| Postanak 8,1 | Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u kovčegu, pa pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala. |
| Postanak 8,2 | Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dad s neba prestade. |
| Postanak 8,3 | Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda. |
| Postanak 8,4 | Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca ustavi se kovčeg na gori araratskoj. |
| Postanak 8,5 | Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi. |
| Postanak 8,6 | Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor kovčega, što ga je bio načinio, |
| Postanak 8,7 | I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo i ovamo, dok ne presahnu voda na zemlji. |
| Postanak 8,8 | Tada ispusti golubicu, da vidi, je li voda otekla sa zemlje. |
| Postanak 8,9 | Ali golubica ne nađe mjesta, gdje bi stala noga njezina, pa se vrati k njemu u kovčeg; jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. On pruži ruku svoju, uhvati je i uze k sebi u kovčeg. |
| Postanak 8,10 | Onda počeka još sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega. |
| Postanak 8,11 | Golubica se vrati k njemu istom pred večer; i gle, ona je imala u kljunu zelen list maslinov; tada spozna Noa, da su vode otekle sa zemlje. |
| Postanak 8,12 | Ipak počeka još sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu; ali se ona više ne vrati k njemu. |
| Postanak 8,13 | Šest stotina prve godine, prvi dan prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji; tada Noa otkri krov na kovčegu i pogleda, i vidje da se je površina zemlje počela sušiti. |
| Postanak 8,14 | I dvadeset i sedmi dan drugoga mjeseca bila je zemlja suha. |
| Postanak 8,15 | Tada reče Bog Noi: |
| Postanak 8,16 | "Izađi iz kovčega ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih! |
| Postanak 8,17 | Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja, što su s tobom: ptice, stoku i sve, što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!" |
| Postanak 8,18 | I tako izađe Noa is njim sinovi njegovi, njegova žena i žene sinova njegovih. |
| Postanak 8,19 | Sve zvijeri, sve sitne životinje i sve ptice, sve, što se samo miče na zemlji, po vrstama svojim, izađe iz kovčega. |
| Postanak 8,20 | Tada Noa podiže Gospodu žrtvenik, uze po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtvu paljenicu. |
| Postanak 8,21 | Kad omirisa Gospod miris ugodni, reče u sebi: "Nikada više neću prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, neću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih. |
| Postanak 8,22 | Od sada, dok bude zemlje, neće više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći." |
|
| Postanak 8,1 | Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. |
| Postanak 8,2 | Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. |
| Postanak 8,3 | Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, |
| Postanak 8,4 | a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. |
| Postanak 8,5 | Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. |
| Postanak 8,6 | Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; |
| Postanak 8,7 | ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. |
| Postanak 8,8 | Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. |
| Postanak 8,9 | Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. |
| Postanak 8,10 | Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. |
| Postanak 8,11 | Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. |
| Postanak 8,12 | Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. |
| Postanak 8,13 | Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. |
| Postanak 8,14 | A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. |
| Postanak 8,15 | Tada Bog reče Noi: |
| Postanak 8,16 | "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. |
| Postanak 8,17 | Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe! |
| Postanak 8,18 | I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. |
| Postanak 8,19 | Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom. |
| Postanak 8,20 | I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. |
| Postanak 8,21 | Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio. |
| Postanak 8,22 | Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće. |
|
| Stvaranje 8,1 | Bog se sjeti Noa, svih zvijeri i svih životinja koje bijahu s njim u lađi; on učini tada da zemljom puhne jedan dah i vode se umiriše. |
| Stvaranje 8,2 | Skladišta *Ponora se zatvoriše kao i otvori nebeski. |
| Stvaranje 8,3 | Kiša bi zadržana u nebu a vode se povukoše sa zemlje s plimom i osekom. Po isteku 150 dana vode opadoše |
| Stvaranje 8,4 | i, u sedmom mjesecu sedamnaestog dana u mjesecu, lađa se spusti na planinu Ararat . |
| Stvaranje 8,5 | Vode nastaviše opadati sve do jedanaestog dana desetog mjeseca i vrhovi se planina pojaviše. |
| Stvaranje 8,6 | Nakon 40 dana, Noa otvori prozor na lađi koju je bio načinio. |
| Stvaranje 8,7 | On pusti gavrana koji odletje, odlazeći i vraćajući se, sve dok vode prekrivahu čvrstu zemlju. |
| Stvaranje 8,8 | Potom on pusti golubicu da vidi da li su splahnule vode na zemlji. |
| Stvaranje 8,9 | Ali golubica ne nađe gdje bi mogla spustiti nogu; ona se vrati njemu na lađu, jer vode pokrivahu svu površinu zemlje. On pruži ruku i prihvati ju da ju unese u lađu. |
| Stvaranje 8,10 | On počeka još sedam novih dana pa ponovo pusti golubicu iz lađe. |
| Stvaranje 8,11 | Navečer ona mu se vrati, i evo kako imaše u kljunu jednu zdravu maslininu grančicu! Noa znade tako da su vode splasnule na površini zemlje. |
| Stvaranje 8,12 | On sačeka još sedam drugih dana i pusti golubicu koja mu se više ne vrati. |
| Stvaranje 8,13 | Dakle, u godini 601., prvog dana prvog mjeseca, vode otkriše čvrsto tle. Noa skide krov s lađe i vidje tada da površina zemlje bijaše čvrsta. |
| Stvaranje 8,14 | Desetog mjeseca, dvadeset i sedmog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. |
| Stvaranje 8,15 | Bog reče Noji: ` Iziđi iz lađe, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. |
| Stvaranje 8,16 | Sve životinje koje su s tobom, od svega što je tijelo u stvari od ptica, zvijeri, sva sitna zvjerad koja giba površinom zemlje, |
| Stvaranje 8,17 | izvedi ih sa sobom i nek provrve na zemlji, nek budu plodni i namnoženi na zemlji. ` |
| Stvaranje 8,18 | Noja iziđe, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova; |
| Stvaranje 8,19 | sve zvijeri, sva sitna zvjerad, sve ptice i sve što giba zemljom iziđe iz lađe po obiteljima. |
| Stvaranje 8,20 | Noja podiže jedan *žrtvenik za GOSPODA. On uze od svake *čiste životinje, od svake čiste ptice i prinese žrtve paljenice na žrtveniku. |
| Stvaranje 8,21 | GOSPOD udahnu utažujući miris i reče u sebi: ` Noinih nikad prokleti zemlje radi čovjeka. Sigurno, srce je čovjekovo k zlu usmjereno od njegove mladosti, ali nikad više Noinih udariti sve živo kao što sam učinio. |
| Stvaranje 8,22 | `Toliko koliko zemlja bude trajala; sijanje i žnjevenje, hladnoća i toplota, ljeto i zima, dan i noć nikad ne će prestati. ` |
|
| 1. Mojsijeva 8,1 | A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovčegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu. |
| 1. Mojsijeva 8,2 | I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. |
| 1. Mojsijeva 8,3 | I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana; |
| 1. Mojsijeva 8,4 | Te se ustavi kovčeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu. |
| 1. Mojsijeva 8,5 | I voda opadaše sve većma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda. |
| 1. Mojsijeva 8,6 | A poslije četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji bješe načinio; |
| 1. Mojsijeva 8,7 | I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji. |
| 1. Mojsijeva 8,8 | Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje. |
| 1. Mojsijeva 8,9 | A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg. |
| 1. Mojsijeva 8,10 | I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega. |
| 1. Mojsijeva 8,11 | I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje. |
| 1. Mojsijeva 8,12 | Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati. |
| 1. Mojsijeva 8,13 | Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu. |
| 1. Mojsijeva 8,14 | A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha. |
| 1. Mojsijeva 8,15 | Tada reče Bog Noju govoreći: |
| 1. Mojsijeva 8,16 | Izidi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom; |
| 1. Mojsijeva 8,17 | Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji. |
| 1. Mojsijeva 8,18 | I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim. |
| 1. Mojsijeva 8,19 | Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovčega. |
| 1. Mojsijeva 8,20 | I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. |
| 1. Mojsijeva 8,21 | I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svojem: neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječijega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih. |
| 1. Mojsijeva 8,22 | Otsele dokle bude zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći. |
|
