| Job 12,1 | Nato reče Job: |
| Job 12,2 | Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama će izumrijeti mudrost! |
| Job 12,3 | Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari" |
| Job 12,4 | Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga, - a on usliši samo njih, - na podsmijeh sam ja, pravedni, čisti! |
| Job 12,5 | "Nesreći prezir!", misli sretni, "prezir onima, kojima se kleca noga!" |
| Job 12,6 | A sigurni su šatori razbojnički; tko gnjevi Boga, živi bez brige, Bog im daje svojom rukom. |
| Job 12,7 | Zapitaj stoku, naučit će te; ili ptice nebeske, reći će ti. |
| Job 12,8 | Pogledaj zemlju, pokazat će ti, i ribe će ti morske pripovjediti: |
| Job 12,9 | Tko ne spozna iz svega toga, da je ruka Gospodnja to stvorila, |
| Job 12,10 | Kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga tijela čovječjega? |
| Job 12,11 | Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo? |
| Job 12,12 | U staraca je mudrost, dug je život razboritost. |
| Job 12,13 | U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor. |
| Job 12,14 | Gle, što on razgradi, ne sagradi više nitko; koga on zatvorl, tomu se više ne otvori. |
| Job 12,15 | On ustavi vode, i nastane suša; pusti ih, i razore zemlju. |
| Job 12,16 | U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi. |
| Job 12,17 | Čini, da savjetnici idu bosonogi, a suce učini luđacima. |
| Job 12,18 | Pojas kraljevima razdrešuje, i opasuje bedra njihova. |
| Job 12,19 | Čini, da i svećenici idu bosonogi, i mogućnike sa vlasti skida. |
| Job 12,20 | Rječitima uzima govor, i starcima uzima uviđavnost. |
| Job 12,21 | Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake. |
| Job 12,22 | Otkriva dubine iz tmine, i sjene smrtne izvodi na svjetlo. |
| Job 12,23 | Narode učini velike i pusti ih da prođu; narode raširi i odvede ih odatle. |
| Job 12,24 | Oduzima uviđavnost glavarima zemaljskim; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta. |
| Job 12,25 | Pipaju u tmini bez svijetla, čini da tumaraju kao pijani. |
