i njegovo trnje u samo jedan dan.
Izaija 10,18Sjaj njegove šume i njegovog pruta, on će ju iscrpiti, tijelo i dušu, to će biti kao jedan bolesnik koji vene.
Izaija 10,19Ostatak drveta njegove šume bit će tako malobrojan da bi ga dijete popisalo.
Izaija 10,20Dogodit će se, u onaj dan, da ostatak Izraelov i preživjeli iz kuće Jakovljeve prestat će se oslanjati o onog tko ih udara: oni će se osloniti istinski i GOSPODA, o *Sveca Izraelovog.
Izaija 10,21Jedan će ostatav vratiti se, ostatak od Jakova prema Bogu-Jakom.
Izaija 10,22čak i ako tvoj narod, o Izraele, bijaše kao pijesak morski, neće se vratiti no jedan ostatak: uništenje je određeno koje će učiniti da nadvlada pravda,
Izaija 10,23a istrjebljenje tako odlučeno, Gospod BOG, sve-mogući, ispunit će ga u svoj zemlji.
Izaija 10,24To zbog čega tako govori Gospod BOG, sve-mogući: O moj narode koji nastanjuješ *Sion, ne boj se Asirije koja te udara toljagom i podiže svoju batinu protiv tebe na način Egipta,
Izaija 10,25Jer još malo, vrlo malo vremena, i moje negodovanje protiv tebe prestat će, ali moj gnjev okrenut će se u njihovu propast.
Izaija 10,26Protiv njega GOSPOD, svemogući, zavitalat će bičem kao što udari Madijan na Stijeni Oreb i on će podići batinu svoju nad morem kao u Egiptu.
Izaija 10,27Dogodit će se, u onaj dan, da će njegov teret skliznuti s tvojeg pleća i njegov *jaram s tvoje šije, jaram ustuknut će pred obiljem.
Izaija 10,28On stiže na Ajijat prijeđe Migron, u Mikmasu on ostavi čuvati svoju opremu,
Izaija 10,29oni prođoše klanac: ” U Gievai provest ćemo noć! “ Rama drhti, Givea Saulova pobježe.
Izaija 10,30Kričite, Bat-Galime! Slušaj, Laiša!
Izaija 10,31Nesretni Anatote! Nadmena se spasila. Stanovnici Gevima pobjegoše
Izaija 10,32i istog dana, zaustavljajući se u Nobu, on rukom prijeti planini kćeri *Siona, brijegu jeruzalemskom.
Izaija 10,33Evo da Gospod BOG, sve-mogući, baca granje sa žestinom: oni koji su visokog stasa oboreni su, najuzdignutiji spušteni su dolje.
Izaija 10,34Oni padaju pod željezom, šiblje šumsko, i Liban veličanstveni se stropoštava .
Isaija 10,1Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne i koji pišu nepravdu,
Isaija 10,2Da odbiju od suda uboge, i da otimaju pravicu siromasima naroda mojega, da bi im plijen bile udovice i sirote grabež.
Isaija 10,3A šta ćete činiti u dan pohođenja i pogibli koja će doći iz daleka? kome ćete pribjeći za pomoć? gdje li ćete ostaviti slavu svoju?
Isaija 10,4Da se ne bi unizila među roblje i među pobijene pala? Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta.
Isaija 10,5Teško Asiru, šibi gnjeva mojega, ako i jest palica u ruci njegovoj moja jarost.
Isaija 10,6Na narod licemjerni poslaću ga, i zapovjediću mu za narod na koji se gnjevim, da plijeni i otima, i da ga izgazi kao blato na ulicama.
Isaija 10,7Ali on neće tako misliti i srce njegovo neće tako suditi, nego mu je u srcu da zatre i istrijebi mnoge narode.
Isaija 10,8Jer će reći: knezovi moji nijesu li svi carevi?
Isaija 10,9Nije li Halan kao Harhemis? nije li Emat kao Arfad? nije li Samarija kao Damask?
Isaija 10,10Kako je ruka moja našla carstva lažnijeh bogova, kojih likovi bijahu jači od Jerusalimskih i Samarijskih,
Isaija 10,11Neću li učiniti Jerusalimu i njegovijem lažnijem bogovima onako kako sam učinio Samariji i njezinijem lažnijem bogovima?
Isaija 10,12Ali kad svrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionskoj i u Jerusalimu, tada ću obići plod ohologa srca cara Asirskoga i slavu ponositijeh očiju njegovijeh.
Isaija 10,13Jer reče: krjepošću ruke svoje učinih i mudrošću svojom, jer sam razuman; i premjestih međe narodima i blago njihovo zaplijenih i kao junak oborih stanovnike.
Isaija 10,14I ruka moja nađe kao gnijezdo bogatstvo u naroda, i kako se kupe jajca ostavljena tako pokupih svu zemlju, i ne bi nikoga da mahne krilom ili da otvori usta i pisne.
Isaija 10,15Hoće li se sjekira veličati nad onijem koji njom siječe? hoće li se pila razmetati nad onijem koji njom radi? kao da bi prut mahao onijem koji ga digne, kao da bi se hvalio štap da nije od drveta.
Isaija 10,16Zato će Gospod, Gospod nad vojskama, pustiti na pretile njegove mršu, i slavu će njegovu potpaliti da gori kao oganj.
Isaija 10,17Jer će vidjelo Izrailjevo biti oganj, i svetac će njegov biti plamen, i upaliće i sažeći trnje njegovo i čkalj njegov u jedan dan.
Isaija 10,18I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tijela, uništiće, i biće kao bjegunac kad iznemogne.
Isaija 10,19I što ostane drveta šume njegove, biće malo, da bi ih dijete moglo popisati.
Isaija 10,20I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom.
Isaija 10,21Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.
Isaija 10,22Jer ako bude naroda tvojega, Izrailju, kao pijeska morskoga, ostatak će se njegov obratiti. Pogibao je određena, razliće se pravda.
Isaija 10,23Jer će Gospod, Gospod nad vojskama, izvršiti pogibao određenu u svoj zemlji.
Isaija 10,24Zato ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: ne boj se Asirca, narode moj, koji nastavaš na gori Sionu; prutom će te udariti i štap svoj podignuće na te kao u Misiru.
Isaija 10,25Jer još malo, i gnjev će prestati; tada će se jarost moja obratiti na njihovu pogibao.
Isaija 10,26Jer će podignuti na nj Gospod nad vojskama bič, te će biti kao rasap Madijanski kod kamena Oriva i kao štap njegov na moru, i podignuće ga kao u Misiru.
Isaija 10,27I tada će se skinuti breme njegovo s ramena tvojega i jaram njegov s vrata tvojega, i izlomiće se jaram od pomazanja.
Isaija 10,28Dođe u Ajat, prođe u Migron, u Mihmasu rasprti prtljag svoj.
Isaija 10,29Pođoše klancem, u Gavaji zanoćiše, prepade se Rama, Gavaja Saulova pobježe.
Isaija 10,30Viči iza glasa, kćeri Galimova; nek se čuje u Lais, jadni Anatote!
Isaija 10,31Madmina pobježe, stanovnici Gevimski utekoše.
Isaija 10,32Još jedan dan, pa će stajati u Novu, mahnuće rukom svojom na goru kćeri Sionske, na hum Jerusalimski.
Isaija 10,33Gle, Gospod, Gospod nad vojskama, okresaće silom grane; što je visoko posjeći će, i što je uzdignuto sniziće.
Isaija 10,34I gustu će šumu isjeći sjekirom, i Livan će pasti od silnoga.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje