| 1. Ljetopisa 19,1 | Poslije toga umrije Nahaš, kralj sinova Amonovih. Njegov sin uziđe mjesto njega na prijestolje. |
| 1. Ljetopisa 19,2 | David pomisli: "Imat ću prijateljske odnose s Hanunom, sinom Nahašovim, jer je i otac njegov stajao s menom u dobrom dogovoru." I tako posla David poslanike i dade mu izreći svoju sućut radi oca njegova. Kad su bili poslanici Davidovi došli k Hanunu u zemlju sinova Amonovih, da mu izreknu sućut, |
| 1. Ljetopisa 19,3 | Rekoše knezovi sinova Amonovih Hanunu: "Misliš li, da David hoće da počasti oca tvojega, kad ti šalje poslanike, da te utješe? Dapače njegovi poslanici dođoše k tebi samo zato, da promotre zemlju, da je uhode i onda opustoše." |
| 1. Ljetopisa 19,4 | Tada dade Hanun poslanike Davidove uhvatiti, obrijati ih i odsjeći im haljine po pole sve do bokova. Tako ih otpremi. |
| 1. Ljetopisa 19,5 | Kad javiše Davidu za te ljude, posla im u susret glasnike, jer su ljudi bili teško pogrđeni. Kralj im poruči: "Ostanite u Jerihu, dok vam opet naraste brada; onda dođite kući!" |
| 1. Ljetopisa 19,6 | Kad sinovi Amonovi uvidješe, da su se omrazili s Davidom, poslaše Hanun i sinovi Amonovi tisuću talenata srebra, da najme kola i kolske borce od Sirijaca u Mezopotamiji i od Sirijaca u Maaki i Sobi, |
| 1. Ljetopisa 19,7 | Oni najmiše trideset i dvije tisuće kola, usto kralja od Maake s vojskom njegovom. Ovi dođoše i utaboriše se pred Medebom. I sinovi Amonovi skupiše se iz gradova svojih i izađoše u boj. |
| 1. Ljetopisa 19,8 | Čim to doču David, posla Joaba sa svom vojskom, samih hrabrih ratnika. |
| 1. Ljetopisa 19,9 | Sinovi Amonovi izađoše i postaviše se pred gradom u bojni red. Kraljevi, koji su bili došli, uzeše mjesto za se u polju. |
| 1. Ljetopisa 19,10 | Kad vidje Joab, da mu prijeti napadaj sprijeda i otraga, izabra sebi najodabranije Izraelce i namjesti se prema Sirijcima. |
| 1. Ljetopisa 19,11 | Ostatak vojske predade svojemu bratu Abišaju, da se namjeste prema sinovima Amonovim. |
| 1. Ljetopisa 19,12 | On reče: "Ako Sirijci budu jači od mene, moraš mi doći u pomoć. Ako li sinovi Amonovi budu jači od tebe, ja ću doći tebi u pomoć. |
| 1. Ljetopisa 19,13 | Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i a gradove Boga svojega. Gospod neka učini, što mu se čini dobro!" |
| 1. Ljetopisa 19,14 | I kad Joab s četama, kojima je zapovijedao, izađe da udari na Sirijce, pobjegoše oni ispred njega, |
| 1. Ljetopisa 19,15 | A čim sinovi Amonovi vidješe da Sirijci nagnuše u bijeg, dadoše se i oni u bijeg ispred njegova brata Abišaja i povukoše se u grad. Nato se Joab vrati kući u Jerusalem. |
| 1. Ljetopisa 19,16 | Kad vidješe Sirijci, da ih nadbiše Izraelci, poslaše poslanike, te dovedoše Sirijce preko rijeke, Šofak, vojskovođa Hadadezerov, imao je vrhovno zapovjedništvo. |
| 1. Ljetopisa 19,17 | Kada to javiše Davidu, podiže on sve Izraele, prijeđe preko Jordana, pođe proti njima i namjesti se prema njima. I kad se je David bio namjestio prema Sirijcima za boj, pobiše se oni s njim. |
| 1. Ljetopisa 19,18 | Ali Sirijci moradoše nagnuti u bijeg ispred Izraelaca. David uništi od Sirijaca sedam tisuća kolskih boraca i četrdeset tisuća pješaka. I vojskovođu Šofaka pogubi. |
| 1. Ljetopisa 19,19 | Kad vidješe podanici Hadadezerovi, da ih razbiše Izraelci, sklopiše mir s Davidom i pokoriše se njemu. A Sirijci su se čuvali, da ubuduće još pomažu sinovima Amonovim. |
