Rimljanima 4,1 | Šta ćemo dakle reći za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao? |
Rimljanima 4,2 | Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga. |
Rimljanima 4,3 | Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu. |
Rimljanima 4,4 | A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu. |
Rimljanima 4,5 | A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu. |
Rimljanima 4,6 | Kao što i David govori da je blago čovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona: |
Rimljanima 4,7 | Blago onima koji se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše. |
Rimljanima 4,8 | Blago čovjeku kome Gospod ne prima grijeha. |
Rimljanima 4,9 | Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu. |
Rimljanima 4,10 | Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju. |
Rimljanima 4,11 | I primi znak obrezanja kao pečat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu; |
Rimljanima 4,12 | I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama. |
Rimljanima 4,13 | Jer obećanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere. |
Rimljanima 4,14 | Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obećanje. |
Rimljanima 4,15 | Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa. |
Rimljanima 4,16 | Zato od vjere da bude po milosti da obećanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koji je od zakona nego i koji je od vjere Avraama, koji je otac svima nama, |
Rimljanima 4,17 | (Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest: |
Rimljanima 4,18 | On vjerova na nad kad se nije bilo ničemu nadati da će on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe rečeno: tako će biti sjeme tvoje. |
Rimljanima 4,19 | I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje već umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. |
Rimljanima 4,20 | I za obećanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojača u vjeri, i dade slavu Bogu. |
Rimljanima 4,21 | I znadijaše jamačno da što obeća kadar je i da učini. |
Rimljanima 4,22 | Zato se i primi njemu u pravdu. |
Rimljanima 4,23 | Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi, |
Rimljanima 4,24 | Nego i za nas, kojima će se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh, |
Rimljanima 4,25 | Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše. |