Rimljanima 11,1 | Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova. |
Rimljanima 11,2 | Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći: |
Rimljanima 11,3 | Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade. |
Rimljanima 11,4 | A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom. |
Rimljanima 11,5 | Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati. |
Rimljanima 11,6 | Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat već ne bi bila blagodat; ako li je od dijela nije više blagodat, jer djelo već ne bi bilo djelo. |
Rimljanima 11,7 | Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše. |
Rimljanima 11,8 | Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oči da ne vide, i uši da ne čuju do samoga današnjega dana. |
Rimljanima 11,9 | I David govori: da bude trpeza njihova zamka i gvožđa, i sablazan i plata njima; |
Rimljanima 11,10 | Da se njihove oči zaslijepe da ne vide, i leđa njihova jednako da su pognuta. |
Rimljanima 11,11 | Govorim dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože sačuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili. |
Rimljanima 11,12 | A kad je pogrješka njihova bogatstvo svijetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, a kamo li da se ispune? |
Rimljanima 11,13 | Jer vama govorim neznabošcima; jer, budući da sam ja apostol neznabožaca, hoću da hvalim svoju službu; |
Rimljanima 11,14 | Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih. |
Rimljanima 11,15 | Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh? |
Rimljanima 11,16 | Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane. |
Rimljanima 11,17 | Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajedničar u korijenu i u masti od masline; |
Rimljanima 11,18 | Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe. |
Rimljanima 11,19 | A reći ćeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim. |
Rimljanima 11,20 | Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj. |
Rimljanima 11,21 | Jer kad Bog rođenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi. |
Rimljanima 11,22 | Gledaj dakle dobrotu i nepošteđenje Božije: nepošteđenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti ćeš biti otsječen. |
Rimljanima 11,23 | A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiće se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti. |
Rimljanima 11,24 | Jer kad si ti otsječen od rođene masline, i pricijepio se na nerođenu pitomu maslinu; a kamo li ovi koji će se pricijepiti na rođenu svoju maslinu! |
Rimljanima 11,25 | Jer vam, braćo, neću zatajiti tajne ove (da ne budete ponositi), šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uđe neznabožaca koliko treba. |
Rimljanima 11,26 | I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doći će od Siona izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova. |
Rimljanima 11,27 | I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe. |
Rimljanima 11,28 | Po jevanđelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi. |
Rimljanima 11,29 | Jer se Bog neće raskajati za svoje darove i zvanje. |
Rimljanima 11,30 | Jer kao i vi što se nekad suproćaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproćenja, |
Rimljanima 11,31 | Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani. |
Rimljanima 11,32 | Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje. |
Rimljanima 11,33 | O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi! |
Rimljanima 11,34 | Jer ko pozna misao Gospodnju? |
Rimljanima 11,35 | Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati? |
Rimljanima 11,36 | Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin. |